ČOVJEK bi očekivao da će u u industrijskom postrojenju u tehnološki naprednom dijelu San Francisca vidjeti prijetećeg humanoidnog robota-vojnika kako izvodi nešto nalik borbenoj vježbi - možda demonstraciju budućnosti kopnenog ratovanja. Umjesto toga, sjajni crni robot Phantom bez lica bavio se 'slobodnom igrom', preslagujući hrpu dječjih kockica u boji.

'Potrebni su nam podaci o njegovoj interakciji s okolinom, a ovo je danas na jelovniku', objašnjava Sankaet Pathak, suosnivač i izvršni direktor dvogodišnjeg startupa Foundation Robotics, koji je potom gurao čelično tijelo robota teško 80 kilograma kako bi pokazao njegovu stabilnost. Dok brojne tvrtke grade autonomne humanoidne robote za tvornice ili domove, u Foundationu tvrde da su jedina američka tvrtka koja ih razvija specifično za širok raspon obrambenih primjena. To uključuje logističke zadatke poput dostave zaliha, izviđanja i spašavanja, ali i kontroverznije borbene uloge - ono što Pathak naziva 'naoružavanjem na prvoj crti', piše BBC.

Daleka budućnost

Sve je to, međutim, daleka budućnost za Phantoma. Prva generacija robota, Phantom MK-1, koju su mi pokazali, nema bateriju, nije otporna na prašinu ni vodu i ne može ustati ako padne. Njegove ruke, koje su i dalje golem izazov u robotici, nemaju ni snagu ni spretnost, a nedostaju im i pravi zglobovi.

U drugom, zabranjenom dijelu postrojenja, gradi se druga generacija. Pathak kaže da Phantom MK-2 neće biti samo otporan na vremenske uvjete, već će imati i veliku bateriju za otprilike šest sati rada, moći će se samostalno podići nakon pada i izdržati veću silu. Bolje ruke su ključne. 'Sljedeći set ruku kretat će se na puno više načina, sa zglobovima koji će mu pomoći pri ispaljivanju oružja', kaže Pathak. Cilj tvrtke je, dodaje, proizvesti najmanje 40.000 jedinica godišnje do kraja 2027., s dugoročnim troškom po jedinici nižim od 20.000 dolara.

Pathak tvrdi da Kina razvija ovu tehnologiju i da Zapad mora držati korak. On predviđa stotine tisuća humanoidnih robota s umjetnom inteligencijom koji će činiti kopnene snage, kao protutežu sve većoj upotrebi autonomnih dronova na nebu. Flota humanoidnih robota-vojnika mogla bi biti glavno sredstvo odvraćanja od sukoba, kaže. Naoružavanje robota, tvrdi, moglo bi držati ljudske vojnike podalje od opasnosti, primjerice pri ulasku i pretraživanju zgrada gdje uske točke mogu biti smrtonosne. Također bi mogli smanjiti kolateralnu štetu jer, kako kaže, kopnena autonomija može biti preciznija od autonomnog napada na ciljeve iz zraka.

Ugovori s vojskom i kontroverze

Foundation ima ugovore o istraživanju vrijedne 24 milijuna dolara za pilotiranje svoje tehnologije s američkom vojskom, kao i dvije jedinice koje trenutno testira ukrajinska vojska. Pilot-program američke vojske ograničen je na rukovanje oružjem, ne i na pucanje, kaže Pathak, iako je naoružavanje dio testiranja u Ukrajini. Tvrtka je privukla pažnju 2024. godine nakon što je Eric Trump, sin bivšeg američkog predsjednika, postao investitor i savjetnik. Foundation je ujedno i prilika za Pathaka da se dokaže - Synapse, tvrtka za financijske usluge koju je suosnovao i vodio, podnijela je zahtjev za bankrot iste godine.

No, jesu li humanoidni roboti-vojnici ono što vojsci treba i koja etička pitanja postavljaju? Dean Fankhauser iz Robozapsa, savjetodavne tvrtke za humanoidnu robotiku, kaže da je vojska očito zainteresirana, ukazujući na aktualno natjecanje američke vojske za humanoide koji bi s vremenom mogli podržavati vojnike.

'Potpuno je neizbježno da će neka tvrtka uvidjeti poslovnu priliku u naoružavanju ove tehnologije', kaže Fankhauser. On podsjeća da se jednostavniji roboti, poput dronova i nekih kopnenih sustava, već koriste za nošenje eksploziva, što je posebno vidljivo u Ukrajini. Iako neke tvrtke rade i na naoružavanju četveronožnih robota nalik psima, druge su povukle crtu i protive se naoružavanju, navodeći etičke rizike. Pathak se s tim ne slaže, tvrdeći da je opasno što više tvrtki ne slijedi njihov primjer. Smatra da humanoidni roboti-vojnici imaju smisla jer je svijet izgrađen za ljude, pa nema potrebe iznova izmišljati alate, od odvijača do oružja.

Ljudski nadzor i umjetna inteligencija

Pathak kaže da bi ljudi trebali biti 'u petlji', odobravajući svaku upotrebu smrtonosne sile, iako pravi iznimke gdje bi autonomno djelovanje moglo biti nužno kako bi se izbjegao katastrofalan ishod. Možda je najveći izazov razvoj umjetne inteligencije koja može djelovati u stvarnom svijetu i nositi se s nepredvidivim situacijama.

Phantomom upravlja sustav umjetne inteligencije nazvan Cortex. Ideja je da se robotu zada cilj, a on se zatim kreće okolinom koristeći kamere koje mu pružaju pogled od 360 stupnjeva. U Cortexu zajedno rade dva tipa AI modela: 'model zaključivanja' tumači cilj i formulira plan, dok širi 'model svijeta', obučen na golemim količinama podataka, predviđa kako će okolina reagirati, pomažući robotu da se sigurno kreće.

Ipak, nisu svi uvjereni da je humanoidni oblik najučinkovitiji. 'Drugi roboti, poput četveronožnih, mogu brže i učinkovitije navigirati terenom', kaže Fankhauser. On napominje i da humanoidna tehnologija još ima dug put pred sobom. 'Današnji komercijalni humanoidni roboti jedva mogu obavljati pakiranje u skladištu, a kamoli otvoriti vrata', kaže Fankhauser. 'Kad bi danas izbio rat na Tajvanu, vjerojatnost da bi Kina mogla militarizirati ove humanoide i učinkovito se boriti je maštarija', dodaje. Iako su kineski roboti pokazali impresivne sposobnosti, to je bilo u visoko kontroliranim okruženjima. Ipak, Fankhauser dodaje da bi za pet ili deset godina stvari mogle biti drugačije.

Praktične prepreke i nepredvidivost

Robert Griffin s Instituta za ljudsku i strojnu spoznaju na Floridi također kaže da nepredvidiva okruženja ostaju golema prepreka. Teško je natjerati robota da skoči kroz prozor nepoznate visine, sleti na neravno tlo i odmah se snađe. 'Gledajući ljudski oblik, dobijete dojam sposobnosti na ljudskoj razini, ali ovi autonomni sustavi još ne znaju kako se nositi s otvorenim neizvjesnostima', kaže Griffin.

Ljudski vojnici, dodaje, lako su zbunjivali AI sustave radeći nešto 'izvan uobičajenog', poput prevrtanja ili stavljanja kartonskih kutija preko glave. Ni praktični problemi nisu lako rješivi. Vrijeme rada baterije problem je koji 'muči svaku tvrtku za humanoide', kaže Griffin, te bi šest sati bilo 'vrlo impresivno'. '[Tvrtka] postavlja izuzetno teške izazove svom inženjerskom timu, koje će ili ispuniti ili propasti', zaključuje.

U međuvremenu, etička pitanja sve su glasnija. Smrtonosno autonomno oružje, bez obzira na oblik, snižava prag za ratovanje, dehumanizira sukob i zamagljuje odgovornost, kaže Nicole van Rooijen, izvršna direktorica organizacije Stop Killer Robots. No, ona humanoidni oblik smatra 'dodatno zabrinjavajućim'. Strojevi nalik ljudima mogu se činiti poznatima i pouzdanima kako raste njihova civilna upotreba, što povećava rizik da ljudi pogrešno procijene opasnost. Odgovor na trenutnu tehnološku utrku u naoružanju, tvrdi ona, međunarodna su pravila za njezinu deeskalaciju.