U ZAGREBAČKOM učeničkom domu "Franje Bučara" u ponedjeljak je na jednog 17-godišnjeg učenika pao dio stropa koji ga je, na sreću, samo okrznuo po laktu.

Slične se stvari nerijetko događaju i u zagrebačkim studentskim domovima, stoga se ekipa Indexa raspitala o uvjetima života u studentskim domovima "Stjepana Radića", "Ivana Meštrovića" i "Ante Starčevića".

Zaključak je neobičan: Što je studentski dom u gorem stanju, studenti se više druže i bolja je atmosfera. Studentski dom "Ante Starčevića" ili popularna "Šara", nekada je bio na glasu kao derutan dom, međutim obnovom prije pet godina postao je najbolje opremljeni studentski dom s najboljim uvjetima za mladost željnu znanja. Dom koji najviše vapi za obnovom i koji je u najgorem stanju je onaj na Trgu žrtava fašizma, među studentima poznat kao "Moša", ali tamo se, začudo, može čuti najmanje pritužbi na račun životnih uvjeta.

Stalne lokve mokraće u toaletu doma "Stjepana Radića"

Dom "Stjepana Radića" iliti " dom na Savi" danas je srednja žalost po uređenosti i itekako vapi za obnovom. "Sava" se može pohvaliti i najgorim sanitarnim čvorovima, u kojima nije rijetkost da se, kako nam kažu studenti, mokraća slijeva po stropovima i zidovima toaleta. Jedan nam je student priložio i snimku opisanoga, nastalu prije, otprilike, mjesec dana.

Goran, student 3. godine strojarstva iz Bjelovara, kojemu je ovo prva godina u domu na Savi, kaže da su upravo toaleti i tuševi najgora stvar u njegovom paviljonu 1.

"Najgori su ovi u prizemlju. Čistačice dođu i počiste, ali za tren se opet na podu stvori lokva mokraće, jer odvodi na pisoarima nisu spojeni kako treba. Svaki put kad dolazite morate paziti da ne zagazite u takvu lokvu. Kad se tuširate, voda se vraća iz odvoda što je stvarno odvratno. Znači,  uvjeti za higijenu uopće nisu adekvatni", kaže Goran.

Prije nekoliko mjeseci u domu Stjepana Radića pronađen mrtav narkoman

Dodaje kako nije rijetkost da se u toaletima zatekne netko tko nije stanovnik doma, a prisjeća se slučaja od prije nekoliko mjeseci kada je upravo u njegovom paviljonu pronađen mrtav narkoman. Kaže da su ulazne brave takve da ih ne može otvoriti netko tko ne živi u domu, ali da su često potrgane, a i kada su ispravne, nije problem pričekati nekoga tko će vas pustiti unutra. Osim sanitarnih čvorova, naš sugovornik iz Bjelovara kaže kako su problem i sobe koje su premale, "jer dvoje ljudi na pet kvadrata ne mogu očekivati visoku kvalitetu suživota".

Studenti koji žele učiti mogu to komotno činiti sve dane osim srijede, priča nam Goran. Srijeda je, naime, dan rezerviran za tulume "na sve strane" i dan kada se održava cjelonoćna zabava u obližnjim popularnim klubovima Roku, Akademiji i Petici. Tako je i vikendom. Učiti mogu samo oni otporni na buku ili zov tulumarenja. Unatoč svemu, studenti ni ne očekuju puno više za 120 kuna - koliko plaćaju dom mjesečno.  

Beskućnica se okoristila tušem

Dvadesetogodišnji Ivan, student 2. godine građevine, kao najgori problem izdvaja veličinu soba, za koje kaže da bi bile najnormalnije kad bi bile samo za jednu osobu, jer ovako je 5 kvadrata premalo za dvije osobe. Inače, kaže da je "sve drugo manje-više u redu, iako se ponekad naleti da toaleti budu razvaljeni".

Jednom je prilikom imao blizak susret s beskućnicom, koja se okoristila blagodatima studentskog tuša:

"Vidio sam jednu stariju ženu koja se u moj paviljon došla tuširati. Baš sam krenuo na tuširanje, kad vidim kako i ona ide za mnom. Kada sam zastao pred tušem, pitala me zar ovo nije ženski tuš. Rekao sam joj da nije, da su ženski tuševi na katu iznad pa je ona odgovorila da će onda otići gore, što je i napravila".

Za učenje nam je, ovaj student građevine, kazao kako ovisi od paviljona do paviljona. Kad je bio u 8. paviljonu, nije, kaže, imao nikakvih problema s učenjem, ali je sada u 9. paviljonu naišao na malo živahnije kolege studente, koji stalno imaju razloga za slavlje, pa je tamo malo bučnije i samim time teže za učenje. No, kaže da su uglavnom mirni hodnici.

Ivanov prijatelj Luka Kveštak iz Novske, također student građevine, koji je već treću godinu na Savi, kaže da toaleti znaju biti puni lokvi od mokraće petkom i subotom kada ljudi nahrupe u već spomenute obližnje noćne klubove, a problem je i što čistačice ne rade vikendom, što predstavlja veliki problem higijeničarima. Luka kaže da su tulumi u njegovom paviljonu od srijede do subote, ali da on nema problema s učenjem.

U obnovljenoj Šari sada (zbog interneta i odvojenih toaleta) nedostaje druženja

Na Šari smo zatekli Tonija Vukadina, 25-godišnjeg studenta Katoličko-bogoslovnog fakulteta koji već pet godina živi u ovom domu, točnije, od kada je obnovljen. Prije te posljednje obnove Šara je isticana kao primjer lošeg studentskog doma. Studenti koji tamo žive, za dom danas imaju uglavnom riječi hvale.

Ovdje nema problema sa sanitarnim čvorovima, jer svaka soba ima svoj, a kada se nešto i pokvari to se odmah javlja na portu i svaki dan majstor popravlja ono što se pokvarilo. No, Ivan sada praktički žali za onim vremenima kada je bila jedna kupaonica na katu.

"Kada smo svi koristili jednu kupaonicu, onda smo se i svi poznavali, jer smo često stajali u redu i svi su morali doći do nje. U mjesec dana si upoznao kompletni dom, a danas neke ne vidiš ni u tri godine. Sada, kada je sve obnovljeno, svi se puno manje druže. Imam dojam da svi provode vrijeme za kompjuterima, jer imamo neograničen brzi internet. Da se mene pita, ja bih ga ograničio na pet sati dnevno", kaže Ivan.

Gotovo jedine neugodnosti koje se danas mogu doživjeti na Šari su krađe bicikala koje se događaju i pored 24-satnog dežurstva portira. Iako su i tu zaključane brave, opet postoji mogućnost za ulazak za nekim studentom koji živi u paviljonu.

Zbog prevelikog skidanja filmova morao se blokirati Torrent

Ivanov kolega Domagoj, student ekonomije, bio je na Šari i u posljednjim mjesecima prije obnove, pa i on ističe da su se studenti tada bolje znali i više družili, te da se nije moglo naći mjesto na klupicama ispred doma, koje sada zjape prazne. Prisjetio se i kako je izgledala ona stara Šara koja je bila u raspadu, rekavši da je izgledala "kao sada Sava". I on kaže da sada studenti previše vremena provode na internetu, što pokazuje činjenica da im je prije mjesec dana blokiran popularni Torrent, servis za skidanje i razmjenu filmova i glazbe.

Život u domu na Trgu žrtava fašizma, popularnom "Moši", oni koji u njemu ne žive, nazivaju "katastrofom". Zgrada je doista prastara i očito je da desetljećima u nju nije uložena ni kuna. Zato studenti koji tamo borave i plaćaju upola manje nego u ostalim domovima, samo 66 kuna mjesečno.

Nitko ne bi nikad mijenjao ruševnu "Mošu"

Marka, studenta Šumarstva iz Jajca, zatekli smo ispred doma kako karta belu sa svojim društvom te je radi nas ostavio partiju i pokazao nam sobu. Marko, kao i njegovi kolege, kažu kako je istina da je zgrada prastara i da je ruševna, ali svi izjavljuju da im je tu odlično i kako nikada ne bi napustili ovaj dom.

"Tu je stvarno odlična ekipa, svi se znamo i tulumari se svaki dan. A svi oni iz drugih domova koji i govore protiv Moše, sve bi dali da dođu ovdje. Tu je sve dobro i sve je super", rekao nam je Marko.

Na čitavom katu imaju četiri kupaonice, ali sve rade i nema problema sa zaštopavanjem ili sličnim problemima, iako je očito da im treba hitna obnova i da su prastare. Sobe na Moši su uistinu velike i u njima boravi najmanje troje studenata, a najčešće ih bude i četvero.

Iako su tulumi ovdje svakodnevni, studenti kažu da onaj tko želi učiti, ipak to može bez problema, jer buka nije tolika da bi ih sve ometala u toj aktivnosti. Nikada nisu imali slučaj da bi zatekli nekog beskućnika ili narkomana u toaletu, jer imaju portira i ulaz se zaključava, iako se i tu zna dogoditi da netko ukrade bicikl.

Na kraju dana, iz svega se da zaključiti kako su studenti ipak  zadovoljni onime što dobivaju za 120, odnosno za 66 kuna mjesečno. "Kol'ko para, tol'ko muzike", kažu.

Dario Markas
Foto: Kristijan Horvat