IAKO se po pobjedi rezultatom 3:1 to možda ne bi reklo, Dinamo u Maksimiru nije odigrao puno bolju utakmicu nego u Bakuu.

>>> Dinamo teškom mukom izbacio Khazar

>>> Ivanković: Da nismo prošli moja bi ostavka svakako bila tema razgovora 

Još su jednom "neugodni Azerbejdžanci" namučili hrvatskog prvaka. Dinamo je u prvom poluvremenu večerašnjeg susreta izgledao još nemoćnije nego prije tjedan dana, a jedina veća razlika u odnosu na prvu utakmicu je ta što je danas i vratar Georg Koch bio jednako loš kao i ostatak ekipe.

O tome svjedoči nadrealan gol koji je primio u 16. minuti susreta, s više od 40 metara udaljenosti. Nije udarac Khazarovog Brazilca Juninha bio toliko dobar, koliko je reakcija Kocha bila loša. Ozbiljan bi vratar tu loptu uhvatio bez većih problema, a Koch je, iz samo njemu poznatih razloga, Juninhov udarac pokušao u padu obraniti - nogom. Možda bi ga bilo bolje gurnuti u napad, s obzirom da Tadiću tamo očito nije mjesto.

Mladi je Osječanin večeras odigrao čak i lošije nego u prvoj utakmici. Iako je tehnički zabio Dinamov treći gol (Schildenfeldov udarac glavom od njega se odbio i ušao u mrežu), propustio je toliko prilika da ih je teško i izbrojati, a posebno u sjećanju ostaje ona na samom isteku drugog produžetka kad mu je lopta prošla kroz noge iako je bio manje od dva metra udaljen od praznog gola.

A gdje je tu nogomet?

Teško je naći prikladan izraz kojim bi se opisala Dinamova igra u prvom poluvremenu večerašnje utakmice. Što je to bilo nitko ne zna, ali nogomet sigurno nije. Iako je Dinamo imao prividnu inicijativu na terenu i lopta im je gotovo stalno bila u nogama, njihovi napadi uglavnom su se svodili na nepotrebno kompliciranje pred kaznenim prostorom nakon čega je lopta redovito završavala u rukama Khazarovog vratara Agayeva.

U devedeset minuta igre na Maksimiru jedinu pravu priliku Dinamo je stvorio kad je Vugrinec uspio zabiti izjednačujući gol nakon dobrog centaršuta Mandžukića, ali u tome je značajnu ulogu odigrala i slaba reakcija obrane Khazara.

Prevaga je stigla tek u produžetcima, nakon što su gostujući nogometaši, vidno iscrpljeni igrom s igračem manje, malo popustili u obrambenim zadacima čime se otvorilo dovoljno prostora za Dinamov preokret.

Dinamo je, u skladu s očekivanjima, prošao u drugo pretkolo Lige prvaka, ali nitko nije očekivao da će prolazak morati tražiti na ovakav način. Nakon dvije utakmice u kojima su dobar dio susreta odigrali s igračem više, bili su im potrebni produžetci da bi napokon svladali Khazar iz Lankarana.

Slovensko-albanske nogometne velesile

A ako se hrvatski prvak jedva snalazi u utakmici protiv prvaka Azerbejdžana, kako možemo od njih očekivati neke veće uspjehe? Na čemu bi se trebao temeljiti optimizam uoči drugog kola, u kom Modre čekaju Tirana ili Domžale, protivnici s nešto većom tradicijom i kvalitetom nego azerbejdžanski prvak?

Stvarno nas zanima na koga se Ivanković oslanja da smjesti loptu u slovensku ili albansku mrežu. Je li to Tadić, koji ne zna primiti loptu čak ni kad je potpuno sam, a najobičniji udarac na gol s manje od dva metra udaljenosti predstavlja mu višu matematiku, ili možda Mandžukić čije beskrajno petljanje s loptom teško može uroditi plodom? Na Vugrinca će teško moći računati, Dinamov je najiskusniji igrač i večeras morao igrati nespreman zbog nesposobnosti svojih suigrača, zbog čega je samo obnovio staru ozljedu. Ozlijeđen je i Tomo Šokota, ali od njega nema koristi ni kad je zdrav, to smo jasno vidjeli prije tjedan dana.

Maksimirskim je glavešinama sad vjerojatno jako žao što su pristali prodati Eduarda da Silvu. Vrijednost Brazilčevog transfera u Arsenal još nije poznata, ali teško da se može mjeriti s onim što je Dinamo u svojoj igri očito izgubio njegovim odlaskom.

Još se sjećamo slavlja Dinamovih igrača kad su saznali koga im je ždrijeb dodijelio u prva dva pretkola. Prva prepreka je savladana, ali nakon nogometa koji je Dinamo pokazao u dvije utakmice protiv Khazara, razloga za slavlje više nema. Domžale i Tirana još su prije prve utakmice protiv Azerbejdžanaca otpisani kao nedostojni protivnici za hrvatskog prvaka, nakon druge još je bilo onih koji su ustrajali u toj tvrdnji uz argument da svatko ima pravo na loš dan, ali sutrašnje će jutro teško osvanuti popraćeno novim optimizmom. Puno još rada treba uložiti i vremena proći da bi Dinamo postao momčad koja će svoje europske ambicije popratiti argumentima, a ne samo pustim tlapnjama i bombastičnim najavama maksimirskih čelnika.

Petar Vidov
Foto: I.L.