NAKON 28 godina čekanja i praćenja svjetskih prvenstava s tribina, škotske navijače nije mogla uzrujati ni prometna gužva na putu za Foxborough. Dapače, u satima uoči onoga što će se pretvoriti u nadrealno stresnu večer, navijači su uživali u svakom metru zastoja. Dok se kolona žutih školskih autobusa probijala autocestom I-95, iz svakog su se prozora orile pjesme i vijorile zastave. John McGinn donio je Škotskoj prvu pobjedu na Svjetskom prvenstvu nakon 36 godina, svladavši Haiti s 1:0 u Bostonu, piše BBC.

Osjećaj iščekivanja bio je opipljiv. Prizor tisuća škotskih navijača koji su okupirali Boston, divovski ekrani iza oba gola otkrivali su svaku ljudsku emociju među navijačima. Jeza prolazi kroz kralježnicu, srce lupa u prsima, Cvijet Škotske pjeva se oduševljeno, a moć himne gotovo je veća u gostima nego kod kuće. Scena je bila protuotrov svemu što je loše u svjetskom nogometu; neobuzdanoj pohlepi i ispraznom pretjerivanju. Ovo je bilo sirovo, snažno i emotivno.

Jedva izborena pobjeda

Škotska je utakmicu otvorila dobro, no potom je polako blijedjela. Haiti, iako tek 83. reprezentacija svijeta, preuzimao je inicijativu i u velikim dijelovima susreta izgledao bolje od favoriziranog protivnika. Bližio se tridesetoj minuti kada je s tribina krenuo poznati zaziv. Tartan Army je počeo pozivati svog junaka, Johna McGinna, gotovo ga preklinjući da nešto poduzme.

Samo dvije minute kasnije, igrač Aston Ville je ispunio njihove želje. Udarac nije bio ni snažan ni lijep, a lopta je u mrežu ušla nakon dvostrukog odbijanja, no to je bilo potpuno nevažno. Bio je to škotski gol na njihovom prvom Svjetskom prvenstvu u jednoj generaciji i samim time, bio je predivan. Bio je to pobjednički gol, peti ukupno u povijesti škotskih nastupa na završnicama.

Svi su očekivali da će Škotska nakon toga preuzeti kontrolu, ali dogodilo se suprotno. Nijedan od ključnih igrača nije pokazao ono što se od njega očekivalo. Igra je bila bez kontrole, a protivnik je nastavio prijetiti. Haiti nikako nije zaslužio izgubiti.

Mučenje do posljednjeg zvižduka

Desetak minuta prije kraja, iz kuta gdje su bili smješteni škotski navijači, zaorila se pjesma "No Scotland, No Party" (Nema Škotske, nema zabave), što je u tom trenutku zvučalo kao čista ironija. Za njih ovo nije bila zabava, već pravo mučenje. Škotska se branila, ranjiva i puna pogrešaka.

Minute su sporo prolazile. Šest minuta do kraja, Frantzdy Pierrot nadskočio je Granta Hanleyja i pucao tik pored vratnice. Zavladala je panika i strah od izjednačenja koje bi uništilo nade u povijesni prolazak skupine. Jer, ako ne možete pobijediti Haiti, teško se nadati pobjedi protiv Maroka ili Brazila. Pierrot je imao još jednu priliku, no promašio je. Čak je i kapetan Andy Robertson u jednom trenutku panično izbio loptu, kao da mu o tome ovisi život.

Olakšanje ispred zadovoljstva

Škotski navijači nadali su se mirnom povratku na veliku scenu, no dobili su 90 minuta gubljenja živaca. Ipak, preživjeli su. Tri boda su tu, noćna mora je izbjegnuta, ali igra mora i može biti puno bolja. Vratar Angus Gunn je nakon utakmice zvučao potišteno. "Kada budemo analizirali utakmicu, nećemo biti zadovoljni, ali... upravo smo pobijedili na Svjetskom prvenstvu", rekao je, saževši pomiješane osjećaje.

Nedostajala je mirnoća Billyja Gilmoura, briljantnost Scotta McTominaya i autoritet Johna McGinna, koji su, osim McTominayeve stative i McGinnovog gola, bili neprimjetni. Najbolji igrač Škotske bio je opasni Ben Gannon-Doak. Izbornik Steve Clarke bio je pragmatičan: "Svi su nam govorili da je ovo utakmica koju moramo dobiti, i uspjeli smo."

Iscrpljujuće, naporno, ali na kraju pobjednički. Igrači se vraćaju u svoj kamp kao pobjednici, svjesni da se mnogo toga mora popraviti prije idućeg susreta s Marokom. Proslava navijača bila je više odraz olakšanja nego čiste radosti. Ipak, unatoč svemu, ti isti navijači, sretni što su uopće ovdje, vratit će se za tjedan dana. Nova doza stresa i tjeskobe je zajamčena, ali za njih ne postoji mjesto na svijetu gdje bi radije bili.