DOK SE ŠKOTSKI izbornik Steve Clarke nakon teškog poraza od Brazila (3:0) pomirio s ispadanjem, navijačica Lindsey Mac ne pomišlja na povratak kući. Barem ne još. Uložila je već pet tisuća funti (5800 eura) u ovo putovanje, a kako kaže, kad si već dao jedno, dat ćeš i sve ostalo.

Zbog napuhanog FIFA-inog formata Svjetskog prvenstva s 48 reprezentacija, škotski navijači poznati kao Tartan Army našli su se pred skupom dilemom: ostati u Americi i nadati se prolasku skupine kao jedna od trećeplasiranih momčadi ili se vratiti kući. Odluka bi mogla biti poznata tek za nekoliko dana, piše Daily Mail.

Sudeći prema Clarkeovim izjavama, prvenstvo je za Škotsku vjerojatno gotovo. No, složeni sustav natjecanja koji osam najboljih trećeplasiranih momčadi vodi u nokaut-fazu ostavlja tračak nade, a s njim i dilemu: ostati ili riskirati?

Nastaviti plaćati hotele najmanje 300 dolara (263 eura) po noćenju, uz nevjerojatne cijene hrane i prijevoza u SAD-u? Prije subote ili nedjelje nitko neće znati je li se Škotska provukla, a ako jest, troškovi čekanja samo će se gomilati u borbi za osiguravanje novih ulaznica.

Skupa neizvjesnost

"Zadržat ćemo vjeru još neko vrijeme i vidjeti kako će se stvari rasplesti", objasnila je Lindsey Mac u četvrtak ujutro u Miamiju. "Nikad se ne zna, možda se nekako provuku, a to ne bismo htjeli propustiti." Ona je ovdje sa svojim sinom tinejdžerom, Connerom. Njihove ulaznice za utakmicu s Brazilom koštale su ih 2000 dolara (1750 eura), ali, kako kaže, koliko često Škotska uopće dođe na Svjetsko prvenstvo?

Većina od petnaestak navijača s kojima su novinari razgovarali ipak se vraća kući nakon dva tjedna. Za Johna i Elizabeth Docherty trošak putovanja po Bostonu i Miamiju iznosio je 10.000 funti (11.000 eura). On je razmišljao o ostanku, ona je smatrala da je to glupo. Pobijedila je.

No, neki se ipak dvoume. Među njima je John, odvjetnik iz Glasgowa. Prezime nije htio otkriti, a možda za to postoji i razlog - doletio je u Boston 12. lipnja i procjenjuje da je do sada potrošio više od 15.000 funti (17.000 eura). Kaže da mu je supruga "tolerantna", ali i da nije svjesna točnih iznosa na njegovom računu.

"Želim vidjeti više na terenu"

"Cijelo jutro proučavam kamo dalje. Razmišljam o New Yorku ili Bostonu jer bismo se tamo mogli vratiti za osminu finala, a iz Bostona imam let za Meksiko ako tamo završimo. Mogao bih i do Chicaga, i to je dobro prometno čvorište", kaže John.

"Bio sam i na našem zadnjem Svjetskom prvenstvu, u Francuskoj '98., a to se ne događa često, zar ne? Samo želim vidjeti malo više od njih na terenu i ne sviđa mi se što Steve Clarke traži izgovore. Treba preuzeti odgovornost", dodaje.

U tom duhu ima ljepote, u toj nesalomljivoj, ludoj spremnosti da se tolerira FIFA-ina pohlepa u ime dobrog provoda, navodi Daily Mail. Clarkeova Škotska na terenu je bila razočaranje, ali navijači koji su ih pratili od Bostona do Miamija nisu posustali. Njihov kolektivni humor bez sumnje je izazvao više osmijeha nego igrači koje su došli gledati, dodaje engleski medij.

"Obični pljačkaši"

Iako su navijači sami donijeli odluke i odredili proračune, FIFA-ino iskorištavanje njihove odanosti sramotna je fusnota ove igre čekanja, nastavlja Daily Mail. Prema prijašnjim formatima, nakon treće utakmice znali biste je li vrijeme za povratak kući. Prema ovoj zbunjujućoj strukturi, potrošit ćete još barem tisuću funti ako ste spremni čekati tri dana na odluku.

"Obični pljačkaši, to slobodno napišite", kaže David McLachlan nedaleko od South Beacha. On i supruga Linda stigli su u Miami u utorak i platili po 1000 funti (1160 eura) za ulaznice za utakmicu s Brazilom. "Na stadionu sam uzeo pizzu, kolu i čips i platio 60 dolara (70 eura). To nije u redu, ali znamo kakvi su oni."

U četvrtak ujutro bio je potišten. On i supruga bili su među mnogima koji su se pripremali za povratak. "Malo sam razmišljao da ostanem, da su barem sinoć nešto pokazali", kaže David. No, svaka opsesija ima svoje granice.

Ipak je vrijeme za povratak?

Isto vrijedi i za Sama Gemmella, starijeg gospodina iz Glasgowa, koji je svoju ulaznicu za utakmicu s Brazilom platio 565 dolara (500 eura). "Ovo mi je treće Svjetsko prvenstvo, prvo je bilo 1982. Nismo ovdje puno napravili, zar ne? Ali proveli smo se sjajno. Ipak, vrijeme je za povratak kući", kaže Sam.

"Pričali smo s nekoliko dečki koji razmišljaju o ostanku, ili o povratku kući pa ponovnom dolasku za sljedeću utakmicu, ali troškovi su ludi. Što sve čovjek ne radi..." Uistinu. U svemu tome ima neke čarolije. Baš kao što ima i nečeg prljavog u tome što FIFA to odlučuje iskoristiti na svaki zamisliv način, zaključuje Daily Mail.