SAMO su dvije reprezentacije u povijesti svjetskih nogometnih prvenstava uspjele obraniti naslov prvaka: Italija 1938. i Brazil 1962. godine. Ove nedjelje priliku da im se pridruži ima i Argentina, koja u finalu igra protiv Španjolske.

Talijanska dominacija prije rata

Italija je dva uzastopna naslova osvojila pod vodstvom nogometnog inovatora Vittorija Pozza uoči Drugog svjetskog rata. Pozzo je bio vrstan taktičar, a za turnir 1934. na domaćem terenu momčad je pojačao igračima koji su se vratili iz Argentine, Montijem i Orsijem. Četiri godine kasnije u Francuskoj, napad su predvodili Piola i Meazza. Nakon rata, talijanski nogomet obilježila je zrakoplovna nesreća u kojoj je stradala gotovo cijela momčad tada dominantnog Torina, pa je Italija na sljedeće finale čekala do 1970. godine.

Na prvenstvu 1934. u Italiji, "Azzurri" su natjecanje otvorili pobjedom protiv SAD-a 7:1. U četvrtfinalu protiv Španjolske prva je utakmica završila 1:1 nakon produžetaka, pa se morala igrati nova. U ponovljenom susretu Italija je pobijedila 1:0 golom Giuseppea Meazze. Istim rezultatom svladali su i Austriju u polufinalu na San Siru. U finalu u Rimu, igranom na temperaturi od gotovo 40 stupnjeva, Italija se susrela s Čehoslovačkom. Gosti su poveli u 71. minuti, no Raimundo Orsi izjednačio je u 81. minuti. Pobjednički pogodak za 2:1 u produžecima postigao je Angelo Schiavio.

Naslov su obranili četiri godine poslije u Francuskoj. Do finala su stigli pobjedama nad Norveškom (2:1), Francuskom (3:1) i Brazilom (2:1). U završnoj utakmici svladali su Mađarsku s 4:2.

Zlatno doba Brazila

Krajem 50-ih i početkom 60-ih godina svjetskim je nogometom dominirao Brazil. Predvođen Peléom, kojeg mnogi smatraju najboljim igračem svih vremena, te Garrinchom, Didijem, Vavom i Zagallom, Brazil je osvojio prvenstvo 1958. godine. Isti uspjeh ponovili su i četiri godine kasnije u Čileu, tada bez Peléa koji se ozlijedio na početku turnira.

Prvenstvo 1958. u Švedskoj lansiralo je mladog Peléa, koji je briljirao u završnoj fazi i odveo Brazil do naslova. Turnir je obilježio i francuski napadač Just Fontaine s 13 postignutih golova, što je i danas rekord. Brazil je u skupini pobijedio Austriju (3:0) i SSSR (2:0) te odigrao neriješeno s Engleskom (0:0). U nokaut fazi svladali su Wales (1:0), Francusku (5:2) i u finalu domaćina Švedsku, također s 5:2.

Na idućem prvenstvu u Čileu 1962. Brazil je obranio naslov, iako je rano ostao bez Peléa. On se ozlijedio u prvoj utakmici protiv Meksika, ali zbog ozljede mišića više nije nastupio na turniru. Brazil je u skupini pobijedio Meksiko (2:0) i Španjolsku (2:1) te remizirao s Čehoslovačkom (0:0). Na putu do finala bili su bolji od Engleske (3:1) i domaćina Čilea (4:2). U finalnoj utakmici ponovno su se susreli s Čehoslovačkom i pobijedili 3:1.

Neuspjeli pokušaji i nove prilike

Priliku za obranu naslova već je imala Argentina. Nakon pobjede u Meksiku 1986., četiri godine kasnije ponovno je igrala u finalu protiv Njemačke, ali je tada izgubila 0:1. Brazil je nastupio u tri uzastopna finala od 1994. do 2002. godine.

Prvo je osvojio protiv Italije na jedanaesterce, zatim je 1998. u Parizu izgubio od Francuske, da bi 2002. u Yokohami pobijedio Njemačku. Dva uzastopna finala igrala je i Francuska. Nakon pobjede protiv Hrvatske 2018., u finalu 2022. poražena je od Argentine.