HRVATSKA je pobjedom protiv Paname ostala u dobroj poziciji za plasman u nokaut-fazu Svjetskog prvenstva, ali igra Vatrenih ponovno je izazvala brojne kritike. Momčad Zlatka Dalića osvojila je važna tri boda, no protiv fizički snažne Paname djelovala je nesigurno, s previše pogrešaka i bez prepoznatljive agresivnosti.

Pred Hrvatskom je sada dvoboj s Ganom, reprezentacijom koja na turniru još nije primila pogodak. O razlozima slabije igre, neizbalansiranom kadru, statusu pojedinih igrača i mogućim promjenama za ključnu utakmicu skupine razgovarali smo s nekadašnjim trenerom Ilijom Lončarevićem.

Kultni Brk najveći je trener u povijesti Intera iz Zaprešića, s kojim je osvojio Hrvatski kup 1992. godine, a u dugoj je karijeri u više navrata vodio Dinamo te sjedio na klupama Osijeka, Slaven Belupa, Marsonije, Hrvatskog dragovoljca, Lokomotive, Zagreba i reprezentacije Libije.

Kako ste vidjeli utakmicu? Hrvatska je osvojila tri boda, ali velik dio navijača nije zadovoljan izvedbom.

Nisam toliko nezadovoljan iz razloga što nešto bolje nisam ni očekivao. Onda me nije toliko deprimirala ta naša nesigurnost i igra s puno grešaka. Morali smo svi biti svjesni, barem sam ja tako razmišljao prije utakmice, da je utakmica s Engleskom ostavila traga.

To se vidjelo i protiv Paname. Mislim da je utakmica s Engleskom usmjerila sve ono što se događalo. Kako je, čini mi se, Modrić izjavio poslije utakmice, bili su u grču. To se reprezentaciji zaista nije puno puta dogodilo. To je sigurno jedan od razloga zašto je reprezentacija bila tako nesigurna. Nije imala agresije, dubine ni brzine u završnici.

Posljedica je uvijek ta da momčad loše stoji na terenu, i u fazi obrane, uz loše i zakašnjele reakcije. Naši igrači stalno su kasnili, a igrači Paname pritisnuli su naše čim su uspjeli primiti loptu. Već su im bili na leđima. Tu je i kriterij suđenja, koji je za mene katastrofalan. Često na ovom turniru sudi neiskusan sudac koji dolazi s terena na kojima se igra agresivan, a na trenutke i prljav nogomet.

Naši igrači nisu bili spremni ni na to i sve je rezultiralo velikom nesigurnošću, čak na trenutke i katastrofalnim greškama koje nam se, srećom, nisu osvetile. Igračima treba dati hrabrosti, želje i volje da nastave protiv Gane. To je to. Treba ući u drugi krug, a onda je to neka druga priča. Onda će igračima pasti kamen sa srca i moći će igrati slobodniji nogomet.

Ranije ste rekli da su postojale nelogičnosti u pripremi Hrvatske za Svjetsko prvenstvo. Na što ste točno mislili?

To sam govorio već prije utakmice s Engleskom. Smatram da popis igrača za Svjetsko prvenstvo nije izbalansiran kako treba. Morali smo računati da je od svih spominjanih nespremnih igrača Gvardiol najnespremniji. On je veliki čovjek i nakon duge stanke treba puno dobrih priprema da bi se vratio na razinu na kojoj je bio prije ozljede.

Njemu treba puno više nego Luki, Kovačiću ili nekom drugom manjem igraču, bez obzira na godine. Morali smo računati na to da Gvardiol neće moći odigrati beka na razini. Mi smo praktički na Svjetsko prvenstvo poveli samo jednog beka. Imamo, slovima i brojkama, jednog beka na Svjetskom prvenstvu.

To je desni bek Stanišić, koji može odigrati lijevo, nije to problem, ali to je jedan jedini bek. Trebalo je imati četiri igrača koji zadovoljavaju kriterije da mogu igrati tu poziciju. Tu je i Gvardiol, koji je, recimo, napola spreman, ali ja bih ga više koristio na stoperu nego na beku.

Imamo i Perišića, koji to može zakrpati, ali trebali smo imati jednog pravog beka, bilo lijevog, bilo desnog, koji je po vokaciji bek i igrat će to, a ništa drugo. Stanišić neće imati ni zamjenu ako mu se nešto dogodi.

To sam govorio, kao i za cijelu pripremu, počevši od utakmice s Belgijom, u kojoj se pripremala utakmica s Engleskom iz razloga meni nepoznatih. Na koncu, nitko nije ni objasnio zašto smo igrali s tri stopera i zašto smo razbili samopouzdanje vlastitih igrača u predvečerje Svjetskog prvenstva.

Njima razbiješ sigurnost: igrat ćemo malo ovako pa ćemo malo onako. Nitko nikad nije objasnio da je to odigrano radi Engleza, jer smo smatrali da je to povoljniji način protiv Engleza. To zapravo nije ni istina, ali da je makar netko to rekao. Svatko može pogriješiti, može izbornik pogriješiti u nekoj procjeni, ali ni to nikad nitko nije rekao. Apsolutno nitko.

Sve su to razlozi zašto nam je reprezentacija izašla ovako nesigurna u samu sebe nakon svega što su napravili. Nakon kvalifikacija, u kojima smo, bez obzira na slabiju skupinu, igrali sa stopostotnom sigurnošću i bez izgubljene utakmice, reprezentacija je počela dobivati sigurnost koju nikada nije pokazivala u malim utakmicama. Sada je i to pokazala, a odjednom je sve razbijeno. Meni je to malo čudno.

Djeluje li vam da prvih 11 Hrvatske uopće nije iskristalizirano? Izbornik nekad kaže da nema dileme, ali u prve dvije utakmice na Svjetskom prvenstvu bilo je dosta promjena u prvom i drugom kolu grupne faze.

To vidim upravo onako kako sam sada objasnio. Zato nema standardnosti momčadi i zato ima malo lutanja. Zašto je to tako, teško je sada reći. Morate na nekim pozicijama, na kojima nismo bili sto posto sigurni posljednjih godina, kao što je mjesto centarfora, imati jasnoću.

Ako smo mjesec dana prije Svjetskog prvenstva govorili da je Budimir prvi centarfor, on je odjednom ispao treći. Onda je opet ispao prvi pa drugi. Već same te činjenice zaljuljaju igrače koji su trebali igrati. Zaljuljaš i one koji su se već pomirili da neće igrati.

Jedna velika nesigurnost ulazi u momčad, što je za mene strašno nepotrebno. Nije bilo nikakve potrebe za tim. Kada izbornik i trener jasno i glasno kaže što želi i što hoće, pa onda to napravi, igrači su sigurni.

Zanimljiv je status Petra Sučića i Luke Vuškovića. Obojica su počela protiv Engleske. Vušković je imao fenomenalnu sezonu u HSV-u pa je sada degradiran na klupu, a i Sučić je u drugom dijelu sezone sve standardnije igrao za Inter. Trebaju li oni biti u prvih 11 Hrvatske i kako gledate na njihovo stavljanje na klupu?

Prvo, Vušković nije degradiran. On nije ni bio standardni igrač reprezentacije, tako da nije degradiran. Moje je mišljenje da uz stopere koje imamo on ne može biti u prvih 11. Ali on je budućnost hrvatske reprezentacije, to je sigurno.

Treba izaći iz tog prostora u kojem vi mediji napumpate stvari. Da se netko ne uvrijedi na moje primjedbe, ali netko je s tim prvi počeo, a mi svi onda to prihvatimo kao pravilo i zakon, pa napravimo medvjeđu uslugu svima: i izborniku, i igraču, i momčadi. To su neke stvari koje nemaju nikakvog smisla.

Sučić je možda čak imao pravo igranja ispred Baturine, koji je trenutno naš najbolji igrač, jer je dulje u reprezentaciji od Martina. Sada je vraćen na klupu, ali vjerujem da će moći to progutati, to za igrača nije smrtna presuda. Sve je to normalno.

Mislim da će on biti u redu. Sučić je naša velika perspektiva. Mi imamo veznu liniju s igračima koji mogu biti svjetske klase. S te strane, to su sve naši veliki potencijali. Treba biti sretan što ih imamo, što su tu i što nemamo problema kada je riječ o budućnosti.

Treba li protiv Gane mijenjati sustav i sastav u odnosu na utakmicu protiv Paname?

Što se sastava tiče, odmah da kažem: ne daj Bože velikih promjena. Neka se to standardizira i neka se krene u tu zadnju utakmicu, koja nam je strašno važna. Ne bismo smjeli izgubiti, u najmanju ruku, da igrači osjete sigurnost i da se koncentriraju na ono što trebaju raditi. To je osnova svega.

Ne daj Bože nekih velikih promjena jer nisu ni potrebne. Bez obzira na to što je previše igrača bilo nesigurno i što je puno igrača napravilo neprisiljene greške. Tehnika nam je vrhunska i sve je tu, samo glava nije u redu. Ako opet počnemo mijenjati, imat ćemo iste probleme. U ova tri dana treba se konsolidirati, da igrači znaju tko, što i kako. To je osnova svega.

Treba na bilo koji način vratiti one koji su sada najranjiviji, od Gvardiola pa dalje. Trebat će nam, nadamo se da ćemo proći skupinu.

Kako vidite Ganu, momčad koja na turniru još nije primila pogodak?

Svi smo podcijenili našu skupinu. Naša je skupina jedna od najjačih od svih 12 na turniru. Gana i Panama su to demonstrirale. To su jako neugodne reprezentacije. Gana je fizički dominantna, Panama je tehnički dominantna, prgava i bezobrazna.

Protiv takvih reprezentacija moramo biti strašno koncentrirani da bismo mogli naglasiti svoju kvalitetu i pobijediti. S Ganom će biti jako teška utakmica. Jedino je pozitivno to što Gana već ima četiri boda i jako teško može ispasti iz konkurencije za prolazak dalje. Isto vrijedi i za Englesku.