GOL KOJIM je Engleska izjednačila protiv Norveške, a koji se pokazao ključnim za prolazak Engleza (2:1) u polufinale Svjetskog prvenstva 2026., prati velika kontroverza. U 45. minuti i drugoj minuti nadoknade činilo se da je lopta nakon ispucavanja norveškog vratara Ørjana Nylanda u Miamiju udarila u jedan od kabela 'spider' kamere prije nego što je pala do Andersona.

Samo tri dodavanja kasnije Jude Bellingham zabio je za 1:1, čime je otvorio put engleskom preokretu. Norvežani su odmah reagirali: vratar Nyland pokazivao je prema nebu, Haaland se žalio francuskom sucu Clémentu Turpinu, a izbornik Ståle Solbakken prosvjedovao je s klupe.

FIFA se oglasila

Međutim, VAR nije zaustavio igru, a prigovori su se brzo proširili društvenim mrežama, potaknuvši teorije zavjere o navodnom interesu FIFA-e da u polufinalu ima četiri najbolje reprezentacije, piše Marca.

FIFA je još prije kraja utakmice objavila priopćenje u kojem stoji da senzor u lopti nije zabilježio nikakav skok aktivnosti dok je lopta bila u zraku, što znači da nema dokaza da je dodirnula kabel. Video situacije pogledajte OVDJE.

S druge strane, televizijske snimke, čini se, pokazuju naglu promjenu putanje lopte. Kako je moguća takva kontradikcija između onoga što prikazuje video i onoga što tvrdi tehnologija? Odgovor leži u načinu na koji funkcionira pametna lopta ovog Svjetskog prvenstva.

Elektrokardiogram unutar lopte

FIFA-ina tvrdnja da nije bilo vršnog očitanja koje bi potvrdilo kontakt u izravnoj je suprotnosti s onim što se dogodilo u osmini finala između Portugala i Hrvatske.

Tada je senzor detektirao dodir Igora Matanovića koji je bio toliko lagan da ni sam igrač nije bio siguran je li se dogodio - rekao je da je jedva osjetio kako mu je lopta okrznula kosu - a taj signal bio je dovoljan da se Gvardiolov gol poništi zbog zaleđa.

Ako sustav može otkriti tako lagan dodir, kako onda ne bi registrirao udarac o čelični kabel? Tehničko objašnjenje leži u samoj lopti. Unutar službenog Adidas Trionda modela nalazi se autonomni senzor pokreta (IMU) koji bilježi udarce, rotacije i vibracije 500 puta u sekundi.

On stvara karakterističan zapis svaki put kad nešto udari loptu, slično otkucaju na elektrokardiogramu. Senzor uvijek osjeti udarac, bez obzira na to gdje se na terenu nalazi. Problem, međutim, nastaje u sljedećem koraku: prijenosu podataka.

Što se dogodilo uoči gola Engleske?

Informacija o udarcu mora putem radijskog signala izaći iz lopte i stići do mreže antena postavljenih oko terena, koje na kraju podatke dostavljaju VAR sobi. Dakle, postoje dva odvojena procesa: detekcija udarca, koja se uvijek događa unutar lopte, i prijenos te informacije, koji ovisi o pokrivenosti signalom na svakoj točki stadiona.

Zračna kamera i cijela njezina struktura - zatezni kabeli, motori i metalne vodilice - vise na znatnoj visini, uglavnom daleko od putanje lopte i prstena antena uz teren. Upravo takve viseće metalne konstrukcije mogu stvarati smetnje ili refleksije signala u ultraširokopojasnim (UWB) radijskim sustavima, koje lopta koristi za komunikaciju.

Najizglednija hipoteza stoga glasi da je lopta osjetila udarac o kabel, ali se podatkovni paket koji odgovara tom trenutku izgubio u prijenosu, upravo u području stadiona sa slabijom pokrivenošću zbog smetnji koje stvara sama struktura kamere. Takav prekid signala, odnosno "slijepa točka" na stadionu, mogao bi objasniti ono što druge teorije ne mogu. Barem zasad.