NAKON gotovo 14 godina političke dominacije, Aleksandar Vučić doživio je izborni poraz u Srbiji. Samo prije nekoliko mjeseci, u Mađarskoj je nakon 16 godina s vlasti srušen Viktor Orbán. Može li Hrvatska, gdje je HDZ na vlasti neprekidno od 2016., biti sljedeća?

Iako je jasno da Plenkovićeva vlast nije izgradila autoritarni sustav kakav su uspostavili Orbán i Vučić, svim trima zemljama zajednička je dugogodišnja dominacija jedne političke opcije, koja je s vremenom razvila snažnu mrežu utjecaja u državnim institucijama i javnom sektoru.

Hrvatsku tako obilježavaju snažan klijentelizam, stranačko kadroviranje, korupcija i ozbiljno nagrižene institucije. HDZ se tijekom deset godina Plenkovićeve vladavine nije pokušao obračunati s takvim načinom upravljanja državom, nego ga je dodatno učvrstio. Stranačka iskaznica i poznanstva i dalje prečesto vrijede više od znanja i sposobnosti, a posljedice takvog sustava osjećaju se u gotovo svim dijelovima društva.

Mađarska i Srbija: Nove snage umjesto tradicionalne oporbe

Zanimljivo je da ni Orbána ni Vučića nisu pobijedile tradicionalne oporbene stranke. U Mađarskoj je to uspjelo Péteru Magyaru, nekadašnjem čovjeku Orbánova sustava, koji je sa svojom strankom Tisza okupio širok krug birača nezadovoljnih dugogodišnjom vlašću. Među njima su bili i ljudi koji su ranije podržavali Orbánov Fidesz.

U Srbiji je situacija bila drukčija. Vučića je pobijedila Studentska lista, nastala iz prosvjeda nakon tragedije u Novom Sadu, gdje se 1. studenoga 2024. srušila nadstrešnica željezničkog kolodvora i usmrtila 16 ljudi. Nesreća je otvorila pitanja korupcije i odgovornosti institucija, a prosvjedi su prerasli u masovni pokret protiv Vučićeve vlasti.

Nezadovoljstvo raste, ali oporba ne jača

U Hrvatskoj nezadovoljstva vlašću ne nedostaje. Prema posljednjem CRO Demoskopu, provedenom od 6. do 8. listopada, više od 75 posto ispitanika smatra da država ide u pogrešnom smjeru. Samo nešto više od 17 posto misli da Hrvatska ide u dobrom smjeru.

Istodobno HDZ, iako bilježi pad popularnosti, ostaje najjača pojedinačna stranka s 25 posto podrške. SDP je na nešto manje od 20 posto, Možemo na gotovo 14 posto, a Most se približio 10 posto.

Zanimljivo je da istodobno padaju i HDZ i SDP, dok Možemo raste. Drugim riječima, nezadovoljstvo vladajućima ne pretvara se automatski u rast najveće oporbene stranke, i to je jedna od najvećih razlika između Hrvatske i dviju susjednih zemalja. U Mađarskoj je Tisza uspjela postati glavna politička alternativa Orbánu. U Srbiji su studenti gotovo potpuno potisnuli tradicionalnu oporbu i pretvorili se u pokret koji može samostalno osvojiti vlast.

Hrvatska nema ni pojedinca poput Magyara

Hrvatska nema takvu političku snagu. Ima više oporbenih stranaka, od kojih neke upravljaju važnim gradovima i imaju značajnu podršku birača, ali nijedna zasad nije uspjela okupiti tako širok krug nezadovoljnih građana.

Pritom hrvatska oporba nema ni pojedinca koji bi, poput Magyara, mogao privući znatan dio birača vladajuće stranke. Magyarov uspjeh nije se temeljio samo na kritici Orbána. Kao čovjek koji je došao iz sustava Fidesza, mogao je uvjeriti i dio konzervativnih birača da promjena vlasti ne znači nužno odustajanje od njihovih političkih uvjerenja.

Izborna matematika ide u korist HDZ-a

Važna je i hrvatska izborna matematika. Hrvatska je podijeljena na deset teritorijalnih izbornih jedinica, u kojima se zasebno raspodjeljuje po 14 mandata. Zato nije važan samo ukupan broj glasova nego i njihov raspored. HDZ-u pritom ide u prilog snažna stranačka organizacija i stabilna podrška u brojnim dijelovima zemlje.

Granice izbornih jedinica prekrojene su 2023. godine, nakon što je Ustavni sud ukinuo dotadašnji zakon. Novi model donijela je HDZ-ova većina, a izazvao je kritike zbog nelogičnog povezivanja pojedinih područja. Politolog Goran Čular tada je za Gong upozorio: "Premijer je rekao da je uređenje izbornih jedinica tehničko pitanje, ali HDZ radi sve da to ne bude samo tehničko pitanje".

Ipak, HDZ-ova pobjeda 2024. ne može se pripisati samo izbornom sustavu. Njegova koalicija osvojila je 61 mandat, čak 19 više od SDP-ove koalicije, a vlast je ponovno sastavila uz pomoć Domovinskog pokreta. Izborni sustav može mu biti dodatna prednost, ali za promjenu vlasti oporba prije svega mora osvojiti znatno širu podršku birača.

Politolog Cipek o razlikama između triju zemalja

O tome zašto su u Mađarskoj i Srbiji pale dugogodišnje vlasti, a u Hrvatskoj HDZ i dalje nema jednako snažnog protivnika, razgovarali smo s politologom Tihomirom Cipekom, profesorom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Cipek ističe da su situacije u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji različite.

"U Mađarskoj se stvorio snažan pokret protiv Orbána, koji je Péter Magyar okupio oko svoje nove stranke. Slično se dogodilo u Srbiji sa Studentskom listom. Tamo imamo široki pokret koji je okupio vrlo različite ljude, od liberala otvorenih prema svijetu i suradnji s Europskom unijom do srpskih nacionalista koji su Vučića optuživali da je izdao Kosovo i Metohiju.

Među njima su i oni koji podržavaju sankcije Rusiji i oni koji im se protive. Sve ih je, unatoč velikim političkim razlikama, povezalo protivljenje Vučiću", kazao je Cipek.

Zašto u Hrvatskoj nije nastao sličan pokret?

Objašnjava da u Hrvatskoj nije nastao sličan pokret protiv Plenkovićeve vlasti jer je politička scena već jasno podijeljena među postojećim strankama.

"U Hrvatskoj je politički sustav stranački strukturiran. Tip ljudi koji su se u Srbiji našli zajedno na Studentskoj listi kod nas su već organizirani u različitim strankama. Ovdje imate Možemo, koji je za otvorenije društvo i primjerice suradnju s EU, a na drugoj strani Most, koji ima drukčije stavove o migracijama i otvorenosti društva.

Vrlo je teško zamisliti da se svi oni ujedine u jedan front protiv vlasti. Osim toga, treba pritom voditi računa i o izbornom sustavu u Hrvatskoj. Srbija je jedna izborna jedinica, dok ih Hrvatska ima deset, pa je važno kako će oporba proći u svakoj od njih", kaže Cipek.

Smatra da uspjesi studenata i Magyara pokazuju da ni dugogodišnja vlast nije jamstvo političkog opstanka.

"Ta pobjeda u Srbiji pokazuje da ništa nije izvjesno. Možete dugo biti na vlasti, izgraditi snažan utjecaj u državnim strukturama, ali građani vas svojom aktivnošću i energijom ipak mogu smijeniti. U Hrvatskoj je mnogo teže stvoriti tako širok pokret, ali to ne znači da vlast nije moguće promijeniti", zaključuje Cipek.

Postoji potencijal za promjenu vlasti

"Potencijal za promjenu vlasti postoji jer je nezadovoljstvo veliko. Ključno je kako će se ono politički artikulirati. Ako se SDP i Možemo dobro organiziraju, promjena je moguća", kaže Cipek.

Smatra da su oporbene stranke izvukle pouke iz ranijih izbornih poraza, kada su nastupale odvojeno ili pokušavale sastaviti saveze koji nisu donijeli očekivani rezultat.

"Postoji nezadovoljstvo, ali treba ga pretvoriti u politički program. Uz jasne poruke, dobru organizaciju i mobilizaciju birača moguće je i hrvatskoj oporbi pobijediti. Ništa nije vječno", zaključuje Cipek.