Koliko još Rusija može ovako ratovati? "Bitka za Donbas je pravo biti ili ne biti"
UKRAJINA posljednjih mjeseci sustavno gađa ruske rafinerije i skladišta goriva, a posljedice postaju sve vidljivije. U pojedinim dijelovima Rusije pojavile su se nestašice benzina, a cijene goriva dosegnule su rekordne razine. Napadi na energetsku infrastrukturu dio su šire ukrajinske strategije kojom se nastoji oslabiti ruska ratna mašinerija daleko od bojišnice.
"Ne želimo ovaj rat i nikada ga nismo željeli, svi to znaju, a znaju i naši partneri", rekao je novinarima ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. "Ali ako Ukrajina bude u plamenu, bit će i vaša Moskva. Zato još jednom naglašavamo da je vrijeme da se prekine agresija, vrijeme je da se okonča ovaj rat."
Napadi sve dublje u rusko zaleđe
Ukrajinski su dronovi samo tijekom svibnja čak 16 puta pogodili ruske rafinerije, pri čemu se na udaru našlo osam od deset najvećih postrojenja u zemlji. Tijekom lipnja Ukrajina je također kontinuirano gađala rusku energetsku infrastrukturu.
Na meti su se našle neke od najvećih rafinerija u zemlji, uključujući postrojenja u Moskvi. Moskovska rafinerija nafte bit će izvan pogona najmanje šest mjeseci zbog tih napada, piše Reuters.
Ukrajina pritom redovito napada i ciljeve na okupiranom Krimu, koji ima ključnu logističku ulogu za ruske vojne operacije na jugu Ukrajine.
Krajem lipnja ukrajinski dronovi napali su tijekom noći naftnu infrastrukturu u više ruskih regija, a izvješća su potvrdila požare u rafinerijama u Slavjansku na Kubanu i Jaroslavlju. Ti napadi uslijedili su samo nekoliko dana nakon što su 25. lipnja ukrajinski dronovi pogodili dvije rafinerije nafte u ruskoj Republici Baškortostan.
Ukrajina posljednjih mjeseci sve češće gađa ciljeve duboko u ruskom zaleđu. Među posljednjim metama našla se i rafinerija u Ufi, više od 1300 kilometara od bojišnice. Dronovima je 20. lipnja napadnuta i rafinerija nafte u Tjumenu u zapadnom Sibiru, udaljena više od 1900 kilometara od Ukrajine.
Napadi su izazvali kaos u Rusiji
Uz napade na rafinerije, Rusija se suočava sa sve većom nestašicom goriva. Posljedice su sve vidljivije i na ulicama. Tako se društvenim mrežama šire snimke dugih redova, kaosa i neuobičajenih prizora s benzinskih postaja diljem zemlje.
Više od 20 ruskih regija uvelo je ograničenja u prodaji goriva, a mnogi građani na društvenim mrežama žale se na višesatna čekanja na benzinskim postajama.
Međunarodna agencija za energiju objavila je da je ruska proizvodnja sirove nafte u svibnju pala za oko pet posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine te je bila deset posto ispod planirane razine, prenosi Reuters.
Prava kriza tek počinje?
Specijalizirani medij Energy Intelligence već je izdao dramatično upozorenje kako Rusiji prijeti najteža energetska kriza u njezinoj povijesti. Ipak, analitičari ističu da je riječ o prognozi, a ne o konačnoj presudi.
Jaroslav Kabakov, strateg u ruskoj brokerskoj kući Finam, upozorava da taj udarac dolazi izravno s proizvodne strane i da se situacija ne može lako popraviti. Prema njegovim riječima, prava kriza tek počinje, a najteži dani za Rusiju dolaze u kolovozu i rujnu, kada potražnja za gorivom tradicionalno dostiže svoj vrhunac.
Putin priznaje problem, a Rusija počinje uvoziti naftu
Predsjednik Vladimir Putin priznao je velike probleme koje ruskoj vojsci stvara ukrajinska tehnologija, pogotovo bespilotne letjelice velikog dometa. "Potpuno razumijemo probleme koje nam stvaraju bespilotne letjelice", izjavio je Putin na sastanku s ruskim vojnicima koji je prenosila televizija.
I u nedavnom intervjuu, koji je objavio Kremlj, priznao je da zemlja trpi zbog "određene nestašice" goriva, što je posljedica opetovanih ukrajinskih napada.
Reuters piše kako je iz Indije u Rusiju već otpremljeno najmanje 60.000 tona benzina. Riječ je o neuobičajenom potezu za zemlju koja je jedan od najvećih svjetskih proizvođača nafte i tradicionalno veliki izvoznik naftnih derivata. Uvoz benzina pokazuje koliko su napadi na rafinerije poremetili rusku preradu i opskrbu domaćeg tržišta gorivom.
"Ovo postaje ukrajinski as iz rukava"
No koliko sve to zapravo šteti ruskoj vojsci? Može li kampanja napada na rafinerije doista utjecati na sposobnost Rusije da vodi rat? O tim smo pitanjima razgovarali s vojnim analitičarom Marinkom Ogorecom.
"Kada govorimo o ukrajinskim napadima, možemo reći da je Ukrajina ovladala tehnologijom i dostigla razinu razvoja na kojoj može vrlo precizno gađati ruske ciljeve duboko u zaleđu. Rusija na to nema pravi odgovor iz jednostavnog razloga što je golema zemlja i nije sposobna obraniti svaku točku koja joj je važna.
Zato mora itekako voditi računa o tome koji su glavni ciljevi Ukrajine i što bi mogla gađati kako bi ondje usmjerila protuzračnu obranu, tim više što su ti sustavi prilično ograničeni. Ukrajina je ovladala i tehnologijom i taktikom gađanja ciljeva na značajnoj dubini ruskog teritorija", rekao je.
"Koliko daleko Ukrajina može ići s takvim napadima teško je procijeniti, ali vjerojatno može dosegnuti ciljeve duboko unutar ruskog teritorija. Gotovo sve što je Rusiji strateški važno nalazi se u dosegu ukrajinskih sustava. To je as koji Kijev ima u rukavu i kojim može pokušati izvršiti dodatni pritisak na Moskvu te je potaknuti na kompromise", rekao je.
Rusija se mora prilagođavati
Ogorec smatra da Rusija već prilagođava svoje planove novonastaloj situaciji i da je ukrajinski napadi prisiljavaju na promjene u načinu djelovanja.
"Rusima to sigurno nije u interesu, ali situacija na terenu se mijenja. Zbog toga moraju ozbiljno voditi računa o tome kako će dalje postupati, kako odgovoriti na ove napade i na koji način prilagoditi svoje djelovanje", kaže Ogorec.
"Rusija ipak ovaj rat može voditi još dugo"
Ipak, Ogorec smatra da, unatoč sve intenzivnijim ukrajinskim napadima, oni zasad ne mogu ozbiljnije ugroziti rusku sposobnost vođenja rata. Posljedice će, kaže, ponajprije osjećati civilni sektor, dok će vojska i dalje imati prioritet u opskrbi.
"Rusija ovakav rat može voditi još dosta dugo. Nisu svi njezini kapaciteti pod udarom ukrajinskih snaga. Na Dalekom istoku ima netaknute resurse iz kojih može opskrbljivati zemlju svime što je potrebno za borbena djelovanja.
Najveći teret osjetit će civili, ali to neće bitno utjecati na borbenu komponentu ruske vojske ni na njezinu operativnu sposobnost. Šteta će biti nanesena gospodarstvu i društvu u cjelini, ali ne presudno i ruskim vojnim nastojanjima", objašnjava.
"Bitka za Donbas je pravo biti ili ne biti"
Što se tiče daljnjeg tijeka rata, kaže da ruske ofenzivne sposobnosti nisu narušene.
"Rusija i dalje može u značajnoj mjeri otežavati život Ukrajincima i gađati ciljeve duboko u ukrajinskom zaleđu. Što se tiče obrane od ukrajinskih napada, Rusija ih može donekle ograničiti, ali sve teže.
Učinkovitost obrane uvelike ovisi o intenzitetu napada, a vidjeli smo da su i najsuvremeniji izraelski sustavi tijekom rata protiv Irana bili probijani kada su bili izloženi velikom broju projektila i bespilotnih letjelica", precizirao je.
Ogorec smatra da napade na rusku energetsku infrastrukturu ne treba promatrati izolirano, nego kao dio šire logističke borbe. Najvažniji fokus je, kako ističe, bitka za Donbas.
"Ona je pravo biti ili ne biti i za jednu i za drugu stranu. Ako Rusija uspije potisnuti ukrajinske snage iz utvrđenih položaja oko Kramatorska i Slovjanska, praktički će ovladati Donbasom i vojnim putem ostvariti jedan od svojih ključnih političkih ciljeva. S druge strane, ako Ukrajina uspije zaustaviti ruski prodor i demotivirati ruske snage za daljnje napredovanje, to bi moglo imati dalekosežne posljedice za tijek rata", objasnio je.