JESTE li se ikada zapitali zašto se turizam u nas toliko razvio? Više je faktora, kako bismo moderno rekli - čimbenika.. Najvažniji je, naravno, što imamo dugu i prekrasnu obalu. Prednost je i što se do te obale iz pola Europe može stići automobilom prije nego što obitelj unutar vozila postane disfunkcionalna.

Postoji još jedan važan čimbenik: godinama smo turistički smještaj oporezivali vrlo blago. Hrvatska je političkom odlukom porezno poticala privatni turistički smještaj. Rumunjska je primjerice svojedobno političkom odlukom porezno rasteretila plaće dijela informatičkih stručnjaka i tako pomagala razvoj IT sektora. Oni su dobili programere, a mi natpis "Zimmer frei".

Politika podiže poreze iako se pokazalo da niski porezi jačaju gospodarstvo

Sada politika, umjesto da iz svega izvuče prilično jednostavnu pouku da niski i predvidivi porezi potiču ulaganje i rast, ide na značajno povećanje paušala po krevetu. Jer nama nije palo na pamet da sličnim poreznim poticajima razvijemo još neku granu gospodarstva. Nećemo stvoriti uvjete u kojima će se razviti industrija, tehnologija, poljoprivreda ili ozbiljne usluge. Razviti bilo što!

Jednostavnije je udariti po onome tko već uspijeva. Poravnati teren. Poravnati prihode. Ova država poduzetništvo zamišlja kao model u kojem su ulaganje, rizik i rad vaši, ali uspjeh postaje zajednički i dijeli se čim ga država nanjuši.

Odmah vam treba uzeti barem pola i podijeliti: općinama, gradovima, županijama, udrugama i našima, a ponešto i onima drugima. Magična riječ: redistribucija. Najljepši osjećaj na svijetu, uzeti uspješnima i dijeliti po svom nahođenju.

Novi porezi i poneki novi glas zavidnih

Sve se to prodaje uz jednu od najnižih političkih emocija, zavist. Osjećaj tako balkanski, tako prizeman i tako raširen u Hrvatskoj prema svakome tko je nešto negdje uspio. U zemlji u kojoj mnogi desetljećima čekaju da im država pronađe posao, riješi stan, oprosti dug ili podijeli kakvu subvenciju, uvijek će se naći dovoljno ljudi koji će zapljeskati kada vlast oguli onoga tko je nešto sam stvorio. Ne zato što će njima nakon toga biti bolje, nego zato što će njemu biti gore.

Onaj tko je preuzeo rizik, uložio, krenuo i stvorio nešto svoje, mnoge neugodno podsjeća na vlastitu lijenost, strah i propuštene prilike. A na podršku tih zavidnih politika i računa.

Sada udri i na paušalne obrtnike

Sada je na redu još jedna skupina koja je u Hrvatskoj počela previše stršati: paušalni obrtnici. Tu kategoriju imamo već dvadesetak godina. Pravi uzlet počinje 2017., kada im se olakšava djelovanje. Rezultat nije izostao, imamo oko 100.000 paušalnih obrtnika. Programeri, fotografi, krojači, projektanti, majstori u plavoj kuti. Samostalno rade, privređuju, stvaraju novu vrijednost i plaćaju porez.

Porez je manji nego kada si zaposlen kod nekoga, ali i to ima cijenu. Nema plaće ako nema ugovora, a nema plaće ni ako si na bolovanju ili godišnjem. Što je još važnije, obrtnik je fizička osoba i za obveze odgovara vlastitom imovinom. Ako uđe u dugove ili mu neka inspekcija lupi kaznu, može ostati doslovno bez gaća. Onih privatnih. Nema tu poslati firmu u stečaj pa otvoriti novu za 150 eura.

Međutim, država je nakon nekog vremena izračunala da od paušalnih obrtnika dobiva mnogo manje nego što bi dobivala kada bi isti ljudi bili klasično zaposleni. Podsjetimo se, za neto plaću od 2000 eura u Zagrebu dajete državi na razne načine još brat-bratu 1500 eura, pa i više ako nema djece.

Upravni sud je državi pomrsio račune

Ukratko, država je omogućila paušalne obrte, a kada je shvatila da ne dobiva dovoljno novca od njih, odlučila ih je prvo proglasiti prikrivenim radnicima. Porezna uprava krenula je provjeravati rade li paušalni obrtnici zapravo u prikrivenom radnom odnosu. Bilo je, istina, poslodavaca koji bi radniku rekli da prekine ugovor o radu, otvori obrt i sutradan se vrati za isti stol, istom šefu i radnom vremenu. To nije dozvoljeno. Ali država se tu nije zadržala.

Porezna je počela zbrajati sumnjive znakove. Imate jednog većeg klijenta? Sumnjivo. Dobivate približno jednak iznos svakog mjeseca? Sumnjivo. Surađujete godinama s istom tvrtkom? Još sumnjivije. Poreznik pogleda vaše račune, zaključi da ste prikriveni radnik i naknadno vam obračuna poreze, doprinose i kamate kao da ste cijelo vrijeme primali plaću. Morate potom platiti tisuće eura poreza i doprinosa.

Država je to fino zamislila, operirati se na ljudima kojima je uredno dopustila rad kao paušalnim obrtnicima. No, dogodio se preokret. Visoki upravni sud presudio je da jedan klijent, redovite mjesečne uplate i dugotrajna suradnja sami po sebi ne stvaraju radni odnos.

Porezna ne smije iz odnosa izdvojiti nekoliko činjenica koje joj odgovaraju, nego mora dokazati stvarnu podređenost: tko određuje mjesto, vrijeme i način rada, tko snosi rizik, tko osigurava opremu... Drugim riječima, sud je od Porezne zatražio da radi svoj posao i dokaže svoje tvrdnje o prikrivenom radnom odnosu. Sudske presude užasnule su i Poreznu upravu i vlast. Dokazivati umjesto onako, iz rukava, donijeti rješenje i uzeti ljudima novce?

Ako bolje zarađujete, niste "istinski obrtnik"

Kada je upravni sud počeo rušiti nezakonita rješenja Porezne uprave, država je pronašla novi model uzimanja novca. Jednostavno će povećati davanja cijeloj skupini. Na vidiku je nova reforma i značajno povećanje poreza i doprinosa za dio paušalnih obrtnika. I to po zanimljivom načelu: što više i bolje radite, više će vam uzeti.

Zahvaljujući udruzi Glas poduzetnika saznali smo kako je predsjednik Vlade Andrej Plenković na prošlotjednoj sjednici GSV-a rekao da su paušalni obrtnici s prometom do 40.000 eura "istinski obrtnici". Ovi koji ostvare veći promet valjda nisu, pa ih treba orobiti? Do 40.000 eura, dakle, radite pošteno. Na 40.001 euro događa se neka čudesna preobrazba. Prestajete biti čovjek koji radi i postajete bogati izrabljivač sustava pa vam treba lupiti veći porez.

Granica je posebno groteskna zato što govorimo o prometu, a ne o zaradi. Od tih 40.000 eura obrtnik plaća opremu, materijal, automobil, gorivo, programe, osiguranje, poslovni prostor i sve ostalo. Netko ima male troškove, netko velike. Ali država ne pita koliko vam je ostalo, nego koliko ste godišnje prometovali. Greška koju čine samo oni mudrijaši koji nikada u životu nisu plaću zaradili na tržištu.

Poruka je ponovno ista kao kod turističkog najma: država najprije stvori model, godinama ga promiče i njime usmjeri desetke tisuća ljudi, a onda ih proglasi problemom jer su taj model koristili upravo onako kako je propisano.

Ova država sustavno kažnjava rad, ulaganje, rizik i uspjeh. I na to joj i neki plješću. Čak je i dio oporbe čudesno tih. Pa da budemo jasni: bili lijevi ili desni, ako se zalažete za visoke poreze, radite protiv vlastitih građana, protiv vlastitoga gospodarstva i protiv budućnosti vlastite zemlje.

Još kraće, da bude jasno i domoljubnijima: borba za visoke poreze borba je protiv bogate Hrvatske.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala