MILE ŠKORIĆ (35) završio je profesionalnu karijeru te odlučio pomoći svojoj Slogi iz Novih Mikanovaca, klubu u kojem je napravio prve nogometne korake. Legendarni kapetan Osijeka s najviše nastupa u povijesti kluba (334) i prekaljeni stoper sa sedam nastupa za Hrvatsku morao je prekinuti karijeru zbog strašnih problema s ozljedama. Škorić se gotovo godinu i pol borio s misterioznim problemima koljena, a ovog je ljeta odlučio da je dosta.

Strpao Ronalda u džep

Ikona SuperSport HNL-a kroz karijeru je igrala gotovo na svim pozicijama - kroz Cibaliju, Goricu, HAŠK, Osijek i gažu u Kini - pa će svojom svestranošću i kvalitetom pokušati pomoći šestoligašu Slogi, članu 2. ŽNL Vukovarsko-srijemske. Škorić je široj hrvatskoj javnosti poznat po tome što je Ronalda strpao u džep u studenom 2020. kada je Hrvatska igrala protiv Portugala u Ligi nacija.

Samo tri dana ranije igrao je kup-utakmicu za Osijek, a onda je vlastitim automobilom sam stigao u Split kako bi pokrpao rupe uslijed izostanaka prvotimaca izbornika Zlatka Dalića. Škorić je bio i član reprezentacije na Europskom prvenstvu 2021., a pet godina kasnije zaigrat će za Slogu. U razgovoru za Index prisjetio se nekih važnih trenutaka svoje bogate karijere.

Uputite nas malo u svoj romantični povratak u Slogu. Imate li kakvu posebnu funkciju i kako je došlo do dogovora?

Ma ne, nemam nikakvu funkciju. Imao sam ponudu Marsonije i njima sam se zahvalio. Veldin Karić je pokazao veliku želju i projekt, a rekao sam im da bih im stvarno pomogao da sam na 100 posto. Ne mogu kad nije tako, a to je ipak nešto ozbiljniji rang natjecanja.

Sloga me već ranije zvala i predložili su nedavno da me registriraju, što sam prihvatio. Ja sam i ranije govorio da će me trenirati moj prvi trener i prijatelj Želja Mravunac Mrav, koji me trenirao i kad sam počinjao.

Rekao sam da ću završiti tamo gdje sam počeo. Rekao sam im da me registriraju i da ću probati malo odigrati zbog sebe, koliko mi koljena dozvole. Sve ovisi o tome koliko ću moći zbog zdravlja. Uvijek sam govorio da ću se vratiti i odigrati još koju utakmicu za Slogu.

Hoćete li za Slogu igrati u obrani i kada možemo očekivati debi?

Haha, volio bih igrati kao desetka. Ne vjerujem da ću sada tamo ganjati protivničke napadače. Htio bih biti neki niželigaški Luka Modrić. Malo se šalim, ali moram prvo vidjeti koliko mogu. 

Ne želim tamo praviti cirkus jer tu dečki rade i bore se za klub. Pokušat ću im pomoći svojim iskustvom i na terenu koliko mogu. Ne znam kada ću točno debitirati, ali evo baš danas idem u selo vidjeti. Znat ćete sve na vrijeme.

U kakvom je stanju koljeno?

Ne znam što bih rekao. Čim počnem trenirati, bude dobro 2-3 minute i onda me odjednom tako presiječe kao da moram klecnuti. Nisam više mogao nastaviti, to mi se stalno događa. Odigram jedno obično dodavanje, sve bude u redu i onda opet isto.

Pokušao sam sve - od blokada, injekcija, matičnih stanica, kod raznih liječnika... Na vlastito inzistiranje sam išao ponovno raditi artroskopiju da vidimo je li što ostalo. Nema što nisam radio, ali valjda tako mora biti. Događa se da kost udara u kost na dijelu gdje sam izvadio prvi komadić.

Stalno sam pod upalom. Stavljao sam i hijaluronski gel koji bi popunio tu prazninu i napravio jastučić, ali ni to nije pomoglo, kao ni protuupalni lijekovi. U početku bi bilo malo pomaka na bolje, ali nakon prvih trčanja svaki me korak krene sjeckati, kao da ću klecnuti. Nakon sto metara trčanja krene popuštati i onda nakon toga ponovno bol.

Kad ste prvi put pomislili da je gotovo s profesionalnim nogometom?

Zimus. Već tada je prošlo dugo vremena. Pokušavao sam trenirati i igrati, ali stalno se događalo isto. Znao sam da je tada gotovo.

Je li bilo kontakta s Osijekom u posljednje vrijeme?

Nitko me nije zvao. Nisam ja sebe nikada gurao niti nudio. Ako bih nešto radio, radio bih to kao i na terenu. Dao bih cijelog sebe. Jasno mi je da me nitko nije zvao dok sam bio u Rijeci, ali nitko se nije zanimao za moju situaciju oko ozljede. Nisam ogorčen niti bilo što, samo su mi malo nejasne te neke stvari.

Ostajete li u profesionalnom nogometu u nekoj drugoj funkciji?

Naravno da želim ostati. Još ću vidjeti, nisam krenuo po trenerske licence. Zanima me skauting, ali nije to sada da se nudim nekom. Trenutno mi se to čini privlačnijim nego biti trener, ali danas-sutra, nikad ne znaš, možda će me i trenerski posao zanimati.

U jednom intervjuu ste nedavno rekli da sebi dajete ocjenu 5/10 za cijelu karijeru. Jeste li prestrogi prema sebi?

Strog sam zato što nisam uložio dovoljno u sebe koliko sam trebao. Nisam se ponašao prema sebi kako bi se igrač trebao ponašati u tim ranijim godinama. Što zbog svoje glave, što zbog nekih drugih stvari. Moje mišljenje je da sam imao potencijal za nešto više, barem su tako govorili u mlađim kategorijama, ali to je sve drugačije od seniorskog nogometa.

Postojali su neki pokazatelji, od mlađih reprezentacija i kampova. Sa 16 godina sam odmah potpisao profesionalni ugovor s Osijekom. Mislim da sam imao više talenta nego što sam pokazao u karijeri. Nogometaši se formiraju i afirmiraju na jednoj poziciji pa prodaju, a mene su često selili. Igrao sam bočnog, stopera, u vezi, na krilu, samo nisam bio na golu.

Idem na utakmicu, a brat me pita: "Mile, što igraš?" Ja kažem: "Ne znam, vidjet ću." Lutao sam tako od 20 do 25 godine, u najboljim godinama. Ne želim tražiti alibije, ali možda nisam bio iskren prema sebi do 25. godine. Nisam bio profesionalan i onda ti nogomet na kraju vrati koliko si dao i uložio u sebe.

U kojem smislu niste bili profesionalni?

Ja sam bio malo svoj, tvrdoglav. Imao sam neke svoje ideje. Mislio sam da mi je dovoljno to što sam bio dominantan u mlađim kategorijama. Pa kad mi kažu da se treba odmarati nakon jakog treninga, ja odem na kupanje, ne radim nikakav oporavak.

Prva asocijacija na vas je nastup za Hrvatsku protiv Ronalda i Portugala u Ligi nacija prije šest godina na Poljudu. Mnogi će reći da ste legendarnog napadača pospremili u džep. Kakva su danas sjećanja na taj ogled?

Naravno da mi je drago što sam nakon te utakmice dobio pohvale. Tri dana prije te utakmice sam igrao kup za Osijek. Ali nogomet je kolektivni sport, a mi smo tu utakmicu izgubili. Nisam bio zadovoljan. Ronaldo je tu utakmicu bio bezopasan, ali to je rad cijele momčadi. Ja sam ga čuvao direktno najviše, pogotovo na prekidima sam bio zadužen za njega. Ali tu smo utakmicu izgubili nesretno.

Kako je bilo čuvati Ronalda?

On je te sezone igrao u Juventusu i zabio 40-ak golova. Bio je stvarno zvijer, to sam vidio na prvom korneru. Drugačije je to nego u HNL-u. Morao sam biti strašno fokusiran, ali na tom prvom korneru sam vidio koliko je brz u promjeni pravca. Malo mu treba, ima te lažne kretnje, pa te malo cimne. Opasan k'o vrag.

Imate li dojam da ste mogli skupiti i više od sedam nastupa za Hrvatsku?

Ako ćemo realno, na mojoj poziciji je bila strašna konkurencija. Zato kažem da mi je tih sedam nastupa kao 57. Nakon te utakmice s Portugalom izbornik je vidio da mi može više vjerovati. Dvije godine sam proveo s njima i dobivao pozive i pretpozive. Možda sam mogao odigrati još koju utakmicu, ali pazite koje zvijeri su tu igrale - Lovren, Vida, Ćaleta-Car... Svi u jakim ligama.

Po čemu pamtite izbornika Zlatka Dalića najviše?

Ta staloženost i smirenost. To me najviše impresioniralo. Uvijek je miran i staložen, barem na van.

Čak i kad je rezultat negativan?

Nikad nije pod stresom. Sve ide mirno. Zato mislim da su napravili velike rezultate. Uz to, Hrvatska ima i top kvalitetu. Nije on puno igrače zatrpavao informacijama. Sve je on to držao kao obitelj, bila je uvijek vrhunska atmosfera. Svi su se osjećali ugodno i onda su samo pokazali svoju kvalitetu.

Imali ste prilike surađivati s Lukom Modrićem i Ivanom Perišićem u reprezentaciji. U čemu je tajna njihove neuništivosti?

Kod Perije se odmah vidjelo da je zvijer. Brz, eksplozivan, igra s obje noge jednako, skočan. Nevjerojatno. On je kao Cristiano Ronaldo po predispozicijama, samo s lošijom statistikom jer je nesebičniji, on je više krilo koje asistira. Što se Modrića tiče, nema se tu što reći.

Doktor, mađioničar. Za mene bolji od Inieste i Xavija, čovjek ima Zlatnu loptu. O čemu mi pričamo? Kao da ima retrovizore. Kad ne znaš kamo s loptom, daš njemu. Ako si u problemu, daš mu loptu i on je svaku primi. Ako je malo jača, on je obradi pa ispadne da je dobra.

On tebe čini boljim. A znate što mi se kod njega najviše svidjelo? On je najkvalitetniji, ali nikad se ne ljuti ako netko nije razumio njegovu ideju. Znate, sad ja dolazim iz HNL-a, a on igra u Realu, i ako ja pogriješim, on se nikad neće naljutiti. Nikada nije pokazao nervozu ili ono "vidi ovog, što radi." Uvijek je pozitivan, bodri sve oko sebe.

Nikad nije zagalamio ili nekome nešto prigovorio?

Ne, barem prema onome što sam ja vidio. To je ono što mi se kod njega baš svidjelo. U dvije godine u reprezentaciji nisam vidio nijednu svađu ili prepirku. Čak nešto sitno u afektu, ma kakvi. Ta atmosfera je jedan od razloga zašto su se napravili uspjesi.

Je li vas još neki igrač impresionirao u reprezentaciji?

Svi ti momci su top igrači. Brozović je recimo isto zvijer. Uvijek traži loptu, uvijek je miran. On bi najradije uzeo odmah loptu od Livakovića i krenuo s njom. Tu je i Kovačić, kad uzme loptu sleti se poput Messija kroz trojicu. Lovren i Vida su u Rusiji bili najbolji stoperski par, ma mogao bi ih sve hvaliti...

Kakav je bio Joško Gvardiol po dolasku u reprezentaciju?

Odmah se vidjelo što je genetika. Igramo rondu i nakon deset minuta trebamo trčati sa 50 posto gore-dolje. On trči tih 50 posto tako lagano i kao da se ne umara, a ja doslovno kao da sam u sprintu tada. Što da vam pričam više. To je genetika, nisu takvi igrači bezveze toliko plaćeni. To su genetske zvijeri, takvi su rođeni.

Kako gledate na Osijek u posljednje vrijeme?

To je moj klub, nema tu govora, uvijek će biti. Pratio sam koliko sam mogao. S Vedranom Jugovićem sam super, ali nismo puno pričali dok sam bio u Rijeci. Vidio sam što se događa i vidim da nije bilo dobro.

Ne znam što se iznutra događa, to nije normalno da se jedan Osijek bori za ostanak. Gledao sam ih sada protiv Gorice i vidim da je to bilo dobro. Nadam se da će tako nastaviti. Donosile su se neke loše odluke i bilo je puno promjena. Nisam protiv stranaca, ali na nekim pozicijama mora biti više domaćih ljudi.

Nije ovaj Osijek niti blizu kao u doba Nenada Bjelice, koji je praktički sam vodio klub u borbi za naslov?

Jadan se sam trošio. Selektirao je i dovodio igrače, htio je da u Osijeku igraju domaći dečki. Dovodio je i domaće ljude, skaute poput Vuice i Smoje. S Bjelicom sam imao odličan odnos, a o njemu sve govore njegovi rezultati i karijera. Mi smo se s njim borili za naslov prvaka do pet kola prije kraja.

Je li točno da su kod njega zadovoljni i igrači koji ne igraju često?

Da. On je svima davao šansu, znao je mijenjati. Jedno mjerilo mu je teren, a ne imena. On je i odličan motivator. Sve je posloženo tako da vladaju kvalitetni odnosi puni poštovanja. Vidiš to po tome kako s tobom razgovara. Održava takav ambijent, svi su zadovoljni.

Ako imaš bilo kakav problem, on te primi i razgovara s tobom normalno. Kupi te običnim stvarima - što god ti treba, on je tu. Zekić je isto dosta sličan njemu po tome. No sve se može kad si na terenu dobar i kad su rezultati kvalitetni.