Tekst: Vedran Buble

SERIJAL o najstrijelcima SP-a nastavljamo njemačkim bombarderom Gerdom Mullerom, napadačem koji je vjerojatno imao najubojitiji instinkt za golove ikada.

Gerhard Gerd Muller rođen je 3. studenoga 1945. godine u Nordlingenu, gdje je i započeo nogometnu karijeru u TSV-u 1861. Godinu dana kasnije, 1964., Muller prelazi u Bayern za koji će nastupati punih 15 godina. U dresu minhenskog kluba odigrao je 453 utakmice, a zabio je sjajnih 398 golova. S Bayernom je osvojio četiri naslova prvaka Njemačke, četiri Kupa Njemačke, tri Lige prvaka, jedan interkontinentalni kup te Kup kupova. Njegova klupska statistika jedna je od najboljih u svijetu, a ispred njega su samo Pele, Eusebio i Ferencz Puskas. S Njemačkom je bio europski prvak 1972. godine te svjetski prvak dvije godine kasnije. Posljednje dvije godine karijere Muller je proveo na Floridi u Fort Lauderdale Strikersima, gdje je u 80 utakmica zabio 40 golova.

Što se tiče reprezentativne karijere, svoj prvi gol za Zapadnu Njemačku ubilježio je u travnju 1967. godine, a u sljedećih 8 godina upisao je 62 nastupa uz sjajnih 68 golova. Zbog sjajne statistike dobio je nadimke "Bomber der Nation" i "Kleines dickes Müller", u prijevodu mali debeli Muller. Možda ga najbolje opisuju ove riječi: Muller je bio mal, debeljuškast, čudnog izgleda i ne pretjerano brz, a ni u kom smislu na prvi pogled nije odavao dojam sjajnog nogometaša. Ipak, imao je ubojitu akceleraciju na kratke staze, zapanjujuću igru glavom i jezovit instinkt za gol. Kratke noge davale su mu neprirodno nizak centar ravnoteže, tako da se mogao strahovitom brzinom okretati, često protivničke igrače natjeravajući da padaju po travi. Možda najuspješniji bio je u zabijanju golova iz prilika u kojima bi 99 posto nogometaša odustalo jer su nedovoljno dobre. Krunu karijere Muller je doživio u Meksiku, gdje je završio sa deset golova kao prvi strijelac prvenstva. Treći je to doseg u povijesti SP-a, a s dodatna četiri gola na SP-u 1974. godine, Muller je do pojave Ronalda dugo figurirao kao najbolji strijelac u povijesti SP-a sa 14 golova. Kasnije je Ronaldo na tri SP-a skupio 15 golova.

U Meksiku Brazilci pokazali najtalentiraniju napadačku momčad svih vremena

Deveto izdanje Svjetskog nogometnog prvenstva, koje mnogi smatraju jednim od najljepših u povijesti, održano je u Meksiku od 31. svibnja do 21. lipnja, kada je svijet imao priliku upoznati najubojitiju reprezentaciju ikada na SP-u, izabranu vrstu Brazila, predvođenu Carlosom Albertom, Clodoaldom, Gérsonm, Jairzinhom, Rivelinom i Tostaom. Čak 75 reprezentacija sudjelovalo je u kvalifikacijama, a završni turnir na kraju ostao je bez Francuske, Portugala, Mađarske, Španjolske pa čak i Argentine, dok je Maroko postao prva afrička reprezentacija koja se kvalificirala nakon Drugog svjetskog rata. Po prvi put u povijesti utakmice su se prenosile na televizorima u boji, a kako bi se prijenosi prilagodili Europljanima, neke utakmice počinjale su u podne, što je izazvalo veliku buru prosvjeda s obzirom na velike vrućine koje su u Meksiku vladale u tom periodu. Format natjecanja ostao je isti, 16 momčadi bilo je podijeljeno u četiri skupine, ali bez nositelja, odnosno nenositelja. Interesantno, u Meksiku su prvi put uvedene zamjene, a svaka momčad mogla je tijekom 90 minuta promijeniti dva igrača.

Sedam golova neponovljivog Mullera u prve tri utakmice

Zapadna Njemačka igrala je u skupini s Peruom, Bugarskom i Marokom, a na koncu je završila kao prvoplasirana s maksimalnih šest bodova. Prvo je stradao Maroko, preko Seelera i Gerda Mullera, a zatim je sa 5:2 ispraćena Bugarska. Tri gola zabio je Gerd Muller, a po jedan dodali su Libuda i Seeler. U posljednjoj utakmici skupine Zapadna Njemačka je novim hat-trickom Mullera svladala i Peru, a Gerd je na svom kontu imao već nevjerojatnih sedam golova. Uz Nijemce i Peruance, u četvrtfinale su se plasirali SSSR, Meksiko, Italija, Urugvaj, Brazil i Engleska. Mjesto među najbolje četiri reprezentacije Zapadna Njemačka tražila je preko Engleske. Čak 2:0 vodili su Englezi preko Mulleryja i Petersa, međutim, od 68 do 76. minute Nijemci su zabili dva gola te stigli do izjednačenja, da bi u produžecima Gerd Muller svojim sedmim pogotkom na turniru odveo Nijemce u polufinale. U ostalim četvrtfinalima Brazil je sa 4:2 pregazio Peru, Italija je sa 4:1 potopila domaćine golovima slavnog Rive, dok je Urugvaj nakon produžetaka sa 1:0 slavio protiv SSSR-a.

Spektakl Talijana i Nijemaca pred 103 tisuće ljudi na stadionu Azteca: Šest golova u 21 minuti

Tako je u polufinalu Brazil igrao s Urugvajem, a unatoč ranom vodstvu Urugvajaca, golovima Clodoalda, Jairzinha i Rivelina Karioke su preokrenuli utakmice i na koncu slavili s uvjerljivih 3:1. Ipak, puno uzbudljivija bila je utakmica pred 103 tisuće gledatelja na stadionu Azteca, gdje je Italija igrala protiv Zapadne Njemačke. Poveli su Talijani golom Bonisegne u 8. minuti i taj je rezultat važio do nekoliko sekunda prije kraja, kada je izjednačio Schnelliger. U produžecima Njemačka je povela golom Gerda Mullera u 94. minuti, međutim, izjednačili su Talijani samo četiri minute kasnije preko Burgnicha. U 104. minuti sjajni Gigi Riva sada Talijane dovodi u vodstvo, da bi u 110. minuti opet svoj jubilarni gol na SP-u zabio Gerd Muller. No, nije to spasilo Nijemce, jer samo minutu kasnije konačnih 4:3 postavlja veznjak Milana Gianni Rivera, koji je tako napokon zaustavio rijeku golova. Čak šest golova postignuto je u samo dvadesetak minuta.

Treća titula za neponovljive Brazilce

U utakmici za treće mjesto Nijemci su, unatoč indisponiranom Mulleru, svladali Urugvaj sa 1:0 golom Overatha, a prava se poslastica igrala dan poslije na istom stadionu, kada je 107 tisuća gledatelja svjedočilo pokušaju Brazilaca da dođu do trećeg naslova svjetskog prvaka. Već u 18. minuti poveli su Brazilci golom 30-godišnjeg Pelea, kojem je ovo bilo četvrto Svjetsko prvenstvo. Italija je izjednačila preko Boninsegne sedam minuta prije odmora, a do kraja sve je bilo u znaku Brazilaca, koji su od 66. do 86. minute postigli tri gola, okitivši se rekordnom trećom titulom svjetskog prvaka i dobivši tako pokal Jules Rimet u trajno vlasništvo. Bila je to jednom riječju metla i najljepši napadački nogomet koji je svijet vidio na svjetskim nogometnim smotrama. Izbornik Brazila Mario Zagallo postao je prvi čovjek kojemu je pošlo za rukom okititi se naslovom svjetskog prvaka i kao igraču i kao treneru.

Kada je prekinuo karijeru 1982. godine Muller se počeo intenzivno družiti s alkoholom, a s vremenom je postao veliki ovisnik. Kako bi mu pomogli u njegovoj rehabilitaciji, čelnici minhenskog Bayerna dali su mu mjesto asistenta u drugoj momčadi Bayerna, gdje radi sve do dana današnjeg. U njegovu čast klub u kojem je počeo karijeru, Nordlingen, 2008. godine preimenovao je stadion u stadion "Gerd Muller".

U sljedećem nastavku pročitajte priču o sjajnom Grzegorzu Latu, jedinom Poljaku koji je osvojio Zlatnu kopačku na svjetskim prvenstvima.