KAD SU DESECI tisuća ljudi iz Maroka u samo jednom danu ušli u španjolsku Ceutu, odmah se pojavilo pitanje koje nitko nije mogao izbjeći: kako je toliko ljudi uspjelo prijeći jednu od najčuvanijih granica Europske unije?

Španjolska vlada zasad ne optužuje Maroko. Premijer Pedro Sánchez tvrdi da su krijumčarske mreže iskoristile glasine o nedavnoj sudskoj odluci i navele ljude da povjeruju kako nakon dolaska u Ceutu neće biti vraćeni. Marokanske snage u međuvremenu su pokušavale zaustaviti nove prelaske, među ostalim vodenim topovima i suzavcem.

Galerija

No ono što se dogodilo 2021. objašnjava zašto dio španjolske javnosti i političara ne vjeruje da je riječ samo o spontanom migrantskom valu.

Granica koju Maroko može otvoriti i zatvoriti

U svibnju 2021. u Ceutu je tijekom samo dva dana ušlo oko 8000 ljudi. Plivali su uz obalu, prelazili ograde i prolazili pokraj marokanskih snaga koje su ih vrlo malo ili uopće nisu pokušavale zaustaviti.

Španjolske vlasti tada su otvoreno optužile Maroko da koristi migrante kao sredstvo političkog pritiska. Španjolska ministrica obrane Margarita Robles govorila je o “ucjeni”, dok su snimke s granice pokazivale marokanske službenike koji propuštaju ljude prema Ceuti.

Razlog sukoba nije bio vezan uz migracije, nego uz Zapadnu Saharu.

Španjolska je u tajnosti dopustila da se u njezinoj bolnici liječi Brahim Ghali, čelnik Fronta Polisario. Polisario se bori za neovisnost Zapadne Sahare, nekadašnje španjolske kolonije nad čijim najvećim dijelom danas nadzor ima Maroko.

Rabat Zapadnu Saharu smatra svojim teritorijem i bio je bijesan zato što je Španjolska primila Ghalija. Marokanski ministar vanjskih poslova poslije je i sam povezao krizu u Ceuti s njegovim liječenjem.

Poruka je bila prilično jasna: Maroko čuva granicu prema Europi, ali očekuje da zauzvrat Španjolska vodi računa o njegovim političkim interesima.

Kriza je završila tek nakon što je Madrid 2022. promijenio svoju dugogodišnju politiku i podržao marokanski plan prema kojem bi Zapadna Sahara dobila određenu autonomiju, ali bi ostala pod marokanskom vlašću. Odnosi Madrida i Rabata nakon toga su se znatno popravili.

Zašto se sada spominje Alžir?

Ovaj put nema hospitaliziranog vođe Polisaria niti javnog diplomatskog sukoba Španjolske i Maroka. Postoji, međutim, Alžir.

Maroko i Alžir desetljećima su glavni regionalni suparnici. Njihova je kopnena granica zatvorena, diplomatski odnosi su prekinuti, a Zapadna Sahara jedan je od glavnih uzroka sukoba.

Dok Maroko želi zadržati Zapadnu Saharu, Alžir podupire Front Polisario i saharsko pravo na samoodređenje. Na području Alžira nalaze se i izbjeglički kampovi u kojima desetljećima žive deseci tisuća Saharaca.

Samo deset dana prije izbijanja krize u Ceuti španjolski premijer Pedro Sánchez posjetio je Alžir. Bio je to prvi posjet španjolskog premijera toj zemlji nakon četiri godine vrlo loših odnosa.

Sánchez i alžirski predsjednik Abdelmadjid Tebboune najavili su “novu fazu” odnosa, političke konzultacije i sastanak dviju vlada u listopadu. Španjolska je pritom istaknula da je Alžir tijekom 2026. postao njezin glavni dobavljač prirodnog plina.

Upravo je ta fotografija Sáncheza u Alžiru pokrenula sumnje da je Maroko želio poslati upozorenje Madridu.

Prema toj teoriji, Rabat ne želi da se Španjolska previše približi njegovu glavnom protivniku. Masovni ulazak migranata u Ceutu bio bi način da Maroko pokaže koliko Madrid ovisi o njegovoj suradnji na granici.

To nije tvrdnja samo političkih aktivista. Riccardo Fabiani iz organizacije International Crisis Group rekao je da je moguće da Maroko pokušava kazniti Španjolsku zbog ponovnog približavanja Alžiru. Španjolski javni servis RTVE također je krizu analizirao kroz pitanje je li riječ o migracijskoj krizi ili političkoj prisili.

Dokaza da je Rabat ovaj put namjerno popustio nadzor zasad ipak nema.

Kako je u priču ušao Izrael?

Maroko je 2020. obnovio službene odnose s Izraelom. Dogovor je sklopljen uz posredovanje Sjedinjenih Država, čiji je tadašnji predsjednik Donald Trump istodobno priznao marokansko polaganje prava na Zapadnu Saharu.

Drugim riječima, Maroko je normalizirao odnose s Izraelom, a zauzvrat je dobio veliku diplomatsku pobjedu u svojem najvažnijem teritorijalnom sporu. Nakon toga su Maroko i Izrael dodatno ojačali političke i sigurnosne veze.

Alžir na taj odnos gleda s velikim nepovjerenjem. Iz njegove perspektive, izraelsko približavanje Maroku jača državu koju smatra glavnim regionalnim protivnikom.

Izrael se u raspravu o Ceuti izravno uključio i nakon izbijanja krize. Izraelski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Danny Danon napao je Španjolsku i pozvao je da objasni zašto još ima ono što je nazvao “kolonijalnim enklavama u Africi”, misleći na Ceutu i Melillu.

Španjolski ministar prometa Óscar Puente oštro mu je odgovorio.

Takva poruka dodatno je potaknula sumnje dijela španjolske ljevice da Izrael koristi krizu kako bi uzvratio Madridu zbog njegove kritike izraelske politike.

Zastupnica Sumara Tesh Sidi, koja je saharskog podrijetla i jedna je od najglasnijih zagovornica neovisnosti Zapadne Sahare, pozvala je da se događaji promatraju u širem geopolitičkom kontekstu.

Spomenula je poboljšanje odnosa Španjolske i Alžira, stav španjolske vlade prema ratu Izraela i Irana te bliske odnose Maroka, Izraela i Sjedinjenih Država.

Što se zapravo može zaključiti?

Činjenica je da je Maroko 2021. popustio granične kontrole usred sukoba sa Španjolskom i tako omogućio ulazak oko 8000 ljudi u Ceutu.

Činjenica je i da se sadašnja kriza dogodila samo desetak dana nakon Sánchezova posjeta Alžiru, najvećem marokanskom regionalnom protivniku.

Također je činjenica da su Maroko i Izrael bliski partneri te da su njihovi odnosi povezani s pitanjem Zapadne Sahare.

Sve ostalo zasad pripada području sumnji i političkih teorija.

Španjolska vlada javno ne optužuje Rabat. Marokanske snage sada zaustavljaju nove pokušaje prelaska, a dvije države surađuju na vraćanju ljudi koji su ušli u Ceutu. Sánchez glavnu odgovornost pripisuje krijumčarima i lažnim porukama koje su se širile društvenim mrežama.

Ipak, nakon iskustva iz 2021. teško je očekivati da će Španjolci sadašnji masovni prelazak promatrati samo kao slučajnost.

Maroko možda nije otvorio granicu. Ali svi znaju da je već pokazao da to može učiniti.