SVIM je roditeljima želja da im djeca odrastu u dobre i suosjećajne osobe, a istraživači iz Greater Good Science Centera pri Sveučilištu Berkeley istaknuli su dobrotu kao jedan od temelja sretnog života, piše YourTango.

Dobrota nas čini sretnijima, bilo da je pokazujemo drugima ili je sami primamo. Na društvenoj razini, učenje djece dobroti i obziru prema drugima pomaže u sprječavanju nasilja i maltretiranja u školama te gradi osjećaj zajedništva i podrške. Roditelji koji najuspješnije odgajaju suosjećajnu djecu najčešće se drže nekoliko važnih navika.

Ističu dobra djela

Djeca prirodno imaju veliku sposobnost pokazati dobrotu. Mi odrasli, s druge strane, često smo toliko zaokupljeni obvezama, pod stresom i okruženi natjecateljskom atmosferom da izgubimo osjećaj za podržavanje drugih i povezivanje s njima. Zato je važno svjesno primijetiti trenutke u kojima su vaša djeca dobra prema drugima.

A kad ih "uhvatite" u dobrom djelu, recite im to. Primjerice: "Baš je lijepo od tebe što si podijelio svoje najdraže bojice s prijateljem!" ili "Divno je što si prišao onom dječaku na igralištu s kojim se nitko nije htio igrati."

Psihoterapeutkinja Christina Steinort-Powell navodi studiju koja je pokazala: "Kad mala djeca osjete sreću dok pomažu drugima ili dijele s njima, čak i od najranije dobi, poželjet će ponovno biti dobra. Tako nastaje pozitivan krug dobrote."

Potiču djecu na male činove dobrote

Neka djeca svoja dobra djela bilježe na plakatu ili kalendaru. Pritom izbjegavajte nagrađivanje. Umjesto toga, pomozite im da prate što su učinili kako bi sam čin dobrote bio nagrada, a ne nešto što ovisi o vanjskoj potvrdi. Primjeri nasumičnih dobrih djela mogu biti pomoć starijoj osobi u vrtu ili pomoć novom prijatelju u vrtiću da pospremi igračke.

Promišljeni činovi dobrote, usmjereni prema određenim ljudima i prilagođeni dobi djeteta, mogu imati puno snažniji učinak na njegov razvoj nego predavanje o tome zašto treba biti dobar.

Vlastitim primjerom pokazuju dobrotu

Vaša vas djeca neprestano promatraju. Kad vide da ste vi dobri prema drugima, i sama uče biti takva. To je sjajno jer djeca ne uče samo što je dobrota, nego imaju i dodatnu korist od toga što odrastaju uz sretnijeg roditelja.

"Empatija se uči empatijom", objasnio je terapeut Eli Harwood. "Kada se naša djeca povežu s našim emocionalnim stanjem, to ih uči da isto čine i za druge. Želim da moja djeca znaju koliko je snažno primiti empatiju kako bi mogla osjetiti njezinu vrijednost, a zatim je i sama poželjela pružati drugima."

Svi želimo da naša djeca budu dobra. To je, na kraju krajeva, Zlatno pravilo: Ponašaj se prema drugima onako kako želiš da se oni ponašaju prema tebi. Učenje i prakticiranje dobrote i suosjećanja, umjesto okrutnosti, pomaže u stvaranju sretnije djece i mladih te sigurnijih zajednica s manje nasilja.