AMERIČKI predsjednik Donald Trump već mjesecima pojačava pritisak na Ukrajinu, što se tumači kao pokušaj prikupljanja političkih bodova uoči izbora za Kongres koji se održavaju sutra. Ishod tih izbora, na kojima se odlučuje o kontroli nad oba doma parlamenta, mogao bi odrediti smjer američke vanjske politike, no dolazi u trenutku kad su odnosi Washingtona i Kijeva na izrazito niskoj razini.

Trump je izazvao kritike američkih zastupnika, Kijeva i europskih partnera jer je dopustio uvoz ruskog dizela i ublažio sankcije Rusiji, što je u suprotnosti s dosadašnjom strategijom Zapada. Dok se pritisak na Moskvu smanjuje, od Kijeva se traži da prekine napade na ruske rafinerije, a istodobno se suočava s povremenim prekidima u obavještajnoj podršci i isporukama sustava Patriot, piše The Kyiv Independent.

Pobjeda demokrata mogla bi rezultirati Kongresom koji je skloniji Ukrajini i osigurati stroži nadzor nad Trumpovim vanjskopolitičkim odlukama. Unatoč tome, stručnjaci s kojima je razgovarao The Kyiv Independent ocjenjuju da bi američki predsjednik i dalje zadržao čvrstu kontrolu nad vanjskom politikom.

Američki birači ovog tjedna biraju svih 435 članova Zastupničkog doma, a očekuje se da će demokrati prvi put nakon 2020. osvojiti većinu. U Senatu, gdje se popunjava trećina od 100 mjesta, put do većine za Demokratsku stranku je teži, ali ne i nemoguć. Trenutno se samo sedam senatskih utrka smatra posve neizvjesnima.

Kako progurati pomoć Ukrajini mimo Trumpa

Čak i ako osvoje 51 mjesto potrebno za kontrolu Senata, demokratima će i dalje trebati podrška dijela republikanaca da bi prevladali takozvani "filibuster", pravilo koje za ključne zakone zahtijeva 60 glasova. Ipak, američki senatori su već pokazali da mogu postići dvostranački konsenzus o podršci Ukrajini. Posljednji put se to dogodilo u kolovozu, kada je s 86 glasova usvojen zakon koji je predložio pokojni republikanski senator Lindsey Graham.

Međutim, takav se konsenzus ne može smatrati zajamčenim. "U današnjem izrazito polariziranom političkom okruženju većina zastupnika oklijeva suprotstaviti se predsjedniku iz vlastite stranke, čak i kada se ne slažu s njegovim odlukama", pojasnio je za The Kyiv Independent James M. Lindsay, stručnjak za američku vanjsku politiku pri Vijeću za vanjske odnose (CFR).

Čak i ako demokrati osiguraju dovoljno glasova za zakon o pomoći Ukrajini ili oštrijim sankcijama Rusiji, Trump može iskoristiti pravo veta. Za poništenje veta potrebna je dvotrećinska većina u oba doma Kongresa, što demokrati teško mogu postići. "Kongres rijetko uspijeva srušiti predsjednički veto, pogotovo u vanjskoj politici", napominje Lindsay.

Ipak, kontrola nad Kongresom donosi određene poluge moći. Zastupnici bi mogli ugraditi mjere za pomoć Ukrajini u zakone koji se smatraju nezaobilaznima, poput proračuna za obranu ili Zakona o odobrenju nacionalne obrane (NDAA). Time bi "izazvali Trumpa da uloži veto", objašnjava Daniel Hamilton, stručnjak s Instituta Brookings. "Malo je vjerojatno da bi to učinio jer se tim zakonima financira cijelo Ministarstvo obrane." No, i u slučaju da predsjednik potpiše takav zakon, ostaje problem njegove provedbe – Trump ga može jednostavno ignorirati.

Kada predsjednik zaobiđe Kongres

Takvi su se scenariji već događali. Opsežan zakon o sankcijama Rusiji, koji je promicao senator Graham, donesen je i potpisan u rujnu. Unatoč tome, Trump nije zaoštrio politiku prema Moskvi, nego je učinio suprotno. Predsjednik je 16. listopada odobrio široko izuzeće od sankcija iz tog zakona, samo nekoliko dana nakon što je Ministarstvo financija ukinulo ograničenja za kupnju ruskog dizela. Slično se dogodilo i ranije ove godine, kada je Pentagon mjesecima odgađao isplatu 400 milijuna dolara vojne pomoći Ukrajini, iako je Kongres ta sredstva već bio odobrio.

To pokazuje koliko je moć Kongresa ograničena – donošenje zakona ne jamči da će ga izvršna vlast provesti kako je zamišljeno. Ironično, Kongres se pokazao vrlo učinkovitim u ometanju politike prema Ukrajini za vrijeme Bidenove administracije. Tada je Zastupnički dom pod kontrolom republikanaca mjesecima blokirao ključni paket pomoći, što je krajem 2023. i početkom 2024. izazvalo kritičnu nestašicu streljiva za ukrajinsku vojsku.

Takva se dinamika, međutim, ne bi ponovila u slučaju sukoba Trumpa i Zastupničkog doma pod kontrolom demokrata. Za svoju trenutnu politiku prema Ukrajini Trump ne treba odobrenje Kongresa, ističe Lindsay. "Neke predsjedničke ovlasti, poput odluka o tome kada, s kime i o čemu pregovarati, izvan su dosega Kongresa." Upravo je Trump, na nezadovoljstvo brojnih proukrajinskih zastupnika, u veljači 2025. javno ponizio predsjednika Volodimira Zelenskog u Ovalnom uredu, a nekoliko mjeseci kasnije ugostio je Vladimira Putina na Aljasci i tako prekinuo diplomatsku izolaciju Rusije. "Demokratski Zastupnički dom može se protiviti diplomaciji Donalda Trumpa s Rusijom, ali ga ne može prisiliti da je promijeni", zaključio je Lindsay.

Više od samih zakona

Pobjeda demokrata ne bi srušila Trumpovu politiku, ali bi mogla ojačati poziciju Ukrajine na Capitol Hillu. Ako bi Hakeem Jeffries zamijenio Mikea Johnsona na čelu Zastupničkog doma, republikanski zastupnici više ne bi mogli blokirati proukrajinske zakone kao što su to činili s paketom pomoći za vrijeme Bidenove administracije.

Većina u jednom ili oba doma dala bi demokratima kontrolu nad odborima i ovlast da pod prijetnjom kazne pozivaju dužnosnike na svjedočenje. Prema Hamiltonu, demokrati bi tu moć mogli iskoristiti za pokretanje istraga protiv osnivača SpaceX-a Elona Muska, ministra obrane Petea Hegsetha ili Trumpovih mirovnih izaslanika Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera. Musk je optužen za privremeno ograničavanje usluge Starlink u Ukrajini, Hegsetha se povezuje s odgodom isporuke raketa Patriot, a Witkoff i Kushner su pod kritikom zbog promoviranja mirovnih planova koji idu u korist Moskvi.

Većina u Zastupničkom domu demokratima bi omogućila i pokretanje opoziva (impeachmenta), pa čak i protiv Trumpa po treći put, iako to ne jamči smjenu za koju je potrebna dvotrećinska većina u Senatu. Demokratski zastupnik iz Kalifornije Mike Levin izjavio je za The Kyiv Independent da će iskoristiti "svaki zakonodavni i nadzorni alat na raspolaganju kako bi administraciju pozvali na odgovornost i osigurali da Ukrajina dobije sigurnosnu pomoć potrebnu za obranu". Dodao je da bi tajni dogovori s Kremljom, prekidi u razmjeni obavještajnih podataka ili problemi s radom Starlinka bili pod "rigoroznim nadzorom" ako demokrati preuzmu kontrolu nad odborima.

Ukrajina nije prioritet?

Gregory Meeks, vodeći demokrat u Odboru za vanjske poslove, najavio je suradnju sa zastupnicima obiju stranaka na zakonima koji će "prisiliti Trumpovu administraciju da Ukrajini pruži sigurnosnu, gospodarsku i obavještajnu potporu potrebnu za obranu od Putinove brutalne i ilegalne invazije". Meeks je u izjavi obećao i da će raditi na "popravljanju" Grahamovog zakona kako bi se "predsjedniku Trumpu onemogućilo da jednostrano uvozi ruske energente i potkopava američke nacionalne interese".

Unatoč tome, malo je vjerojatno da će Ukrajina biti glavni prioritet demokrata nakon izbora. Plan stranke za prvih 100 dana fokusiran je na teme ključne za američke birače, poput troškova života i smirivanja sukoba s Iranom, koji je potaknuo inflaciju. Podrška Kijevu nije na vrhu te liste. Predsjednik će, čak i uz Kongres koji mu nije sklon, i dalje imati glavnu riječ na međunarodnoj sceni. "Povijesno gledano, predsjednici se u takvoj situaciji okreću vanjskoj politici. Zato je vjerojatno da će Trump biti još agresivniji u nekim inicijativama, što bi moglo uključivati suradnju s Putinom i Xi Jinpingom na štetu Ukrajine i Europe", smatra Hamilton.

Lindsay se slaže i dodaje da Trumpa očito ne brine nepopularnost njegovih poteza, poput dogovora o ruskom dizelu ili ukidanja sankcija. Budući da se ne može ponovno kandidirati, ima još manje razloga za umjerenost. "To nisu odluke predsjednika koji se ravna prema političkim trendovima", zaključuje Lindsay.