DOKUMENTARCI koji uznemiruju gledatelje ne moraju se uvijek baviti ubojstvima, nestancima, istragama ili sudskim procesima. Ponekad je dovoljno prikazati zatvorene zajednice, neobične opsesije ili iskorištavanje ljudi i životinja kako bi stvarnost djelovala nelagodnije od fikcije. Upravo takve filmove i dokumentarne serije ovoga su tjedna preporučivali korisnici Reddita, nakon što je jedan od njih zatražio prijedloge za "uznemirujuće" dokumentarce koji ne pripadaju true crime žanru.

U raspravi su se našli naslovi koji ne počivaju na klasičnoj kriminalističkoj strukturi, nego na psihološkoj nelagodi, moralnim dvojbama i stvarnim životima ljudi koji su se našli u ekstremnim okolnostima. Neki od njih na prvi pogled djeluju kao neobične, emotivne ili čak inspirativne priče, no komentatori upozoravaju da se iza takve površine često kriju teme koje dugo ostaju u mislima gledatelja. Evo koji su dokumentarci skupili najviše glasova.

Jesus Camp (2006.)

Dokumentarac "Jesus Camp", koji su režirale Heidi Ewing i Rachel Grady, prati djecu koja sudjeluju u evangeličkom kršćanskom kampu u Sjedinjenim Američkim Državama. Film prikazuje način na koji se djeca vrlo rano uvode u intenzivnu religijsku retoriku, političke poruke i ideju duhovne borbe, zbog čega je mnogim gledateljima ostao u pamćenju kao jedan od najneugodnijih prikaza indoktrinacije.

Jedan komentator na Redditu napisao je da je riječ o odličnom filmu koji je izdržao test vremena. Prema njegovu mišljenju, dokumentarac je iznimno zanimljiv, ali istodobno i zastrašujuć jer ne šokira eksplicitnim prizorima, nego načinom na koji prikazuje djecu u sustavu uvjerenja koji im ne ostavlja mnogo prostora za vlastito propitivanje.

Grizzly Man (2005.)

"Grizzly Man" Wernera Herzoga bavi se Timothyjem Treadwellom, muškarcem koji je godinama provodio vrijeme među grizlijima na Aljasci i snimao vlastiti suživot s njima. Herzog u filmu koristi Treadwellove snimke, ali ih ne pretvara u jednostavnu priču o ljubavi prema prirodi. Umjesto toga, dokumentarac se postupno razvija u portret čovjeka čija je fascinacija divljim životinjama bila istodobno dirljiva, opasna i duboko uznemirujuća.

Redditori su posebno isticali Herzogovu režiju. Jedan komentator napisao je da je Herzog jedan od najvažnijih dokumentarista današnjice, dok je drugi priznao da se od filma još nije potpuno oporavio, iako ga je pogledao još u vrijeme njegova izlaska.

Three Identical Strangers (2018.)

Naizgled topla i gotovo nevjerojatna priča, "Three Identical Strangers" redatelja Tima Wardlea počinje susretom trojice mladića koji otkrivaju da su jednojajčana braća razdvojena pri rođenju. Njihova priča u početku djeluje kao emotivno čudo i medijska senzacija, no dokumentarac postupno otkriva mnogo mračniju pozadinu vezanu uz posvajanje, znanstvena istraživanja i etičke granice eksperimenata nad ljudima.

Jedan korisnik Reddita upozorio je da bi i sama preporuka mogla biti svojevrstan spoiler jer film, barem prema najavama i prvim informacijama, djeluje kao dirljiva priča. Upravo u tom zaokretu leži njegova uznemirujuća snaga: gledatelj u film ulazi očekujući priču o ponovnom susretu, a izlazi s nizom pitanja o institucijama, znanosti i ljudima koji su odlučivali o tuđim životima.

Blackfish (2013.)

Dokumentarac "Blackfish", koji je režirala Gabriela Cowperthwaite, bavi se orkama u zatočeništvu, osobito Tilikumom, koji je povezan s nekoliko tragičnih incidenata u SeaWorldu. Film istražuje uvjete u kojima su te životinje držane, psihološke posljedice zatočeništva i industriju zabave koja je desetljećima gradila spektakl na nastupima morskih sisavaca.

Iako se film tehnički ne uklapa u klasični true crime, jedan komentator napisao je da ga ipak doživljava kao priču o "zločinima protiv superiorne vrste". Mnogi gledatelji Blackfish ne pamte samo kao dokumentarac o životinjama, nego kao film koji mijenja način na koji se gleda na zoološke parkove, akvarije i komercijalnu eksploataciju inteligentnih životinja.

Tickled (2016.)

"Tickled", koji su režirali David Farrier i Dylan Reeve, počinje kao istraživanje neobične internetske niše povezane s natjecateljskim škakljanjem, ali vrlo brzo prerasta u znatno mračniju priču o kontroli, ucjenama, ponižavanju i moći na internetu. Ono što na početku zvuči gotovo apsurdno, film postupno pretvara u neugodan prikaz svijeta u kojem se ranjivi ljudi mogu naći zarobljeni u mreži manipulacije.

Jedan komentator naveo je da je najbolji mogući opis filma zapravo rečenica iz jedne Letterboxd recenzije: gledatelj je samo želio doznati više o natjecateljskom škakljanju, a na kraju se osjećao kao da bi mu netko mogao poslati plaćenog ubojicu jer je svjedočio nečemu zabranjenom.

Love Has Won: The Cult of Mother God (2023.)

Dokumentarna serija "Love Has Won: The Cult of Mother God", koju je režirala Hannah Olson, bavi se Amy Carlson, vođom kulta Love Has Won. Serija istražuje kako je Carlson okupila sljedbenike, kako se kult razvijao preko interneta i kako su se duhovnost, teorije zavjere, trauma, ovisnost i potreba za pripadanjem spojili u izrazito uznemirujuću priču.

Za razliku od brojnih dokumentaraca o kultovima koji se oslanjaju na vanjske stručnjake, ova serija velik dio priče gradi kroz snimke i iskaze samih članova. Iako serija obrađuje i smrt Amy Carlson, njezina najuznemirujuća dimenzija nije kriminalistička, nego psihološka i društvena.

March of the Penguins (2005.)

Na prvi pogled, "March of the Penguins" Luca Jacqueta ne zvuči kao uznemirujući dokumentarac. Riječ je o prirodoslovnom filmu o godišnjem putovanju carskih pingvina na Antarktici, njihovu parenju, izlijeganju mladunaca i borbi za opstanak u ekstremnim uvjetima. Film je osvojio Oscara za najbolji dokumentarni film i širokoj publici približio jedan od najtežih životnih ciklusa u životinjskom svijetu.

Ipak, komentatori su ga naveli upravo zato što njegova emotivna snaga može iznenaditi gledatelje. Jedan korisnik napisao je da "March of the Penguins" može potpuno slomiti gledatelja jer podsjeća na okrutnost prirodnog svijeta.