Tekst: J. Dragišić
Foto: Ilustracija

ČVRSTI podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako je odnos hrvatskih građana prema krizi u najvećoj mjeri iznimno razuman, dok iz odnosa vlasti prema krizi postaje jasno da se možemo nadati samo da će se gospodarstvo oporaviti unatoč, ne i zbog vladinih poteza.

Još je krajem lipnja izvještaj o BDP-u za prvo tromjesečje pokazao zanimljive podatke. Svi izdaci koji inače sudjeluju u BDP-u u velikoj mjeri smanjeni su. Izdaci za potrošnju kućanstava, najveća kategorija u BDP-u, realno su pali za 9,9 posto u odnosu na godinu dana ranije, bruto investicije u fiksni kapital pale su za 12,4 posto, uvoz i izvoz pali su također za 14 i 20 posto. Jedino što je poraslo u odnosu na razdoblje od godinu dana ranije bila je, naravno, državna potrošnja, čiji su izdaci porasli za 3,9 posto.

Mit o potrošnji

Naravno, rast državne potrošnje uvijek je očekivan u razdobljima krize, ponavljaju HDZ-ovci. To se, kažu, radi u cijelom svijetu. Jedini problem je u tome što se od HDZ-ove potrošnje, koja je i inače iznimno netransparentna i dubiozna, nije osjetilo ništa. Podaci o bruto dodanoj vrijednosti govore kako je ona pala u gotovo svim kategorijama, dok je rast, između ostalog, zabilježila u javnoj upravi i obrani.

Novi podaci DZS-a pričaju istu priču. Promet u trgovini na malo u svibnju ove godine bio je manji za 19,3 posto u odnosu na godinu dana ranije, u odnosu na travanj ove godine manji za 1,1 posto, a u prvih pet mjeseci ove godine manji za 17 posto nego u istom razdoblju prošle godine. Kupuje se nešto više hrane, pića i duhanskih proizvoda, malo više odjeće, ali se štedi na svemu ostalom, od goriva preko računala i namještaja do novina.

Proračun srezan za 0,61 posto

U sklopu priče o famoznom rebalansu državnog proračuna, nakon kojega će slijediti rebalans državnog proračuna, pa ljetna pauza, pa najmanje još jedan rebalans, ove su brojke zanimljive. U novom proračunu Vlada reže "čak" 780 milijuna kuna, i to uglavnom na zloglasnoj reprezentaciji, plaćama menadžera državnih tvrtki, te korištenju službenih automobila i kartica. Rebalansom je raspoređeno i dvije milijarde kuna jer Vlada je, između ostaloga, morala naći novce za troškove rukometnih dvorana. Ako se netko ne sjeća, lupanje ogromne količine novaca u rukometne dvorane oglašavano je kao potez koji će Hrvatskoj donijeti promidžbu kakvu se uopće ne može platiti, što se zaista pokazuje istinitim kad se pogleda mizerne rezultate turističke sezone 2009.

Vrijeme je za bolne poteze

Državni proračun bez rebalansa, inače, ima rashode od 127 milijardi kuna, a tih 780 milijuna čine 0,61 posto rashoda. Dakle, nakon kontinuirane loše potrošnje, Vlada se odlučuje za rezanje troškova u iznosu koji je ništa više nego samo simboličan. Razumni građani smanjuju potrošnju za 10 posto, Vlada za 0,61. Nadalje, neorganiziranost vidljiva u tom donošenju simboličnog rebalansa proračuna dodatno ilustrira kako se HDZ našao u situaciji u kojoj ne zna što bi sam sa sobom, budući da je voda došla do grla, a nema čamca za spašavanje, nema pojasa za koji bi se uhvatilo, dok je brod već davno potonuo.

Ne da rebalans proračuna nije potreban, za njega se već mjesecima zalažu gotovi svi osim hrvatskih političara. Ono što nije potrebno je simbolična preraspodjela državnog novca samo da bi se kupilo malo političkog mira. Iako je uspješnim plasiranjem državnih obveznica uspjela izbjeći prijetnju bankrotom za ovu godinu, Hrvatskoj i dalje prijete ozbiljni problemi za sljedeću. Da bi se ti problemi ublažili, potrebne su stvarne, ne kozmetičke mjere. U prijevodu, nije dovoljno smanjivati izdatke za reprezentaciju, nego je krajnje vrijeme poduzeti one bolne korake koji će zasigurno dovesti do gubitka vlasti. Ukoliko ova Vlada takve poteze nije u stanju povući, neka se makne i prepusti to nekoj drugoj.