"Tiha smrt": Ukrajinski roboti siju paniku među ruskom vojskom
ČUJE se zujanje, diže se prašina, a nakon kratke stanke dok se zrnata slika prilagođava, slijedi razorna eksplozija. Desecima kilometara dalje, duboko pod zemljom, veterani najkrvavijih urbanih bitaka u Ukrajini, onih za Avdiivku i Bahmut, zapovijedaju novom vrstom borbe, onom koju ne mogu ni osjetiti, ni omirisati, ni vidjeti izbliza.
Cijela misija, koja uključuje usmjeravanje šest eksplozija na tri ruska cilja na istočnoj bojišnici, odvija se bez ijednog ukrajinskog vojnika na terenu. Bitka se vodi iz stolica, prati putem izviđačkih dronova i prenosi uživo. Suočena s višemjesečnom krizom ljudstva i nesigurnom američkom potporom, Ukrajina je doživjela nevjerojatnu evoluciju.
Zauzimanje ruskog položaja dronovima
Veliki dio njenih ratnih napora sada je automatiziran; roboti, dronovi i daljinski upravljani tenkovi daju joj iznenadnu, premda krhku, prednost nad sporim i iscrpljenim ruskim agresorom.
U travnju je predsjednik Volodimir Zelenski objavio da su ukrajinske snage po prvi put zauzele ruski položaj isključivo pomoću robota i dronova, dodavši da su od siječnja bespilotni sustavi izveli 22.000 misija, piše CNN.
Preživljavanje je majka inovacije, a to je najočitije ovdje, pod narančastim sjajem ventilatora računalnih procesora. Pripadnici ove jedinice od ruskih su zarobljenika doznali da neprijatelj njihove robote - vozila na četiri kotača koja nose golem teret eksploziva - naziva "tihom smrću".
Njihov se dolazak čuje tek na desetak metara udaljenosti, što je već unutar radijusa eksplozije. Prvi robot zapinje na metalnim ostacima, a kotači mu se uzaludno vrte pokušavajući pronaći oslonac.
Diverzije robotima
Na kraju zaobilazi krater na putu, a izviđački dron iznad njega bilježi bijeli bljesak male gljive dima - toplinski otisak prve eksplozije. Slijedi i druga. Početni udari služe kao diverzija kako bi se preostaloj četvorici robota omogućilo da prodru dublje iza neprijateljskih linija.
Računica je jednostavna: jedinica "NC13" Treće jurišne brigade procijenila je da bi im za isti učinak koji postižu robotskim napadačima u 164 misije trebalo 2300 vojnika. Očekivali bi da će u takvim napadima izgubiti polovicu ljudstva, što znači da su ove nespretne bombe na kotačima spasile živote tisuća Ukrajinaca.
Za Mikolu "Makara" Zinkeviča, zapovjednika jedinice, ovaj novi svijet ima i svojih mana. "Prije je rat bio, recimo to tako, nekako muževniji. Bile su važne tvoje vještine - koliko si dobro obučen, koliko si discipliniran i tako dalje. Sada tehnologija odlučuje o svemu. Nema povratka." Pitanje je samo tko se može brže prilagoditi i razvijati u svijetu bespilotnog ratovanja na daljinu.
Novo ratovanje, novi heroji
Ukrajinski pristup proizlazi iz krize ljudstva, gdje manja populacija plaća strašan danak četverogodišnje ruske invazije. No, rano prihvaćanje dronova i masovna industrijalizacija njihove preciznosti i razorne moći počeli su Moskvi nanositi ozbiljne gubitke.
Službena politika Kijeva sada je ubiti ili raniti 35.000 ruskih vojnika mjesečno, cilj koji ove godine i ostvaruju, kako bi prisilili Kremlj na nepopularnu mobilizaciju u urbanim središtima i među srednjom klasom. Prema procjeni britanske obavještajne agencije GCHQ objavljenoj u srijedu, ukupan broj ruskih žrtava dosegao je 500.000.
Ovo novo ratovanje ima i nove heroje. Jedna od njih je 22-godišnja Gora, koja brzo ispravlja sugovornika kad je nazove "softverskom inženjerkom". "Ja sam inženjerka za ugradbene hardverske i softverske sustave", ustraje ona, pokrećući prijenos uživo iz kontrolnog centra do radionice gdje se roboti popravljaju i sastavljaju.
Pješačke zadaće
Imala je 18 godina kad je počeo rat. Umorna od ruskih napada dronovima koji su je držali budnom u istočnom Kijevu, shvatila je da je njezin talent za informatiku nova prva crta bojišnice. "Ključ nisu vozila, ključ su umovi i način na koji planiraju", rekla je, "kako povezuju komunikaciju između vozila, između operatera."
Iznad zemlje, roboti preuzimaju čak i najosnovnije pješačke zadaće. Ciberov tim pod maskirnom mrežom užurbano montira golemi teški mitraljez Browning na gusjeničnu platformu. Vozilo ima niz kamera koje nude širokokutni pogled na mete. Čiste osušeno blato s gusjenica i ispuhuju prašinu.
Takav stroj može danima ležati skriven u raslinju, čekajući plijen. Ne treba mu ni voda, ni hrana, niti ga hvataju grčevi. Jedino ograničenje koje zahtijeva povratak u bazu, kaže Ciber, jest streljivo. Kad ispuca 400 metaka, mora se vratiti. "Kad smo upotrijebili robota protiv neprijatelja, jednostavno su paničarili; puzali su uokolo, prilijepili se za tlo i nisu znali što da rade."
Standardna oprema
Ciberova jedinica ima pet takvih strojeva, koje koriste štedljivo, a pripremaju još jednog, bržeg robota, sposobnog kretati se brzinom od 16 kilometara na sat i nositi kalašnjikov u bitku. Brzina i opseg ukrajinske automatizacije su zapanjujući.
U samo nekoliko mjeseci, bespilotna vozila su od rijetke pojave na bojišnici postala standardna oprema. Roboti spašavaju ranjenike ili opskrbljuju postrojbe na prvoj crti. Pod neprestanim ruskim napadima dronovima, čak je i zadatak opskrbe robota opasan.
Pripadnici 93. brigade žure se oko grada Druživke kako bi dostavili streljivo, hranu i vodu robotskim jedinicama za opskrbu koje se skrivaju pod drvećem. Sam grad je još uvijek naseljen, ali preciznost i prodornost ruskih dronova znače da se ukrajinske trupe ne mogu stopiti s civilnim životom.
Jedna pošiljka dostavlja se u neuglednu seosku kuću, gdje se na robota pričvršćuje pet kutija streljiva. Pokreće se čim njegov pilot preuzme kontrolu iz bunkera udaljenog kilometrima i kotrlja se uskom blatnjavom stazom, pored nezainteresiranih mještana, započinjući svoje desetosatno putovanje do prve crte.
Godina na frontu
Ove su pošiljke hitno potrebne jer su ukrajinski vojnici na prvoj crti često na izmaku snaga. Nekoliko sati kasnije, susrećemo dva poražavajuća pokazatelja koliko se Kijev doista muči s pronalaskom dovoljnog broja vojno sposobnih muškaraca.
Crow i Creepy, nadimci dvojice vojnika iz 24. mehanizirane brigade, proveli su 344, odnosno 334 dana bez prestanka u rovovima na prvoj crti. Crowovo lagano posrtanje i odsutan pogled svjedoče o muci koja je za njega završila tek jutros u zoru, kada je započeo svoj dvanaestosatni, 32 kilometra dug hod na sigurno.
"Jedino što me održalo na životu su moja djeca i supruga; inače bih odavno poludio", rekao je. Uskoro će biti kod kuće, propustivši rođendan svog devetogodišnjeg sina za samo jedan dan. No, sa suprugom se još nije čuo otkako je otišao na položaj. "Snimio bih joj poruku na radio i poslao je", kazao je.
Dok dvojica vojnika piju svoju prvu gaziranu vodu nakon gotovo godinu dana i s čežnjom govore o čistoj odjeći, iznad Kramatorska se začuje zujanje još jednog FPV drona, tjerajući mještane u bijeg. Strojevi su postali sveprisutni i iz temelja mijenjaju ovaj rat.