ZAPADNU Europu prži najteži i najrašireniji toplinski val ikada zabilježen na tom području, a znanstvenici upozoravaju da je ovakav intenzitet ekstremnih vrućina moguć isključivo zbog klimatske krize uzrokovane izgaranjem fosilnih goriva.

Prema analizi konzorcija World Weather Attribution (WWA), tzv. toplinska kupola koja je zarobila vrući zrak iznad kontinenta dovela je do toga da gotovo polovica od 850 najvećih europskih gradova proživljava najgori toplinski stres u povijesti, kombinaciju ekstremnih temperatura i visoke vlage.

Galerija

Znanstvenici ističu da bi ovakav toplinski val prije samo pedeset godina bio nezamisliv, a sparni uvjeti stvorili su opasno okruženje u kojem je znojenje manje učinkovito u hlađenju tijela.

Klimatizacija kao političko bojište

Ove ekstremne temperature pretvorile su klimatizaciju prostora u jednu od najvažnijih, ali i najžešćih političkih i ideoloških rasprava na kontinentu. Europske zemlje, koje povijesno nisu ovisile o rashladnim sustavima zbog nekadašnje blage klime, sada se nalaze pred složenom odlukom: prihvatiti masovnu ugradnju klima-uređaja ili se oduprijeti toj tehnologiji u potrazi za alternativnim, ekološki prihvatljivijim rješenjima. Rasprava je posebno eskalirala u Francuskoj, gdje su političari već počeli slagati ideološke tabore u sklopu priprema za predsjedničke izbore 2027. godine.

Vodeća figura francuske desnice, Marine Le Pen, obnovila je svoje zahtjeve za masovnim nacionalnim opremanjem kućanstava klima-uređajima, ponavljajući svoje obećanje o "velikom planu klimatizacije".

S druge strane, njezin politički rival s ljevice, Jean-Luc Mélenchon, oštro se usprotivio toj ideji, proglasivši masovnu ugradnju klima-uređaja lažnim rješenjem koje samo pogoršava problem te je umjesto toga pozvao na hitno poboljšanje izolacije zgrada. Dok politika raspravlja, podaci Google Trendsa pokazuju da su pretrage za ugradnju kućnih klima-uređaja u Francuskoj skočile za 130%, što zorno oslikava očaj građana koji se pokušavaju obraniti od nesnosnih vrućina.

Koliko se zapravo hladimo?

Korištenje klima-uređaja u Europi povijesno je iznimno nisko u usporedbi sa Sjevernom Amerikom ili Azijom te tek oko 19 do 20 posto europskih kućanstava posjeduje rashladne sustave.

Ipak, prema analizama Boston Consulting Groupa i projekcijama Međunarodne agencije za energiju (IEA), očekuje se da će broj klima-uređaja u Europskoj umiji do 2050. godine dosegnuti 275 milijuna, što je više nego dvostruko u odnosu na razine iz 2019. Očekivano, prednjače zemlje s toplijom klimom, pri čemu Italija drži uvjerljivo prvo mjesto i troši više od trećine ukupne električne energije namijenjene za hlađenje u cijelom EU-u, a slijede je Grčka, Francuska i Španjolska.

Znanstvenici iz WWA projekta analizirali su najtoplije trodnevno razdoblje ovog toplinskog vala te utvrdili da bi i dnevni maksimumi i noćne temperature bili praktički nemogući u ovo doba godine još 1976. godine, kada je planet u prosjeku bio 3.5 °C hladniji nego danas.

Vincent Viguié, istraživač iz pariškog Međunarodnog centra za istraživanje okoliša (CIRED), objašnjava da klimatizacija u većem dijelu kontinentalne Europe jednostavno nije bila potrebna tijekom 20. stoljeća jer su i zime i ljeta bili blagi. Međutim, s dramatičnim klimatskim promjenama ta se realnost u potpunosti izmijenila.

Spas za zdravlje ili opasnost za okoliš?

Dok političari problem često promatraju crno-bijelo, stručnjaci upozoravaju da je stvarnost znatno kompleksnija. Dostupni medicinski i znanstveni podaci potvrđuju da klima-uređaji igraju ključnu ulogu u zaštiti ljudskih života tijekom toplinskih valova jer izravno smanjuju zdravstvene rizike povezane s vrućinom. Antonio Gasparrini, profesor biostatistike i epidemiologije u Londonu, ističe da je klimatizacija jedna od najizravnijih kratkoročnih mjera javnog zdravstva za ublažavanje udara vrućine, posebno kod ranjivih skupina poput starijih osoba i kroničnih bolesnika, no naglašava da ona mora biti tek dio dugoročne strategije.

Slično tvrdi i ekološki epidemiolog Pierre Masselot, koji navodi da je veća uporaba klima-uređaja u proteklim desetljećima dokazano smanjila smrtnost od vrućina, no to objašnjava tek jednu petinu ukupnog poboljšanja.

Masselot također upozorava na izražen društveni problem i pitanje pravednosti, s obzirom na to da privatne klima-uređaje najčešće ne koriste oni financijski najugroženiji i najranjiviji slojevi društva. Uz to, postavlja se i pitanje higijene; iako ispravni sustavi pročišćavaju zrak od polena i čestica, neodržavani i neočišćeni filtri postaju leglo opasnih mikroba, uključujući bakterije koje uzrokuju Legionarsku bolest.

Najveći paradoks masovnog uvođenja klimatizacije leži u njezinom negativnom utjecaju na okoliš. Rashladni sustavi drastično povećavaju potražnju za električnom energijom u trenucima kada su mreže najopterećenije, što može izazvati masovne raspade elektroenergetskog sustava i restrikcije. Ako se ta energija proizvodi iz fosilnih goriva, stvara se začarani krug jer se dodatno potiču emisije stakleničkih plinova. Dodatno, klima-uređaji izbacuju otpadnu toplinu na ulicu, čime izravno pojačavaju efekt urbanih toplinskih otoka i čine ionako gusto izgrađene gradske četvrti još vrelijima.

Zgrade građene za neka druga vremena

Stručnjaci stoga naglašavaju da se rasprava ne bi trebala voditi oko toga jesmo li "za" ili "protiv" klima-uređaja, već kako prilagoditi same zgrade novoj klimatskoj stvarnosti. To je gorući problem za zapadnu Europu, gdje milijuni ljudi žive u objektima koji su povijesno projektirani tako da zadržavaju toplinu tijekom zime, a sada su potpuno neotporni na ljetne ekstreme.

Julien Hans, direktor istraživanja u francuskom Znanstvenom i tehničkom centru za graditeljstvo (CSTB), otkriva šokantan podatak da oko polovica postojećeg stambenog fonda u Francuskoj uopće ne zadovoljava moderne standarde zaštite od pregrijavanja koji su danas obvezni za novogradnju.

Prema Hansovim riječima, rješenja se moraju primjenjivati sustavno i slojevito: prvo smanjenjem efekta toplinskih otoka u gradovima, zatim zaštitom fasada i prozora te naposljetku izolacijom krovova. Ako se te mjere provedu, u većini slučajeva ugodan životni prostor može se održati i bez sustavne uporabe klimatizacije. Znanstvenik Vincent Viguié dodaje da se jednostavna rješenja, poput postavljanja grilja, roleta, stvaranja sjene i sadnje drveća, mogu uvesti relativno brzo. Ipak, dubinske energetske obnove i izolacije zgrada idu znatno sporije zbog administrativnih barijera i visokih financijskih troškova.

Sustavi pucaju pod pritiskom

Dok se rješenja presporo provode, pritisak na europske bolnice i infrastrukturu dramatično raste. Ujedinjeno Kraljevstvo bilježi najvišu lipanjsku temperaturu u povijesti (36.7 °C u Somersetu), škole se zatvaraju, a željeznički i zračni promet otkazuju se diljem kontinenta. Carolina Pereira Marghidan iz Klimatskog centra Crvenog križa podsjeća da su nakon katastrofalnog toplinskog vala 2003. godine, u kojem je Europi odnijeto na desetke tisuća života, države uložile u sustave ranog upozoravanja, što je spasilo mnoge, ali sadašnja razina ulaganja u infrastrukturu jednostavno više nije dovoljna za obranu od sve ekstremnijih uvjeta.

Klimatolozi stoga upućuju dramatične apele i priznaju da već godinama zvuče kao pokvarena ploča ponavljajući iste podatke. Profesorica Friederike Otto s Imperial Collegea u Londonu podsjeća na studiju iz 2024. koja je pokazala da dvije trećine žrtava u tri dana ljetnih vrućina u samo 12 gradova ne bi umrlo da nije bilo ljudskog utjecaja na klimu. Sa službenim podacima stručnjaka koji upozoravaju da rastuća globalna vrućina već sada ubija jednu osobu svake minute diljem svijeta, Europa se više ne nalazi pred teoretskim pitanjem o ekologiji, već pred hitnom borbom za opstanak stanovništva u vlastitim domovima.