Caracas je u ruševinama, ljudi sami spašavali preživjele. "Antonio je živ"
CARACAS je sinoć izgledao poput grada u egzodusu. Ljudi su bili na ulicama, hodali su s torbama, koferima, psima i kavezima s pticama, tražeći sigurno mjesto za provesti noć. Snažno podrhtavanje koje je potreslo čitav grad i trauma od potresa koji je trajao više od 40 sekundi natjerali su ih da napuste svoje domove, piše El País.
>> Razvoj događaja pratite na Indexu
Sjever Venezuele pogodila su dva potresa magnitude 7.2 i 7.5 u razmaku od samo 39 sekundi, no četiri sata nakon događaja službenih informacija gotovo da i nema.
Najgori potres od 1967. godine
Epicentar je zabilježen sjeverozapadno od općine Montalbán u državi Carabobo, na dubini od samo 13 kilometara, što je pojačalo njegovu razornu snagu na površini.
Potres se osjetio od Trujilla do La Guaire, a posebno je snažno pogodio Caracas, udaljen tristotinjak kilometara. To je najteži potres koji je glavni grad doživio od 1967. godine, kada je podrhtavanje magnitude 6.7 odnijelo 236 života i ostavilo oko 2000 ozlijeđenih.
Vršiteljica dužnosti predsjednice, Delcy Rodríguez, proglasila je izvanredno stanje.
Prizori uništenja u Caracasu
Andrés Escobar, 60-godišnji taksist, upravo je ostavio putnike ispred hotela u Caracasu kada se tlo pod njim počelo tresti. Njegov automobil ostao je napola smrskan pod ruševinama.
"Komadi zgrada letjeli su posvuda. Tutnjava je bila zastrašujuća", priča s ozlijeđenim rukama.
Nekoliko metara dalje, u četvrti Los Palos Grandes, jedan od tornjeva stambenog kompleksa Petunia potpuno se urušio, na gotovo istom mjestu gdje su se srušile zgrade u potresu prije gotovo 60 godina.
Cijelo područje puno je oštećenih građevina s urušenim zidovima koji otkrivaju unutrašnjost stanova.
Civili preuzeli spašavanje
Uz ruševine Petunije, susjedi i spasioci - uglavnom policajci bez opreme - pokušavaju izvući ljude zarobljene unutra. Traže užad, svjetiljke i vodu. Ljestava nema niotkuda. Ono što na mjestu događaja najviše zapanjuje jest oskudica resursa, piše El País.
Naređena je evakuacija susjednih zgrada zbog straha od novih urušavanja, dok popucale vodovodne cijevi otežavaju stanarima izlazak.
Michael Alicastro, koji živi u jednoj od sada napuknutih zgrada, pomogao je izvući petero ljudi i kućnog ljubimca iz 14-katnice koja se srušila. "Bili smo na ulici i morali smo se pridržavati za automobile da ne padnemo", opisuje on.
"Antonio je živ!"
Obitelji stanara s ruba ruševina dozivaju imena svojih najmilijih. "Antonio je živ!", uspjela je poviknuti žena nakon što je uspostavila kontakt s nekim zarobljenim unutra.
Neki od susjeda uvukli su se među ruševine kako bi tražili preživjele. Osjetilo se najmanje 20 naknadnih podrhtavanja.
U nedostatku organiziranih snaga civilne zaštite, građani su preuzeli glavnu ulogu u spašavanju, okruženi tek policijom. Vatrogasaca te noći gotovo da i nema.
Ljudski lanac u potrazi za životom
U San Bernardinu, drugoj četvrti Caracasa, formiran je ljudski lanac koji kantama prenosi komade betona kako bi se raščistile ruševine zgrade Juvenal. Riječ je o šesterokatnici na sjeveru grada, području koje se, kao i Los Palos Grandes, smatra seizmički rizičnim.
Tri sata nakon potresa stigla je dizalica kako bi pomaknula najteže betonske ploče zgrade stare više od 60 godina i omogućila izvlačenje tijela i preživjelih. Na hrpi ruševina, susjedi sa svjetiljkama pretražuju teren, dok u blizini njihove obitelji čekaju i plaču.
Jedna žena srušila se na tlo u napadu panike nakon što je saznala da joj je kći pod ruševinama.
"Stetoskop!", dovikuju spasioci. "Tišina!" Ispod hrpe betona koja je nekad bila zgrada Juvenal čuju se krici. Forenzički timovi u pripravnosti su s nosilima. Tijela još nisu izvučena, ali ima znakova života.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
bi Vas mogao zanimati