IAKO među osobama rođenima u Hrvatskoj i dalje više ljudi odlazi nego što ih se vraća, posljednjih godina snažno raste broj povratnika iz inozemstva.

Preokret u migracijskim trendovima

Prema podacima Eurostata, broj osoba rođenih u Hrvatskoj koje se iseljavaju posljednjih je godina u padu, dok istodobno raste broj onih koji se vraćaju. Tako je broj odlazaka pao s vrhunca od 33.374 u 2017. na 11.806 u 2024., dok je broj povrataka u istom razdoblju porastao s 3941 na 8377.

U odnosu na 2019. godinu broj odlazaka smanjen je za gotovo polovicu, dok je broj povrataka porastao za više od 50 posto. Istodobno je neto migracijski gubitak osoba rođenih u Hrvatskoj smanjen za oko 80 posto.

Prema analizi njemačke platforme DataPulse, Hrvatska je 2024. imala negativnu neto migraciju domaćeg stanovništva od 0,88 osoba na tisuću stanovnika. Ipak, Hrvatska je znatno udaljena od država s najvećim odljevom stanovništva poput Luksemburga, Belgije ili Švedske.

Autori analize pojasnili su da je istraživanje obuhvatilo 19 država jer su samo one objavile usporedive podatke o iseljavanju i doseljavanju prema mjestu rođenja stanovnika.

Lani najviše povratnika od kada se vodi statistika

Državni tajnik Ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas naveo je nedavno da je u 2024. u RH uselilo 13.300 hrvatskih državljana, najviše otkada se vodi državna statistika. Dodao je kako se prema preliminarnim podacima za 2025. očekuje trend povećanja tog broja.

Rastući broj povratnika iz inozemstva posljednjih godina vlada često povezuje i s državnim mjerama usmjerenima na povratak iseljenika. Jedna od njih je program "Biram Hrvatsku", kroz koji povratnici koji pokrenu vlastiti posao mogu ostvariti do 20.000 eura potpore za samozapošljavanje te dodatnih 7.000 eura namijenjenih povratku u Hrvatsku, odnosno ukupno do 27.000 eura.

Broj korisnika mjere rastao je iz godine u godinu te je vrhunac dosegnuo 2025., kada je odobreno 716 zahtjeva. Najveći broj povratnika dolazi iz Njemačke, a kroz mjeru je isplaćeno 12,85 milijuna eura, odnosno ukupno 28,39 milijuna eura zajedno s potporama za samozapošljavanje. Pojasnimo da pojam interna mobilnost u sklopu mjere znači preseljenje iz jednog dijela Hrvatske u drugi radi pokretanja vlastitog posla.

Ministarstvo demografije: Povratnici su uglavnom obitelji s maloljetnom djecom

Obratili smo se i Ministarstvu demografije i useljeništva, gdje kažu da posljednjih godina bilježe pojačan povratak hrvatskih državljana, ponajprije iz Njemačke.

Navode da su povratnici uglavnom obitelji s maloljetnom djecom te da među razlozima povratka prednjače kvaliteta života, sigurnost, želja za odgojem djece u Hrvatskoj i poslovne prilike koje zemlja danas nudi.

Dodaju i da raste interes za povratak iz zemalja Latinske Amerike, osobito među visokoobrazovanim osobama, dok je istodobno zabilježen rekordan interes za programe učenja hrvatskog jezika koje financira država. Ove godine za te će programe biti dodijeljeno oko 700 stipendija. U Ministarstvu navode i da bilježe pojačan interes za povratak hrvatskih znanstvenika koji rade u inozemstvu.

Renato se s obitelji vratio prije dvije godine

Renato Matešić u Njemačku je otišao s osam godina. Sa suprugom i djecom iz Stuttgarta se vratio prije dvije godine te danas žive opet u Zagrebu. Roditelji mu i dalje žive u Njemačkoj.

"Nešto se u nama prelomilo kad je bio onaj doček Vatrenih nakon srebra na Svjetskom prvenstvu 2018. Taj osjećaj, a onda i rođenje djece, učvrstili su odluku da se vratimo. S firmom iz Stuttgarta dogovorio sam da se dugoročno prebacim na rad na daljinu. Tako je i bilo, ali kako su se poslodavcu promijenile okolnosti, dobio sam ove godine otkaz. 

Tu priliku sam iskoristio da otvorim vlastitu tvrtku za digitalni marketing LikeWave. Prijavio sam se za državne poticaje i neke su se stvari dobro pokrenule. Potpore još nisam dobio, ali vjerujem da će se i to brzo riješiti.“, navodi.

"Srce nas je vuklo kući"

Supruga radi u školi stranih jezika i poslovnih komunikacija. Ističe da su djeca presretna.

"Mnogi ovdje imaju svoju kuću i vrt, što potpuno mijenja kvalitetu života. U Njemačkoj možda imaš više mogućnosti, ali ovdje je osjećaj sigurnosti veći. Manje te strah za djecu i život je opušteniji. To je bio glavni razlog zbog kojeg smo se vratili", kaže.

"Ljudi često polariziraju stvari pa govore da je u Njemačkoj isključivo loše itd. Sudjelovao sam na okruglim stolovima povratnika, neki ističu da je u inozemstvu sve lošije, ali nama to nikada nije bio problem. Nama u Njemačkoj nije bilo loše, ali nas je srce vuklo kući. Nadam se da će se vratiti i moji roditelji i uvidjeti da to sad u Hrvatskoj nije kao što je bilo prije 30, 40 godina", zaključio je Matešić.

Kristina: Nedostajali su mi ljudi i bliskost

Kristina Brandeis Petrušić govori da je u Njemačku, točnije u Bavarsku, otišla 2018. godine, odmah nakon završetka četverogodišnje srednje škole.

"Bila sam mlada i neiskusna te sam, kao i mnogi drugi, vjerovala pričama o Njemačkoj kao obećanoj zemlji. Sam početak bio je vrlo težak. Brzo sam shvatila da je stvarnost znatno drukčija od onoga što sam slušala zamišljala. Njemački jezik morala sam učiti od nule, a iako sam slala brojne zamolbe za posao, dugo nisam mogla pronaći zaposlenje", rekla je.

Nedostajali su joj ljudi, druženja i bliskost. Nakon godinu dana života u Njemačkoj upoznala je svog sadašnjeg supruga, a ubrzo su dobili dijete. Dodaje da se tada suočila s iskustvom koje je u njoj ostavilo duboki trag.

"Kada je dijete s godinu i pol krenulo u jaslice, jedna od djelatnica tvrdila je da moje dijete ima određenu dijagnozu, s čime se nisam mogla složiti. Poznajem svoje dijete i vjerovala sam vlastitom osjećaju.

Dijete je prošlo brojna testiranja, a na kraju se pokazalo da nema dijagnozu koja mu je bila pripisivana. To mi je ostavilo najveću traumu na Njemačku i tu sam zapravo osjetila jednu nepravdu. Kasnije sam, čitajući iskustva drugih majki u raznim grupama, vidjela da se mnogi roditelji susreću sa sličnim situacijama", dodaje.

"Njemačka je jako stroga, nisam se uklopila"

"Njemačka je vrlo organizirana i uređena država, ali i izrazito stroga. Postoji mnogo pravila za koja većina ljudi ni ne zna dok se ne susretne s njima. Nisam se uspjela uklopiti, a vjerojatno se duboko u sebi nisam ni željela potpuno uklopiti", kaže. Suprug je u Hrvatskoj otvorio građevinsku tvrtku, a ona obrt za čišćenje.

Prijavili su se i na mjeru "Biram Hrvatsku". Kaže nam da je dugo preispitivala odluku o povratku jer joj je Njemačka dala i lijepih stvari. "Kada je stigao dan preseljenja i kada smo krenuli prema Hrvatskoj, osjetila sam mir i oslobođenje. Vraćam se jeziku koji razumijem i govorim bez prepreka, kulturi koja mi je bliska i načinu života koji osjećam svojim", zaključila je.

Ekonomist Bejaković: Odlasci dugoročno donose i dobitak za zemlju

Ekonomski analitičar dr. Predrag Bejaković za Index kaže kako ne smatra da je nužno loše to što Hrvatska i dalje bilježi odljev stanovništva.

"To jest gubitak za zemlju, ali dugoročno može biti i dobitak. Ako ljudi steknu nova znanja, poduzetničke vještine koje se kod nas slabo podučavaju i uče, ako razviju spremnost na rizik i usvoje svijest da se svijet neće srušiti ako propadnu, te nauče što znači vladavina prava, njihov povratak može biti vrlo koristan", rekao je.

"Situcija u Hrvatskoj danas je neusporedivo bolja nego prije"

Bejaković smatra da dio povrataka treba promatrati i u kontekstu gospodarskih kretanja u zemljama koje su posljednjih godina bile najčešća odredišta hrvatskih iseljenika. Kao primjer navodi Njemačku, koja se suočava s problemima u automobilskoj i industrijskoj proizvodnji te Irsku, gdje su visoki životni troškovi umanjili prednost većih plaća.

"Situacija je danas neusporedivo bolja nego prije. Kada smo ušli u Europsku uniju, bili smo na oko 61 ili 62 posto europskog prosjeka, danas smo na oko 79 posto. Plaće su u posljednjih deset godina otprilike udvostručene. To ne znači da je sve dobro. No ako ljudi vide da im je danas bolje nego jučer, vraćat će se, svjesni da Hrvatska nije Švicarska ni Švedska, ali da se ipak živi bolje nego prije", dodaje.

Što se tiče državnih mjera, smatra da mogu biti koristan poticaj za povratak, ali ne i presudan razlog zbog kojeg će se netko vratiti u Hrvatsku.

"Mjera je načelno dobra, ali sama po sebi ne može privući građane da se vrate. Ako ljudi nemaju osjećaj perspektive, ni 50.000 eura neće značiti mnogo. No ta sredstva mogu biti dobar poticaj, svojevrsni 'push faktor', ali mislim da je pogrešno smatrati ih glavnim razlogom povratka", objasnio je.