HRVATSKA je u drugom kolu skupine L svladala Panamu s 1:0 golom Ante Budimira. Time je došla do prva tri boda na turniru koja bi joj, u nekim računicama, već mogla biti dovoljna za prolazak dalje u nokaut fazu. Da bi bila sigurna, vjerojatno neće smjeti izgubiti u zadnjem kolu od Gane.

Dalić je, kao što je i najavio, zaigrao s četvoricom igrača u zadnjoj liniji. Jedino što je nakon ove utakmice jasno jest da hrvatski problem nije u formaciji. Igrala s tri ili četiri čovjeka u zadnjoj liniji, uvijek ju muče isti problemi. A većina njih vuče korijene iz samoubilačkih odluka stručnog stožera.

Teško objašnjiva situacija s Budimirom. Dalić se vratio na stare postavke

Prije nekoliko dana je potpisnik ovih redova pohvalio Dalića za pressicu nakon utakmice s Engleskom. Na njoj je objasnio da je protiv Engleza igrao Petar Musa jer je bolji igrač u presingu te je zaključio: "Protiv Paname koristit ćemo Budimira". 

"Koristiti" Budimira krivo je shvaćeno kao da će napadač Osasune startati jer je u vrhu napada opet bio Musa. Odluka o promjeni napadača u navedenom tekstu je pohvaljena jer se činilo da se Dalić odmiče od stare prakse u kojoj je startne devetke birao po zadnjem dojmu i tome jesu li ili nisu zabili gol u prethodnoj utakmici, a ne po specifičnom planu i prilagodbi na zahtjeve utakmice.

Pokazalo se da je Dalićeva ideja potpuno pogrešno protumačena. U međuvremenu, Hrvatska je u prvom poluvremenu imala čak 15 centaršuteva, a njezin najbolji napadač u skoku čamio je na klupi.

Da stvar bude gora, Dalić je u najavi utakmice najavio da će Panamu pokušati slomiti preko bokova. "Moramo napraviti pritisak i igrati preko bokova što više jer jednostavno će sredina biti jako gusta. Tu će biti devet igrača zgusnutih, vrlo blizu će stajati, i mi moramo tražiti rješenja preko bokova i na taj način pokušati riješiti utakmicu", poručio je.

Izbornikovi postupci uoči utakmice su međusobno kontradiktorni. S jedne strane je najavio igru s puno centaršuteva, a onda Hrvatskoj oduzeo najjačeg aduta u tome. 

Pričati da je igra s trojicom problem po sebi je floskula kako bi se zamaskirale alibi odluke

U napadu Hrvatska nije igrala sjajan nogomet, niti je to s obzirom na profil igrača itko očekivao. Znalo se da će ključ biti u kvantiteti napada, a Hrvatska je kroz susret stvorila sasvim dovoljno šansi da neku realizira i uzme pobjedu. Ono što puno više brine jest, opet, igra u fazi obrane.

Svaliti probleme u obrani na igru s trojicom alibi je jer nije oportuno ni nacionalno osviješteno primijetiti da je problem u Modriću i Kovačiću. Jedan je u petom desetljeću života i doktor je nogometa, ali jednostavno nema moć u kontinuitetu kontrolirati utakmicu u oba smjera.

Maknuti mu iz veznog reda moćnog trkačkog partnera Petra Sučića i unutra staviti rekonvalescenta Matea Kovačića teško je objašnjiv potez. Hrvatska je dizala oba beka visoko, što je otvaralo ogromne koridore iza njihovih leđa. Njih ne mogu zatvoriti ni Šutalo, kojemu brzina nije najveća vrlina, a posebno ne Modrić i Kovačić, koji nikad nisu pozicionirani kao šestice spremne da obrane tranziciju.

Panamin plan igre bio je bolno jednostavan. Opteretili su lijevu stranu hrvatske obrane na način da se Martinez stalno uvlačio Modriću iza leđa i gurao lopte Murillu u izolaciju protiv Joška Gvardiola. Kada znamo da se i on oporavlja od teške ozljede i da je daleko od optimalne forme, onda muku u susretu s Panamom postaje puno lakše shvatiti.

Hrvatska udara glavom o zid i nada se da će zid prvi puknuti

Nitko normalan ne misli da je Hrvatska preplaćena na svjetske medalje, da bi bilo koji izbornik s ovom vrstom igrača dolazio u završnice velikih natjecanja ili da je sramota ispasti od bilo koje kvalitetne reprezentacije. Kritike Daliću koje idu u tom smjeru apsolutno su promašene.

Hrvatska nema brze igrače u napadu, tanka je na krilnim pozicijama, a ključni igrači su ili stari ili u lošoj formi ili povratnici iz ozljeda. Na to nijedan izbornik ne može utjecati osim ako nema bazen iz kojeg crpi igrače sličan francuskom.

Ono što mu se može i mora zamjeriti jest da inzistira na idejama koje uporno i iznova umanjuju momčadi šanse za pobjedu. Kovačić i Modrić ne mogu sami igrati u sredini terena i trebaju pomoć i brojkama i trkom, a ekipa s više ofenzivnog talenta znat će to kazniti. 

Hrvatska nema plan u igri. Ima želje, ali nema nikakvu ideju kako ih realizirati na terenu. Momčad se slaže na temelju zasluga, hijerarhije i osjećaja, van svake nogometne logike. Sve su to stvari na koje izbornik može i mora utjecati. Dalić i Hrvatska udaraju glavom o zid i nadaju se da će nekako zid prvi puknuti.