Tekst: Totalsport
Foto: abendblatt.de

NJEMAČKI dnevnik Hamburger Abendblatt donosi intervjue s hrvatskim rukometnim reprezentativcima u redovima HSV-a Igorom Vorijem i Domagojem Duvnjakom.

U svom prvom zajedničkom intervjuu HSV-ovi su igrači, koji su obojica stigli u Hamburg ovog ljeta iz Zagreb CO-a, progovorili o atmosferi unutar nove momčadi i njenim ambicijama, kao vlastitim planovima u budućnosti.

Hrvatski su rukometaši intervju dali u opuštenoj atmosferi hamburškog restorana “Raute”. I Duvnjak i Vori su naručili ramstek i pomfrit uz salatu.

"Ramstek je ramstek na svakom jeziku", kaže hrvatski dvojac.

Obojica su po dolasku u HSV počeli učiti njemački jezik, a prvi su znakovi napretka očiti, piše Hamburger Abendblatt. Duvnjak je imao prednost što je učio njemački u osnovnoj školi.

"Većinu sam ipak zaboravio", kaže Duvnjak na njemačkom.

Gospodine Duvnjak, gospodine Vori, HSV je u sezonu u Bundesligi startao sa sedam uzastopnih pobjeda. Mnogi kažu da je to prvenstveno vaša zasluga.

Vori: Ti ljudi nemaju pojma. Ne, ne zasluge idu na račun cijele momčadi, a ja sam ponosan što sam dio takve posebne momčadi.

Jeste li iznenađeni što ste se tako brzo prilagodili u Hamburgu?

Duvnjak: Naši suigrači su nam uvelike olakšali prilagodbu. Unutar momčadi vlada sjajna atmosfera na terenu i van njega. Svi su nam pomogli da se ovdje osjećamo kao doma. To je jako dobar osjećaj.

Gospodine Vori, vi ste igrali u Zagrebu i Barceloni. Podvucite paralelu s HSV-om?

Vori: To su sve veliki profesionalni klubovi. U HSV-u me fascinira entuzijazam koji ljudi imaju spram rukometa. To mi je posve novo iskustvo. A naravno tu je i Color Line Arena u kojoj je sjajna atmosfera. Kada idem na utakmicu svaki put osjećam kako mi se nešto zgrči u želucu.

Duvnjak: Jako je zabavno igrati. Atmosfera na skoro svakoj utakmici je kao na finalu Svjetskog prvenstva. Kada izlazim na teren osjećam kako me prolaze trnci.

Da li je Bundesliga najjača rukometna liga na svijetu?

Vori: Da, definitivno. U Hrvatskoj osim našeg bivšeg kluba Zagreba nema momčadi na toj razini. U Španjolskoj dominira pet ili šest jakih momčadi koje spadaju u sam europski vrh, ali financijska je kriza u Španjolskoj, kao i u Hrvatskoj, ostavila jasne tragove. U Bundesligi, pak, nema odmora niti u jednoj utakmici. Igrate li protiv desetoplasirane ili dvanaestoplasirane momčadi, morate se jednako truditi kao protiv prvaka Kiela. Upravo ta podjednakost čini Bundesligu posebnom.

Duvnjak: U Zagrebu smo se primarno uvijek pripremali za utakmice Lige prvaka. Ligaške utakmice su nam bile treninzi, u kojima smo uvjerljivo pobjeđivali.

Možete li reći da nikada za novac niste morali napornije raditi nego u HSV-u?

Duvnjak: Rukomet mi pruža puno zadovoljstva, a još je veći užitak kada pobijedite neku dobru momčad. Da bi to učinili, morate stalno naporno raditi. Moj cilj je stalno se poboljšavati i napredovati.

Može li HSV osvojiti njemačko prvenstvo i Ligu prvaka?

Vori: Naša momčad ima potencijal osvojiti sve, kao i Kiel u Njemačkoj, te Ciudad Real, Barcelona i Montpellier u europskim okvirima. Hoćemo li na kraju uspjeti u odlučujućim utakmicama često će presuditi datelji.

Duvnjak: I prije svega, hoćemo li ostati zdravi.

U utakmici Lige prvaka protiv Zagreba HSV je demonstrirao kako brzo igra rukomet. Da li se u Bundesligi igra najmodernije?

Vori: Mislim da to nije pitanje taktike, već individualne kvalitete. I ne radi se tu o pitanju staromodnog ili modernog rukometa, već je rezultat koji presuđuje. HSV ima sve redom klasne igrače koji mogu igrati u bilo kojem sustavu.

Možete li se zamisliti da na isteku karijere živite i dalje u stranoj zemlji?

Duvnjak: U Njemačkoj sam tek dva mjeseca, ali Hamburg mi jako dobro odgovara. Kako sada stvari stoje, planiram povratak u domovinu. Ali tko zna što budućnost donosi, još sam jako mlad.

Vori: To će odlučiti moja obitelj. Naravno da je povratak u Hrvatsku uvijek naša prva opcija.

Čime biste se bavili da niste postali profesionalni rukometaši?

Duvnjak: Uvijek sam želio biti profesor tjelesnog odgoja, možda ću jednom i biti.

Vori: Vjerojatno bih postao vozač autobusa. Moj otac ima privatnu autobusnu kompaniju. Samo ne znam bi li me on zaposlio. Moja vožnja je pretemperamentna.