Foto: Ronald Goršić / Cropix

VRLO užurbano, na 24. sjednici Sabora, izglasan je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sportu. Nove odredbe trebale bi ubrzati i olakšati provođenje zakona kroz čije rupe mnogi već godinama migolje. Različite struje spore se oko stavke Pravne posljedice osude i kaznenog progona, no zajednička im je začuđenost odlukama vladajućih.

Poslana je vrlo nejasna poruka: nije jasno želi li se novim zakonom zaista obračunati s načelnim sumnjivcima ili se radi tek o kozmetici. Možda i o slučajnoj aljkavosti pri slaganju famoznog članka 13., koji definira pravni status pravomoćno optuženih osoba u sportskim djelatnostima. Izmjene tog članka ostale su u sjeni odluke o sportskoj "socijali", odnosno državnih naknada za sportska postignuća. Medaljaši s olimpijskih igara i svjetskih prvenstava podigli su buru zbog tretmana njihovih dostignuća od strane Vlade, no kolika je veličina naizgled malih izmjena u članku 13. govori podatak da su sportski pravnici i oni kojih se nove odredbe tiču, s njima itekako upoznati. I zbunjeni.

Najveća novost izmijenjenog zakona tiče se kazneno pravomoćno osuđenih osoba kojima je izrečena kazna zatvora od tri ili više godina. Takve osobe dvije godine od izdržane kazne ne mogu sudjelovati u sportskim natjecanjima niti obavljati stručne poslove u sportu, no do sada nitko nije bio odgovoran za provedbu ove odluke koja je u istom obliku postojala i u prošlom zakonu.
 
Isto stanje drugo pakovanje
 
Nove odredbe odgovornost stavljaju na sudove koji su dužni "o pravomoćnoj presudi obavijestiti pravnu osobu u kojoj pravomoćno osuđena osoba obavlja poslove, dužnosti ili funkcije, kao i da o presudi obavijesti nadležno registarsko tijelo". Neki borci za sportsku demokraciju ovaj korak označuju izuzetno velikim pomakom, jer smatraju da vlast nije popustila pritiscima, već je dodatno pojačala namjeru da odstrani kancerogeno tkivo iz sporta. Pritisci o kojima je riječ išli su većinom iz Maksimirske preko onih političara koji redovito sjede u klupskoj loži. Na prvi, drugi i svaki sljedeći pogled na novi zakon, čini se kao da su uspjeli. Naime, suspenzija iz sporta propisuje se i za one osobe protiv kojih je započeo kazneni postupak i to nije novost u zakonu.

Srebrić i dalje može govoriti da "nije upoznat"

Ostaje nejasno zašto novi zakon eksplicitno ne izriče sudovima da su dužni obavijestiti sportske organizacije i o započetom kaznenom progonu protiv pojedine osobe, kao i organizacijama da su tu osobu dužni suspendirati. Zašto je to bitno? Zato što nam u tom slučaju primjerice Zorislav Srebrić ne bi mogao reći da nije upoznat s kaznenom prijavom protiv člana IO-a HNS-a Pere Vićana, već bi sud bio dužan obavijestiti Rusanovu o započetom postupku. Kazneni postupak zbog utaje poreza bavi se i Damirom Vrbanovićem, Dinamovim direktorom, no njegov klub nitko nije dužan o tome obavijestiti.

Vrbanović ima drugačiji pogled. Odnosno, pogled koji egzistira već duže vremena, a baca sumnju na ovu odredbu u pogledu Ustava RH.

Vrbanović: Što ako se sportašu nakon pet godina utvrdi da nije kriv?

"Protiv ovih odredaba Zakona o sportu na Ustavnom sudu već se vode četiri postupka. Ne možete nekoga odstraniti iz sporta jer je protiv njega započet postupak. Zamislite situaciju u kojoj netko od naših sportaša, ne daj Bože, sudjeluje u lančanom sudaru sa smrtnim posljedicama. Automatski se dižu kaznene prijave protiv svih sudionika, postupak može trajati godinama. Zar bi taj naš sportaš trebao biti suspendiran pet godina? Što kada mu nakon pet godina dokažu da nije kriv, a on živi od sporta kojim se bavi? Ovo su pitanja za Ministarstvo", obrazlaže Dinamov direktor.
 
Ako bi se poštovale odredbe novog zakona, član kluba ne bi mogao biti Slaven Žužul, Miro Uljan.... Sve je jasno, osim tko je taj koji je dužan provesti zakon.