Trumpu je cijena arogancije stigla na naplatu
FEDERALISTIČKE spise smatram jednim od najznačajnijih djela u povijesti političke misli. Hamilton, Madison i Jay razumjeli su ono što nositelji moći redovito zaboravljaju: inteligencija ne isključuje taštinu, ambiciju i pogrešnu prosudbu.
>> Razvoj događaja pratite na Indexu
Njihovo je postignuće sustav koji računa s ljudskom nesavršenošću. Podjela ovlasti, međusobni nadzor institucija i izbori u različitim razmacima ograničavaju pogreške. Nijedan sustav ne jamči da će građani uvijek dobro izabrati. Presudno je da mogu birati ponovno i da vlast između dvaju izbora ima granice.
Prije dvije godine birači su povjerenje dali Trumpu. Sada su oba doma Kongresa povjerili njegovim protivnicima, tek peti put od Drugoga svjetskog rata da jedna stranka na međuizborima preokrene i Zastupnički dom i Senat. Za dvije godine odlučivat će ponovno. Svi su smjenjivi, svaki mandat privremen, a nijedna pobjeda ne daje vlasništvo nad državom.
U tome vidim temeljno značenje ovih izbora: kalibriranje američke politike. Trump je demokratima čestitao i u istom dahu poručio da rezultat nije osuda njegova mandata; krivnju je prebacio na vlastite republikance. U toj rečenici stoji cijela dijagnoza. Arogancija je najskuplja valuta u politici i poslovanju. Račun uvijek stigne.
Iznevjereno obećanje
Pišem ovo kao konzervativac Reaganova i Thatcheričina kova, i upravo zato. Potreba za konzervativnom obnovom bila je stvarna: odgovornije javne financije, djelotvornija država, slobodnije poduzetništvo, sigurnije granice i vjerodostojno američko vodstvo. Velik dio građana opravdano je tražio vlast koja razumije njihove troškove, nesigurnost i nezadovoljstvo institucijama.
Takva obnova zahtijevala je disciplinu i kompetenciju, a konzervativna politika posebno bi morala razumjeti vrijednost institucija i opasnost koncentracije moći.
Trump je prečesto osobnu volju tretirao kao program, a lojalnost kao zamjenu za sposobnost. U takvu sustavu kritika postaje neposluh, stručnost smetnja, a svako ograničenje dokaz neprijateljstva. U Myrtle Beachu je biračima Južne Karoline poručio da je on na glasačkom listiću, i oni su ga shvatili doslovno: Darline Graham, njegova kandidatkinja i sestra pokojnog Lindseyja, izgubila je od demokratkinje Annie Andrews, prve koju je ta država poslala u Senat nakon dvadeset godina. U Teksasu je pao Paxton. Zato i ovaj poraz čita kao tuđi: krivi su kandidati, ne smjer.
I poslovna elita ovdje ima što naučiti. Elon Musk je u ovaj ciklus uložio više od 366 milijuna dolara, više od ikoga, a stvarna je brojka veća jer dio ide kroz organizacije koje donatore ne objavljuju; u Maineu je financirao Susan Collins, koja je nakon tri desetljeća izgubila mandat. Noćas se oglasio prije Vancea: "Podatkovni centri u svemiru odjednom izgledaju privlačno", napisao je. Plutokracija nije rješenje. Novac kupuje pozornost i organizaciju; povjerenje traži razumijevanje društva i prihvaćanje da građani imaju pravo odbiti ponuđeni smjer.
Kako će Trump sada vladati
Trump ostaje predsjednik do siječnja 2029., ali s manjom težinom. Od siječnja suočava se s demokratskim Kongresom koji može zaustavljati zakone, uvjetovati financiranje i voditi istrage. Senat može blokirati imenovanja, uključujući suce. Predsjednik zadržava veto, izvršnu vlast i velik prostor u vanjskoj politici.
Procjenjujem da će kombinirati tri načina vladanja: izvršne odluke gdje ima ovlasti, pregovore gdje mu treba Kongres i javni sukob kojim će održavati mobilizaciju baze. Izvršne odluke daju brzinu, ali ih lako poništava iduća administracija; za trajnije promjene trebat će dogovor. Financiranje države istječe 11. prosinca; što stari Kongres do tada ne dovrši, novi će dovršiti pod demokratskim uvjetima. To je prvi i od tada redoviti test njegove sposobnosti pregovaranja.
Demokrati će birati između ostvarivih sporazuma i stalne konfrontacije; nadzor pretvoren u neprekidnu kampanju iscrpljuje povjerenje u cijeli sustav.
Trump ulazi u fazu lame duck: predsjednika kojem mandat istječe dok stranka planira budućnost bez njega. Svakim približavanjem 2028. raste broj onih kojima je važniji vlastiti sljedeći mandat od obrane njegova posljednjeg. Predsjednik koji poraz pripisuje vlastitoj stranci taj proces samo ubrzava.
Vanjska politika: velika moć, uži prostor
U vanjskoj politici Trump zadržava znatnu inicijativu: pregovore, diplomaciju, vojne odluke. Kongres raspolaže financiranjem, nadzorom i zakonima kojima ih može ograničiti. Najvažnije je može li tu moć pretvoriti u održiv rezultat. Kratkoročni dogovor malo vrijedi ako mu ne vjeruju saveznici ili ako druga strana računa da će nestati s idućom administracijom.
Iran je najočitiji test. Trump može tražiti sporazum koji bi predstavio kao potvrdu politike pritiska, ili procijeniti da će dodatni udari poboljšati njegov pregovarački položaj. Opasnost je da zamišljena ograničena operacija izazove odmazdu, poremeti plovidbu i opskrbu energijom te otvori novu fazu sukoba. Izborni poraz nije dokaz da će posegnuti za ratom. Povećava, međutim, težinu pitanja kojem cilju vojna akcija služi, koliko stoji i kako završava.
Prema Kini očekujem nastavak pritiska kroz trgovinu, tehnologiju i sigurnost; carinska prijetnja vrijedi samo ako je prati jasan cilj i izvediv put do dogovora.
Za Europu ovi izbori ne znače povratak udobnosti. Zahtjev da saveznici preuzmu veći dio obrambenog tereta nadživjet će Trumpa. U odnosu prema Rusiji i Ukrajini mjerilo uspjeha bit će održivost dogovora: sigurnosna jamstva, nadzor i cijena kršenja. Sporazum koji samo odgađa novi sukob ostavlja račun sljedećoj administraciji.
Nasljedstvo i 2028.
U Republikanskoj stranci počinje borba za tumačenje poraza, i Trump je prvi potez već povukao: krivnja je na drugima. Vance ima blizinu bazi i položaj prirodnog nasljednika, ali i teret odgovornosti za administraciju. Rubio može isticati iskustvo, uz obvezu da brani vanjskopolitičku bilancu kojoj je i sam pridonio. Njihove šanse ovise o zaključku stranke: treba li Trumpovu politiku bolje provoditi ili je mijenjati. Prostor ostaje otvoren i kandidatu izvan administracije.
Demokrati pritom nemaju razloga današnju pobjedu smatrati najavom pobjede 2028. Birači mogu kazniti republikansku vlast, a da demokratima nisu dali povjerenje za predsjednički mandat. Ovlast da nadziru Trumpa tek moraju pretvoriti u dokaz da mogu bolje upravljati.
Sljedeće dvije godine bit će provjera svih: Trumpove sposobnosti prilagodbe, republikanske sposobnosti obnove i demokratske sposobnosti da ponude više od protivljenja.
Federalisti su razumjeli zašto posljednja riječ nijednog čovjeka ni stranke ne smije biti konačna. Sustav koji su sagradili pokazao se i ovaj put neuništivim, superiornim svakoj volji koja ga je htjela nadjačati: otvorio je prostor za korekciju tiho, bez drame, kao što to čini već dva i pol stoljeća.
Odgovornost za ono što će u tom prostoru nastati ne pripada samo pobjednicima. Pripada svima: Trumpu, njegovoj stranci, demokratima i biračima koji će za dvije godine opet suditi. Američki sustav napravljen je da traje. Sve što u njemu nastaje ljudsko je djelo, i zato uvijek iznova na kušnji.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
