ČLANICA Programskog vijeća HRT-a Jadranka Kolarević, u želji da "informira" javnost i Alena Budaja iz Margelovog instituta, poslala je priopćenje u kojem donosi cjeloviti tekst svog izlaganja na sjednici Vijeća.

"Nakon mog izlaganja na sjednici Programskog vijeća HRT-a, 14. srpnja ove godine, povodom uplitanja u program HTV-a od strane gospodina Zuroffa, na Vašem portalu obratio mi se je izvjesni Alen Budaj iz izvjesnog Margelovog instituta, čiji stil i terminologija podsjećaju na terminologiju nekadašnje Službe Državne bezbednosti (izrazi kao `emigrantski tisak`, `ustaški krugovi`, `antisemitske podvale`). Kako njegovo obraćanje pokazuje da ga nije vidio ni čuo u integralnom obliku, i kako jednom institutu ne treba dokazivati povijesne činjenice koje bi mu trebale biti dobro poznate, radi informiranja javnosti i dotične osobe, šaljem Vam cjeloviti tekst mog izlaganja na sjednici Programskog vijeća HRT-a", napisala je Kolarević.

Izlaganje prenosimo u cijelosti:

Izlaganje na sjednici Programskog vijeća povodom neviđenog uplitanja u TV program javne televizije druge države od strane gospodina Zuroffa

Zašto je i u čije ime Efraim Zuroff poslao pismo predsjedniku države u kojem prosvjeduje protiv stavljanja snimke Thompsonovog koncerta na program HTV-a, pogotovo eksplicite tražeći zabranu emitiranja koncerta?

Cijelo svoje pismo "temelji" na tzv. činjenicama kako Thompson svojim pjesmama veliča fašizam, nacizam, ustaštvo, te ono što se je dešavalo tijekom 2. svjetskog rata u logorima Stara Gradiška i Jasenovac.

Slanjem takva pisma predsjedniku države gospodin Zuroff pokazuje potpuno nepoznavanje Zakona o HRT-u, tj. nepoznavanje činjenice da ni predsjednik države, ni Vlade, ni Hrvatski sabor ne uređuju program HTV-a.

Začuđuje što u pismu traži zabranu emitiranja koncerta koga nije vidio niti čuo. Naime, svi mi koji smo ga gledali nismo vidjeli ništa od onoga o čemu gospodin Zuroff piše u svom prosvjednom pismu, uporno pripisujući pjesmu "Jasenovac i Gradiška stara" Thompsonu, iako je dokazano da ju je pjevao i da je autor jedna danas već pokojna osoba: Joško Tomičić (umro 2000.), a neprovjerene glasine u nekoliko su navrata pisale kako je tu pjesmu prije Tomičićeve smrti kao prateći vokal pjevao Thompson.

Takve glasine nikad nisu dokazane, jer se na tonskom zapisu povremeno pojavljujući back vokal teško može pripisati specifičnoj boji Thompsonova glasa i specifičnom načinu njegovog pjevanja.

Čini se da gospodin Zuroff cijelu priču oko zabrane emitiranja TV snimke Thompsonova koncerta, na kojem uistinu nema ničeg spornog, temelji na tek nekoliko fotografija nekoliko mladića i djevojaka koji su na stadion ušli ili su tek na stadionu, što je puno vjerojatnije, obukli crne majice sa ustaškim znakovljem i replike kapa Crne legije.

No, ovakvim pismom, što je već oprobana metoda zamagljivanja problema u vlastitom dvorištu, gospodin Zuroff ne prvi put upozorava i podsjeća hrvatsku javnost na vrijeme NDH, ustaške logore i stradanja Židova u tim logorima. Međutim, on istovremeno zaboravlja da vojska njegove zemlje gotovo svakodnevno ubija Palestince na njihovoj zemlji, ruši im domove, napada i po ne znam koji put razara Libanon, a sve po modelu svim nam poznatog pojma "Blietzkrieg". Tko je tvorac Blietzkriega, dobro je poznato.

Obrušavajući se na Thompsona, gospodin Zuroff se nije zapitao, niti je prosvjedovao gledajući, (ako je gledao, a mogao je ako je htio) ulazak srpske paravojske u Vukovar, koji su nosili četničku zastavu pod kojom je 1941. u Srbiji i uz veliku pomoć te zastave i ideologije, put Berlina krenula poruka Hitleru koja je glasila: "Serbien und Belgrad sind Judenfrei".

Govoreći o Thompsonovu koncertu, g. Zuroff stalno nameće krivnju hrvatskoj javnosti za ono što je ustaški režim učinio tijekom 2. svjetskog rata . Pri tome zaboravlja da je idejni tvorac i organizator sustava logora u NDH bio Eugen Dido Kvaternik, po majci Židov. Da je poglavnikova supruga također porijeklom Židovka. Da je u oružanim snagama NDH od oko 131 generala, njih 28 bili Židovi. Podsjećam ga i na činjenicu da su u kobnim pregovorima na Bleiburgu 15. svibnja 1945. NDH predstavljala šestorica časnika, od kojih su tek trojica nosila čista hrvatska prezimena: Ferenčić, Crljen i Sudar. Uz njih, s Englezima su pregovarala i trojica časnika vojske NDH koji su nosili prezimena Štancer i Servatzy, te Nardeli. Za jednoga od njih je povijesno dokazano da je bio čisti Židov koji je zbog zasluga za NDH od poglavnika dobio titulu čistog Arijca i cijelo vrijeme 2. svjetskog rata bio u vrhu vojske NDH.

Usput budi rečeno, i zapovjednik artiljerije NDH bio je Židov, a glavni Hitlerov obavještajac za područje Bliskog istoka cijelo vrijeme 2. rata bio je Židov i služio 3. Reichu.

Pričajući i pišući o Thompsonu, NDH i ustašama, gospodin Zuroff zaboravlja neke stvari koje su i ovih dana dio srbijanske političke scene: Najjača stranka u Srbijanskom parlamentu, Srpska radikalna stranka, kao izravna sljednica četničkog pokreta Draže Mihajlovića, kome su čak podigli i spomenik, a da gospodin Zuroff protiv takvog rehabilitiranja četništva nije reagirao. Nije reagirao ni na odluku Srbijanske skupštine koja je izjednačila prava partizana i četnika. Nakon takve odluke logično je zapitati se kako gospodin Zuroff može odšutjeti činjenicu da su izjednačena statusna prava četnika kao neprijepornih zločinaca i dokazanih slugu fašizma i nacizma?

Što je još gore, četnici i četnički pokret proglašeni su antifašističkim, što je izrugivanje antifašizmu kao temeljnici suvremene Europe.

Spustimo li se na tlo, dolazimo i do zaprepašćujuće činjenice, koju gospodin Zuroff također ne spominje, a to je stavljanje u istu političku razinu četničkih zločinaca i jednog Moša Pijade, beogradskog Židova i jednog od najbližih suradnika Tita u stvarnom antifašističkom pokretu.

Ovo je tek mali dio povijesno dokazanih činjenica s kojima bi se g. Zuroff i njemu slični morali baviti na razini politike i povijesnih istraživanja, a ne se uplitati u sadržaj, scenografiju i glazbeni ukus mladeži zemlje u kojoj ne živi i o kojoj očito ne zna ništa.

Za kraj jedan podatak: U pjevačkom zboru hrvatsko-izraelskog društva prijateljstva "Lira" tek je oko 30 posto Židova, ostalo su Hrvati. Tu je pjevao i moj sin koji, kao glazbeno obrazovana osoba, s jednakom radošću pjeva Havanagila hava i ostale glazbene standarde židovskog miljea, kao što sluša i Thompsona, pjeva njegove Čavoglave i E moj narode, Karminu buranu, Sabat mater ili Mozartov requiem.

Stoga, poruka Zuroffu i njemu sličnima: najprije očistite svoje dvorište, a onda pogledajte u tuđe!