ŠPANJOLSKA je bila prejaka za Portugal. Momčad Roberta Martíneza ispala je u osmini finala Svjetskog prvenstva i nastavila razočaravajući niz na velikim turnirima, koji gotovo neprekidno traje od 2016., kada su Portugalci postali prvaci Europe. Na ovom turniru nisu napravili ama baš ništa upečatljivo, osim što su uz dosta sreće izbacili Hrvatsku u jednoj od najluđih utakmica u povijesti mundijala.

Momčad nakrcana talentom svih veličina i oblika ponovno je igrala dosadan i nemaštovit nogomet, s vrlo malo sustavnih rješenja, zbog čega su zagušene gotovo sve najveće zvijezde ekipe. Najveća među njima, Ronaldo, glavna je tema portugalskih i svjetskih medija, i to potpuno opravdano. Ova momčad njegov je talac, a njegova je veličina ponovno pokopala najtalentiraniju portugalsku momčad u povijesti.

Obrana s tri igrača manje

Ronaldo nikad nije igrao obranu. Od igrača koji isporučuje 60 ili 70 golova u sezoni to se ni ne očekuje, ali u toj priči postoje dva problema. Prvi je taj što Ronaldo već četiri godine ne igra europski nogomet, nego u komforu Saudijske Arabije uživa bez pravog razvojnog podražaja.

Drugi je taj što Portugal uz Ronalda, u Joãou Félixu, Bruni Fernandesu, Rafaelu Leãou i drugima, ima prevelik broj igrača koji ne igraju obranu. Nekoć je Portugal igrao deset na 11 u fazi obrane. Osam na 11 dugoročno je neizdrživo.

Španjolska je bez ikakvih problema izolirala prednji dio portugalske momčadi od veznog reda i obrane. Ondje je vrlo lako stvarala višak, a njezini stoperi bez problema su prenosili loptu preko centra i pronalazili Olma i Yamala između linija. Gol je pao u 90. minuti, ali Portugal je cijeli susret izgledao kao potpuno nedorastao suparnik.

Što Ronaldo danas donosi Portugalu?

Čak i kada zanemarimo taj problem, koji je timske, a ne isključivo individualne naravi, postavlja se pitanje što Ronaldo donosi Portugalu. PR kampanje o tome kako je u vrhunskoj formi, unatoč tome što je u petom desetljeću života, stoje ako ga uspoređujemo sa svim muškarcima na svijetu njegove dobi. Ali na razini elitnog nogometa već dugo ne radi nikakvu razliku.

Prije je na sebe navlačio braniče koji su ga se bojali, lutao u zadnjoj trećini terena i pažljivo čitao njihove kretnje kako bi se u dva ili tri trenutka na utakmici našao korak ispred njih, taman dovoljno da zabije gol i odluči susret. Utrčavanja u prostor i moći da se nosi u dvoboju s mlađim braničima više nema.

Martínez nije napravio apsolutno nikakvu prilagodbu koja bi i ovakvom, onemoćalom Ronaldu povećala šansu da donese dodatnu vrijednost. Apsolutna sloboda koju je Ronaldo imao u praksi je značila da Portugal igra sa statičnom devetkom, bez ikakve mogućnosti za progresiju napada kroz cetralnu zonu ili rotacije koje bi otvorile prostor.

U igru se uključivao samo kada bi se povukao prema sredini terena kako bi u neaktivnim zonama odigrao jedno ili dva najjednostavnija dodavanja na nekoliko metara. Djelovalo je to pomalo bizarno jer se događalo u situacijama kada su veznjaci imali potpunu kontrolu nad posjedom i nije im trebala mantinela. Kao da je htio sve na stadionu, a i samoga sebe, podsjetiti da igra.

Jedan jedini "Ronaldo trenutak" imao je u utakmici protiv Hrvatske, kada je briljantno primio loptu i piknuo je preko Livakovića, ali bio je u zaleđu. Ostatak njegova učinka glasi: dva gola protiv Uzbekistana i jedan Hrvatskoj iz penala. Puno premalo za trpjeti igrača koji ne igra obranu, koji se u posjedu ne kreće bez lopte i koji ne može ništa kreirati za suigrače.

Portugalska kultura učinila je Ronalda većim od igre

Sve što se Portugalu događa s Ronaldom posljedica je tamošnje kulture idolopoklonstva prema fenomenalnoj sedmici. Ta je kultura sjajna i glamurozna sve dok jednog dana više nije, kada se uruši sama u sebe. Ako Hrvati imaju poneki prigovor na Zlatka Dalića, samo osvijestite sljedeći skup podataka.

Gonçalo Ramos ušao je u igru protiv Hrvatske u 63. minuti. Zabio je gol kojim je spasio Portugal od ozbiljne blamaže, ispadanja sa Svjetskog prvenstva u fazi u kojoj su u natjecanju još 32 reprezentacije, što je ekvivalent nekadašnjem ispadanju u skupini. U idućoj utakmici, onoj protiv Španjolske, Ramos je cijeli susret proveo na klupi.

Portugal već godinama proizvodi nevjerojatne talente i vrhunske igrače, a sada je postao rob najvećeg od svih. Ronaldo je postao veći od igre i reprezentacije, a takav je pristup pokopao potencijalno najbolju generaciju portugalskog nogometa.

Zanimljivo je da je prije četiri godine Fernando Santos imao hrabrosti ostaviti Ronalda na klupi i u osmini finala i u četvrtfinalu. Ramos mu je povjerenje vratio hat-trickom protiv Švicarske. Martínez za taj potez nije imao hrabrosti i utopio je svoju momčad u sivilu izblijedjele Ronaldove zvijezde.

Većina portugalskih problema počinje s CR-om, ali, naravno, svi s njime ne završavaju. Dovoljno je vidjeti kako su u Martínezovoj viziji nogometa izgledali igrači poput Brune Fernandesa, Joãoa Nevesa ili Pedra Neta.

U momčadi u kojoj nema sustava ni ideje nije pošteno očekivati ni od Ronalda otprije deset godina da iščupa stvar. Očekivati to od današnjeg Ronalda je samoubojstvo. Ronaldo je najavio da mu je ovo zadnje Svjetsko prvenstvo, ali se nije izjasnio ostaje li tu i za Euro. Dan kada se oprosti bit će prvi dan neke nove reprezentacije. I Portugalci ga trebaju žestoko proslaviti.