Danas je obljetnica smrti najvećeg idola Bad Blue Boysa. Posvetili su mu objavu
DANAS se obilježava 13 godina od smrti Josipa Kuže. Obožavani bivši igrač i trener Dinama izgubio je bitku s teškom bolešću 2013. godine u 61. godini života. Najžešći Dinamovi navijači, Bad Blue Boysi, jako su ga voljeli, a povodom obljetnice su mu posvetili objavu koju prenosimo u cijelosti.
"Zauvijek ćeš biti jedan od nas"
"Prošlo je već 13 godina otkako nas je napustio naš Josip Kuže, trener i čovjek koji ima posebno mjesto u našim srcima. Mnogo toga se promijenilo u tom razdoblju, mnoge su velike bitke i ostvarene pobjede iza nas i sigurni smo da naš Joža negdje s nebeskih travnjaka s ponosom gleda na sve što smo od tada postigli i kao klub i kao tribina.
Ispunjena je njegova posljednja želja koju je nama rekao u bolnici, Dinamo opet živi ozračje kakvo je njega pratilo 1989. i 1990. te 2005. i 2006. godine. Kako nam se bliži velika proslava 40. rođendana, prenosimo prigodni ulomak iz njegovog intervjua za fanzin Dinamov Sjever gdje se osvrnuo na koncert povodom dvadesetog rođendana Bad Blue Boysa:
'Znate, čudesno je vaše navijanje na stadionu, međutim kada dođete u dvoranu, dakle zatvoren prostor kao što je to bilo na koncertu, onda je to za mene još nevjerojatnije pa i ne čudi onaj trenutak kada sam ostao bez riječi na pozornici kada su me navijači zamolili da im se obratim. U tom trenutku preplavile su me emocije.
Dan kasnije igrali smo protiv Kamen Ingrada gdje je sama igra bila u drugom planu, dominirala je proslava Bad Blue Boysa uz prekrasnu scenografiju na tribinama. Tako sam i ja u svojem prvom obraćanju nakon utakmice odmah dao jasno do znanja važnost proslave jednog organiziranog pokreta kao što su Bad Blue Boysi jer oni posjeduju strašnu snagu koje većina nas nije niti svjesna. Zauvijek ćeš biti jedan od nas!"
Kako je postao idol navijača
Kuže je rođen u Vranjama 1952. godine. Od 1971. do 1981. nastupao je za Dinamo i upisao 155 nastupa u prvenstvu. Momčad je predvodio u jednoj od najpoznatijih prijateljskih utakmica u povijesti kluba, kada su pobijedili Real Madrid na Santiago Bernabéuu s 4:3.
Imao je dugu i bogatu trenersku karijeru. Od značajnijih epizoda, bio je u Rijeci, banjalučkom Borcu, japanskoj Gambi, Varteksu, Interu i albanskoj reprezentaciji. Ipak, navijačima Dinama ostat će zauvijek u srcu zbog dva mandata na Dinamovoj klupi.
U prvom je, u sezoni 1989./90., vodio mladu Dinamovu momčad koja se hrabro suprotstavila skorašnjem prvaku Europe Crvenoj zvezdi i bila druga u jugoslavenskom prvenstvu. Vodio je momčad u nikad odigranom derbiju 13. 5. sa Zvezdom kad su izbili neredi, a Kuže je bio jedan od onih koji je stao na stranu navijača.
Dinamo je drugi put preuzeo 2005. godine. Uvjerljivo je vratio naslov u Maksimir nakon dvije godine pauze s 11 bodova prednosti ispred Rijeke. Time je započela i Dinamova neviđena dominacija u SHNL-u. U Europi je iduće sezone prošao Ekranas, a onda ispao od Arsenala pa Auxerrea.
To je bilo dovoljno za otkaz koji mu je uručila tadašnja alfa i omega kluba Zdravko Mamić. Navijači su godinama smatrali taj otkaz nezasluženim, a kao glavni uzrok navodili su da Mamić nije mogao podnijeti što je Kuže toliko voljeniji i popularniji od njega.
Zbog svega toga postao je idol Sjevera, a kasnije je u više navrata dao podršku navijačima za drugačiji Dinamo. Citat po kojem će ostati najviše upamćen krasi mnoga pročelja zagrebačkih zgrada, a glasi: "Jesam li veći kockar ja koji sam prokockao novac ili oni koji su prokockali svetinju, osmijeh djece i radost navijača?".