Foto: Zadarski list / Nenad Dugi  (Cropix)

PROSLAVLJENI hrvatski rukometaš Zlatko Saračević u razgovoru za Index prisjetio se najvećih trenutaka karijere, a progovorio je i o manama sadašnje reprezentacije te šansama na skorašnjem SP-u.

Koja vam je medalja najviše prirasla srcu?

"Što se tiče svjetskih prvenstva, to je ona iz 1995. godine. Prvenstvo je to u kojem smo jako dobro igrali, ali nažalost izgubili finalnu utakmicu protiv Francuza. Znate, tada je i negdje i počela ta borba s Francuzima. To je njima bila prva titula i od tada se s njima borimo, bilo da je riječ o polufinalu ili finalu".

Zar nije olimpijsko zlato kruna karijere?

"Svakako je to bila kruna karijere. Pogotovo nas nekolicini, kojima je bila frka s godinama. Znali smo da nam je to zadnje natjecanje i da ako tada nešto ne napravimo,  to je to. Bilo je malo opterećenja, ali smo na sreću bili nepobjedivi. Posebice mi je bilo drago jer je ta medalja bila kraj velikog niza koji smo počeli tri godine ranije. To ja zovem 3-2-1. Treće mjesto u Europi, drugo mjesto na svijetu pa prvo mjesto na Olimpijskim igrama. Najdraža utakmica? Možda to polufinale s Francuzima, tada sam znao da ćemo postati olimpijski pobjednici".

Bili su to sjajni temelji za razvoj hrvatskog rukometa?

"Da. Kada se stvorila hrvatska rukometna reprezentacija trebalo je krenuti iz početka, nismo imali ni ime ni tradiciju. Sa spomenutih nekoliko medalja napravili veliki boom u Hrvatskoj, ali i stvorili ugled u svijetu. Nema sumnje da su naši nastupi dali poticaj mladim igračima, iz kojih su kasnije izrasli Balić, Metličić i mnogi drugi. Iako moram priznati da smo imali veliki pad u smjeni generacija poslije našeg odlaska, ali sve se s vremenom vratilo na pravu stazu."

Nakon smjene generacija, uspon Hrvatske nekako se poklopio s dolaskom Červara?

"Činjenica je da smo najveće uspjehe ostvarili pod komandom Line Červara, kao i što je činjenica da su sve te medalja i sva ta finala velikim dijelom njegova zasluga. Međutim, mora se istaknuti kako je tu ekipu, koju je on vodi,o sastavio Josip Milković, a kojeg je pak samo nesreća udaljila od uspjeha. To su tada bili mladi neiskusni igrači, a s Červarom su kasnije dobili konture kvalitete. Ali naravno da su za uspjeh zaslužni i ugled Saveza te kvalitetni igrači, jednako kao i Lino Červar."

Ivano Balić već je godina najbolji igrač Hrvatske i jedan od najboljih igrača svijeta. Je li Ivano zaista najbolji otkako je samostalne države?

"Ivanu svaka čast. On je stvarno najbolji i to najbolji na svijetu po meni. U naše vrijeme nismo imali takvog igrača. Ali ako je Ivano broj jedan u posljednjih dvadesetak godina, onda je svakako Čavar broj dva. Ono što je ovoj generaciji Ivano, to ja nama bio Pako".

Činjenica je kako nakon Zlatka Saračevića i Pere Metličića reprezentacija više nema pravog desnog vanjskoj...

"Da, to je činjenica. Deset godina sam na vrlo visokoj razini igrao ja, a onda deset Pero i sada se svi gledaju kroz našu prizmu i njihov se učinak uspoređuje s našim. Kopljar nije kvaliteta za napad, a Denis Buntić je čisti prosjek, međutim može se to na drugi način kompenzirati. Takva nam je sadašnjost, a igrači poput Pere jednostavno se trebaju roditi, baš kao što nemamo lijevog krila kao što je bio Čavar."

Možete li složiti najbolju sedmorku Hrvatske svih vremena?

"Hmmm. Na golu Walter Matošević, naravno, lijevo Smajlagić, desno Čavar, u sredini Ivano Balić, na crti Vori, desno Metličić, a lijevo... E tu sam u dilemi. Puc ili Lacković. Kako je igrao u moje vrijeme stavit ću Puca, ali Lacković svakako zaslužuje biti na ovom popisu".

Što Hrvatska može na predstojećem Svjetskom prvenstvo?

"Mogli bi do polufinala, ali i ne moraju. Zašto to kažem? Ima sigurno šest, sedam reprezentacija koje mogu glatko reći da očekuju polufinale i medalju. Osim Španjolske, Francuske i Hrvatske, sva četiri Skandinavca (Island, Švedska, Norveška i Danska), a vrlo opasni su i Poljaci. Po meni najveća opasnosti prijeti od muljaža između tih zemalja. Svaki put kad se igra kod njih velika je frka, prebliski su međusobno da ne bi nešto muljali. Osim toga, Švedani će sigurno biti forsirani, iako su Danci i Islanđani najbolji od te četiri zemlje. Što se nas tiče, najvažnije je da dobro uđemo u prvenstvo, jer je uvijek lom kad se izgubi neka utakmica. Ketu i njegove poteze svi će uspoređivati s Červarom, ali to ne bi trebao biti problem. Radi se o momčadi koja je već godinama posložena i koja je u globalu dobra, iako šteka na par mjesta."

Koja su to mjesta?

"Pa eto ta desna strana, međutim ima tu kombinacija i sa Duvnjakom, a i nešto se drugo može skrpati. Sigurno da ćemo puno ovisiti i o vrataru, a realno uz Alilovića ne vidim tu drugu kvalitetu. Bit će pritisak na njemu, ali ima on znanja i iskustva da nosi s tim. E da, za kraj bi želio napomenuti da bi Nincević trebao dobiti priliku. Stalno ga gledam i igra fantastično u Bundesligi. On je moj pick".