"PREKO servera smo saznali da su moje izjave na Jubitou plasirane od naših političkih protivnika iz SDP-a.", izjavio je ministar koji na YouTubeu ima više spotova nego Michael Jackson.

"Meni je to s Jubitom u početku bilo simpatično jer sam mislio da su to napravili mladi alternativci i buntovnici", komentirao je ministar, iako mu uratci koje je ostavio šaljivđija pod nadimkom "bijesprvi" ustvari i nisu toliko "simpatični" jer je izdao nalog kojim traži lociranje njegove IP adrese.

Glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun je izjavio kako policija nije istraživala postavljanje Kirinih prosvirancija, iako glavni glumac tvrdi suprotno, ali važnije je da se nalozi s takvim zahtjevima izdaju samo ako je došlo do kaznenog djela.

To su sve jučerašnje vijesti, a danas smo željeli pitati glasnogovornika Mehuna da li je doznao je li ipak bilo istrage kojom se željelo utvrditi tko je ministrovu slavu, dosad ograničenu na prostor od Virovitice do Valbandona, proširio na međumrežna prostranstva. Glasnogovornik se nije javljao, pa je red podsjetiti na sljedeće:

Ako je u MUP-u provođena kriminalistička obrada, a ako je to rekao ministar onda nema sumnje da jest, po čijem nalogu, na temelju kojeg zakona i zbog sumnje u počinjenje kojeg kaznenog djela?

Ako su traženi podaci kojima se ograničavaju ljudska prava i slobode za to je trebao nalog istražnoga suca. Ukoliko krim.obrada nije provođena, možda je SOA provodila obradu, ali na temelju kojeg zakona i je li filmićima na Youtubeu možda ugrožena nacionalna sigurnost?

No, u tom je slučaju trebao potpis suca Vrhovnoga suda, a ministar, a u njegove riječi ne treba sumnjati, koji je došao do tih podataka, počinio je kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti.

Tragom Jubitoa

Procedura koju bi trebalo ispoštovati da ministar "preko servera sazna" je sljedeća: najprije bi trebao ići zahtjev naše policije američkoj policiji. Kirina američka braća po plavoj bluzi bi zatim poslala zahtjev Youtubeu (tražeći podatke o IP adresi i vremenu uploada sadržaja).

Youtube bi zatim poslao podatke američkoj policiji, koja bi oh proslijedila hrvatskoj. Naša policija bi se zatim obratila sa zahtjevom provideru (ako je hrvatski), a provider bi poslao podatke Kirinovim snagama.

Sve ovo funkcionira ako se korisnik koji je uploadao fotografije nije spojio preko anonimnog proxy servera. U tom slučaju postupak otkrivanja je teži ili gotovo nemoguć.

Previše je to zajebancije oko nekoliko benignih i u sprdajuće svrhe sklepani filmića, čiji je jedini grijeh što hrvatskog ministra policije prikazuju u svoj raskoši njegovog talenta.

Zvonko Alač