MEĐU velikim nogometnim hramovima svijeta, Estadio Azteca možda je i najveličanstvenija pozornica od svih. Smješten u južnom dijelu Mexico Cityja, goleme metropole koja pulsira u visokoj dolini okruženoj planinama, Azteca je mjesto gdje boja, buka i energija nogometa istinski oživljavaju i gdje su okrunjeni najveći igrači u povijesti.

Pelé i njegova treća titula svjetskog prvaka. Maradona i njegov gol stoljeća. Vrhunci karijera dvojice velikana slavljenih u svakom kutku svijeta vezani su za isti stadion. Sada, prvi put otkako ih je Maradonina Argentina izbacila sa Svjetskog prvenstva 1986. godine, Engleska se vraća na to monumentalno zdanje te će igrati protiv domaćina Meksika u utakmici osmine finala, piše BBC Sport.

Stadion izgrađen za huk s tribina

"Azteca ima nešto uistinu posebno", prisjetio se Pelé kasnije. "Morate ući unutra, osjetiti stadion da biste to shvatili." Dizajn stadiona u tome igra veliku ulogu. Iako je Azteca od Peléova vremena doživjela nekoliko obnova, a kapacitet smanjen na 87.500 mjesta, temeljna arhitektonska načela koja su je oduvijek činila tako kolosalnom i bučnom - strme tribine, njihova blizina terenu te podzemne svlačionice i tuneli - ostala su ista.

Meksiko je razmatrao kandidaturu za domaćinstvo Svjetskog prvenstva 1958., no na kraju je odustao i prepustio organizaciju Švedskoj. Umjesto toga, nakon nekoliko godina promišljanja, usredotočili su se na 1970. godinu i pobijedili.

Arhitekt Pedro Ramirez Vazquez dobio je zadatak izgraditi zdanje koje može primiti više od 100.000 ljudi i parirati spektakularnoj Maracani u Rio de Janeiru. Bio je to golem inženjerski pothvat, s pionirskim konzolnim krovom bez potpornih stupova koji je omogućavao nesmetan pogled, a mogao je biti izgrađen tek nakon što je s lokacije uklonjeno 180 milijuna kilograma stijena.

"Koliko god da sam volio arhitekturu, nogomet sam volio još i više", rekao je kasnije Ramirez Vasquez. "Maracana je kružna, a ako su ljudi raspoređeni u krug dok je teren pravokutan, duge strane terena - najzanimljiviji dio - najudaljenije su.

"Temelj dizajna bio je da svaki gledatelj, s bilo kojeg sjedala, ima jednako kvalitetan pogled kao i svi ostali. Arhitektura Aztece i danas djeluje moderno, njezin je izgled u svakom pogledu suvremen. Osjećate se kao da vas stadion grli. Sa svakog ste sjedala uronjeni u igru, od prvog reda do samog vrha", zaključio je Vasquez.

Snaga publike ono je što Aztecu čini uistinu posebnom. Bilo da navijaju za Meksiko, domaće klubove Club Americu ili Cruz Azul, ili ugošćuju neutralne momčadi na Svjetskom prvenstvu, navijači na Azteci poznati su po stvaranju zaglušujuće zvučne kulise kakve nema nigdje drugdje.

"Na terenu se gotovo nemoguće sporazumjeti jer je Azteca ispunjena zvukom koji se kovitla oko vas", kaže Jason de Vos, jedan od rijetkih koji je protiv Meksika na tom stadionu igrao i kao igrač i kao trener s kanadskom reprezentacijom. "Meksikanci znaju da imaju prednost zbog publike i pokušavaju vas slomiti i na terenu."

Nastavio je: "Kad stignete, momčadski autobus vozi ispod stadiona, niz rampu, a zatim pješačite do svlačionice. Na putu prema terenu morate proći kroz vrlo uzak tunel i čujete zujanje, kao da ste u roju pčela"

Da biste izašli, terenu prilazite odozdo, penjete se stepenicama, a kad stignete na vrh i ugledate svjetlo, shvatite da to zujanje stvaraju ljudi. To je vibracija truba, vriska, skakanje. Potpuno ludo. Ali upravo zbog toga i želite igrati nogomet", zaključuje De Vos.

Dom najvećih nogometnih trenutaka

Azteca je jedini stadion koji je bio domaćin utakmica na tri različita Svjetska prvenstva - 1970., 1986. i 2026. godine. Prva dva donijela su neke od najlegendarnijih utakmica i golova u povijesti svjetskih prvenstava.

Polufinale 1970. između Italije i Zapadne Njemačke mnogi smatraju najvećom utakmicom ikad odigranom. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, da bi u produžecima palo pet golova, a Talijani su na kraju slavili s 4-3.

Ipak, u finalu ih je porazio Pelé sa svojim suigračima iz Brazila, osvojivši svoju treću titulu svjetskog prvaka u momčadi koju se i danas smatra jednom od najvećih svih vremena.

Brazil je pobijedio 4-1, a njihov posljednji gol, koji je bek Carlos Alberto zakucao u dalji kut, bio je prekrasan plod akcije u kojoj su svi osim trojice igrača dotaknuli loptu i smatra se jednim od najboljih momčadskih golova ikad. "Atmosfera i buka u tom finalu bili su nevjerojatni", rekao je Alberto kasnije. "Prekrasno, neopisivo."

Šesnaest godina kasnije, Meksiko je ponovno bio domaćin, a ovoga puta u središtu pozornosti na Azteci našli su se Argentina i Maradona. S 25 godina, pružio je možda najdominantniju predstavu u povijesti turnira, postigavši pet golova i pet asistencija na putu do drugog naslova za svoju zemlju.

Protiv Engleske u četvrtfinalu postigao je dva gola koja su, iz različitih razloga, među najpoznatijim trenucima u povijesti sporta. Prvo je, u drugom poluvremenu, postigao svoj zloglasni gol "Božjom rukom", udarivši loptu rukom pokraj Petera Shiltona u mrežu.

Četiri minute kasnije, primio je loptu na svojoj polovici, leđima okrenut golu. U samo 11 sekundi, pretrčao je pet engleskih igrača, zaobišao vratara i sam gurnuo loptu u mrežu. Sve četiri strane Aztece urlale su od divljenja i nevjerice dok je El Diego trčao prema korner zastavici u slavlju. Godine 2016., četiri godine prije smrti, Maradona je tu utakmicu nazvao najvažnijom u svojoj karijeri.

Tvrđava koju čuvaju Meksikanci i nadmorska visina

Otkako su ondje počeli igrati 1966. godine, Meksiko je na Azteci izgradio iznimno impresivan domaći učinak. U natjecateljskim utakmicama pobijedili su 70 od 89 puta, 17 puta remizirali i izgubili samo dvaput, iako se taj rekord djelomično može pripisati njihovoj povijesnoj nadmoći nad suparnicima iz Sjeverne i Srednje Amerike.

Prvi poraz - 2-0 protiv Kostarike u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2001. - bio je toliko veliko iznenađenje da je dobio vlastiti nadimak "Aztecazo", a meksičke novine Reforma nazvale su ga "sprovodom".

Smještena na više od 2200 metara nadmorske visine, Azteca je i zbog toga iscrpljujući izazov za nogometaše. Atmosferski tlak je niži, što znači da je zrak rjeđi i da se sa svakim udahom u krvotok unosi manje kisika. Igrači koji su aklimatizirani i znaju se nositi s tim uvjetima mogu steći prednost nad onima koji nisu navikli, što pomaže Meksiku u održavanju tako snažnog rekorda protiv suparnika.

"Vezni igrači obično najviše pate jer se moraju kretati po cijelom terenu i prelaziti najveće udaljenosti", kaže dr. Olivier Girard, profesor na Sveučilištu Zapadne Australije. "Ponekad igrači započnu utakmice na velikoj nadmorskoj visini istim intenzitetom kao na razini mora, a onda se sredinom prvog poluvremena može pojaviti umor i mogu početi lakše promašivati prilike. To je apsolutno i fiziološka i psihološka prednost za momčad koja je navikla igrati na toj visini."

Činjenica da su Pelé i Maradona svoje krunske uspjehe ostvarili upravo na Azteci još je impresivnija s obzirom na izazov koji predstavlja nadmorska visina. "To samo dodatno naglašava ono što su postigli", kaže dr. Barney Wainwright, viši znanstveni suradnik na Sveučilištu Leeds Beckett.

"Vrlo je impresivno vidjeti velike atletske pothvate na toj nadmorskoj visini u jednoj, dugoj utakmici. Odigrati cijelu utakmicu na toj razini samo po sebi je velik fizički izazov. Imati mentalni kapacitet za stvaranje tako vještih trenutaka čini to još posebnijim", zaključio je. 

Pozornica za boksačkog cara, kralja popa i Papu

Azteca je namjenski izgrađen nogometni stadion, no neki od njezinih najposebnijih trenutaka nisu imali veze s nogometom. Godine 1993. bila je dom najveće publike u povijesti profesionalnog boksa.

Tada je 132.274 ljudi gledalo kako nacionalni heroj Julio Cesar Chavez nokautira Grega Haugena i zadržava WBC naslov u superlakoj kategoriji. "Bila je to najnevjerojatnija noć moje karijere i života", rekao je Cesar Chavez. "Biti ondje, u središtu ringa, nešto je nevjerojatno."

Iste godine Michael Jackson održao je pet koncerata na Azteci u sklopu svoje Dangerous World Tour, nastupivši pred ukupno 550.000 ljudi. A 1999. godine misa koju je održao papa Ivan Pavao II. u srcu pobožno katoličkog Meksika privukla je na stadion više od 110.000 ljudi.

"Oni koji me poznaju potvrdit će da sam pomalo zaluđen nogometom", rekao je Papa na misi. "Prava je povlastica biti ovdje, gdje sam gledao tako lijep nogomet." Bilo da se radi o sportu, glazbi ili religiji, Azteca je izgrađena za trenutke kada se mase okupljaju kako bi se osjećale živima.