DINAMO danas u 21 sat čeka prva utakmica ligaške faze Europa lige. Izraelski Hapoel Be'er Sheva ove je sezone već izbacio prvake Islanda i Srbije. U prvenstvu nisu startali briljantno i imaju sedam bodova iz četiri utakmice, ali Dinamo je u stanju u kakvom su i SHNL klubovi ozbiljna prijetnja.

Detaljno smo pisali o krizi na Maksimiru. Čeka se potez ili utakmica koja će potpuno okrenuti priču, a prvi europski ligaški dvoboj sjajna je prilika za to. Dinamovi problemi u igri su brojni, ali jedno rješenje potencijalno se nameće kao logično i novo.

Galešić mora startati

Prva i osnovna stvar je da u momčad treba uštrcati svježu krv. Niko Galešić, plaćen tri milijuna eura prije godinu i pol dana, jedan je od rijetkih igrača koji nije potpuno potonuo u formi i mora dobiti konkretnu šansu u velikoj utakmici, a ne samo kao B opcija protiv slabijih Dinamovih protivnika.

Cijela Dinamova obrana je grogirana i bez samopouzdanja te ju treba prodrmati. On može pokriti i desnog stopera i desnog beka, što znači da bi zamijenio Sergija Domingueza ili Morisa Valinčića. U ovom trenutku logičnije je da šansu dobije na boku umjesto Valinčića jer to Dinamu otvara zanimljivu taktičku opciju.

Galešić kao treći stoper i Vinlof kao krilo

Dinamo nema lijevo krilo koje je u formi. Svi osim Arbera Hoxhe su nespremni ili nezdravi, a u zadnjih nekoliko utakmica i njegov je učinak na igru vrlo slab. S Galešićem na desnom beku Dinamo bi u posjedu mogao dobiti opciju velike rošade.

Galešić bi se u toj situaciji pretvarao u trećeg stopera, uz centralno postavljenog Domingueza i Scotta McKennu lijevo. Matteo Perez Vinlof, koji igra sjajnu sezonu, dobio bi u takvoj postavci maksimalnu slobodu odlaska visoko naprijed, gdje može igrati kao krilo, ulaziti u završnicu i pritiskati visoko.

Uspješnost ovog manevra ovisi i o izboru krila. Luka Ivanušec najbolje je partije u Dinamu pružao kao krilo koje ulazi u sredinu terena. Ako je spreman, trebao bi biti starter. U takvoj izgradnji napada Dinamo bi s Ivanušecom dobio, u praksi, veznog igrača viška, a Vinlof bi davao širinu na toj strani.

S tri stopera Dinamo bi bio otporniji i na izraelski presing, a to im je jedna od najvećih vrlina. Osim toga, igrač viška u zadnjoj liniji po gubitku lopte pomogao bi u defenzivnoj tranziciji. Dinamu je to jedan od najvećih problema zadnje dvije sezone.

Slično je radio i Bilić u reprezentaciji

Vrlo slični ili identični koncepti mogu se vidjeti diljem najjačih svjetskih liga. Treneri često formalno igraju s četvoricom u zadnjoj liniji, ali to u izgradnji napada postane trojka. To su, ili varijantu na temu, igrali i Pep Guardiola s Manchester Cityjem, Xabi Alonso u Leverkusenu, ali i Viking nedavno protiv Dinama.

Ovo je poznata ideja i u domaćim okvirima. Nju je u prvom mandatu na klupi reprezentacije koristio Slaven Bilić. S lijevog boka bi Joe Šimunić ulazio u sredinu kao dodatni stoper, cijela linija pomicala se udesno i omogućavala Dariju Srni da s bočne pozicije u praksi igra krilnog igrača. Bočni vezni igrač, Niko Kranjčar ili Ivan Rakitić, uvlačili bi se u sredinu terena, što i jest zona u kojoj najviše mogu dati.

Naravno, Dinamova kriza neće se riješiti jednim potezom ili jednim novim igračem u postavi. Dinamov problem su i samopouzdanje, fizičko stanje igrača te velik broj nespremnih igrača iz uže i šire rotacije. Ali ništa od toga ne smije biti izgovor da protiv kluba čiji je budžet triput manji od Dinamovog, ovisno o izvoru između 15 i 20 milijuna eura, Kovačević ništa ne pokuša promijeniti i da igra ponovno bude loša.

Sve su češći prigovori da su treneru Dinama vezane ruke jer mora igrati s četvoricom u zadnjoj liniji. Ali to ne znači da ne može unutar tog okvira probati nova rješenja. Ova koja trenutačno gura pročitana su, igrači se u njima ne osjećaju dobro i momčad diše na škrge. Krajnje je vrijeme za reakciju.