NAVIKE potrošača mogu se ugrubo svesti na dvije glavne kategorije: one koji kupuju previše i one koji kupuju premalo. Prema analizi Gretchen Rubin, razumijevanje vlastitog profila potrošnje prvi je korak prema uspostavi financijske ravnoteže i izbjegavanju krajnosti koje, svaka na svoj način, mogu biti štetne. Nijedan od ta dva obrasca nije idealan, a pronalazak sredine može poboljšati upravljanje osobnim financijama.

Potrošači koji kupuju previše

Ovaj tip potrošača, kao što ime govori, troši novac impulzivno i bez jasnog plana. To se očituje u kupovini nepotrebnih zaliha ili predmeta za koje osoba pretpostavlja da bi joj "jednog dana mogli zatrebati".

"Osoba koja kupuje previše zapravo kupuje više nego što joj je realno potrebno", rekla je Elisabella Ricca, analitičarka za osobne financije i potrošnju. "To dovodi do prekomjernog trošenja, gomilanja stvari i proizvoda kojima na kraju istekne rok trajanja ili propadnu."

Potrošači koji kupuju premalo

Suprotnost su im potrošači koji izbjegavaju trošenje novca čak i za osnovne potrepštine. Primjer za to je odgađanje kupovine novog šampona dok se stari u potpunosti ne potroši ili čekanje s odlaskom u nabavu namirnica sve dok hladnjak i smočnica ne ostanu potpuno prazni.

"To je netko tko je toliko štedljiv da mu to stvara neugodnosti", kaže Ricca. "Ovaj tip potrošača često čeka da mu potpuno ponestane osnovnih potrepština prije nego što ih zamijeni."

Uspostava ravnoteže

Oba pristupa predstavljaju krajnosti. Cilj nije ni gomilati stvari koje se neće koristiti, ali ni odricati se osnovnih potrepština iz straha od trošenja.

Aktualni ekonomski uvjeti mogu potaknuti i umjerene potrošače da počnu kupovati premalo. Kada cijene osnovnih dobara i usluga rastu, mnogi su prisiljeni na krajnju štedljivost, čak i ako im to stvara poteškoće u svakodnevnom životu.

"U današnjim okolnostima važno je kombinirati oba pristupa", kaže Ricca. "Iskoristite popuste na stvari koje trebate i znate da ćete koristiti, ali nemojte kupovati nešto samo zato što je na akciji."

"Idealna sredina je svjesna kupnja", dodaje ona. "Ima smisla napraviti zalihe dugotrajnih potrepština koje olakšavaju život, poput vitamina, toaletnog papira, paste za zube i sapuna, kada su na sniženju. S druge strane, treba biti izbirljiviji kod kupnje luksuznijih stvari kao što su parfemi, tehnološki uređaji i proizvodi za kosu."

Planiranje budžeta i postavljanje prioriteta mogu pomoći u održavanju kontrole. Potrošači koji kupuju previše trebali bi se usmjeriti na osnovne potrebe prije impulzivne kupnje. S druge strane, oni koji kupuju premalo trebali bi raditi na prevladavanju otpora prema trošenju, osobito kad je riječ o neophodnim proizvodima poput kvalitetne hrane i sredstava za osobnu higijenu.