Foto: Damjan Tadić / Cropix

NA PRVI se pogled nekima možda i čini da je vlada Zorana Milanovića ozbiljno shvatila pojam "fiskalne odgovornosti" i pristupila proračunskim rezovima. Brojke, međutim, pričaju sasvim drugačiju priču.

Na sjednici Vlade predstavljene su smjernice za donošenje državnog proračuna za 2012. godinu, prema kojima se očekuje 107,6 milijardi kuna prihoda i 117,6 milijardi kuna rashoda. Ove brojke bazirane su na projekciji gospodarskog rasta od 0,8 posto u 2012. godini koja je krajnje nesigurna. Hrvatska je u 2012., kao što je nedavno priznao i ministar financija Slavko Linić, kandidat za recesiju.

Međutim, čak i ako se ostvari predviđeni rast BDP-a i ako se proračun bude punio u skladu s očekivanjima, troškovi i dalje, u usporedbi s prijašnjim godinama, izgledaju krajnje nerealno. Rashodovna strana proračuna srezana je za 4,6 milijardi kuna s obzirom na 2011. godinu, ali to i dalje nije ni blizu pretkriznim brojkama iz 2007. ili 2008. godine.

Tako je to izgledalo prije krize

Uzmimo tako u obzir da se 2007. u proračun slilo 108,8 milijardi kuna, a potrošeno je 111,1 milijardi. Naredne godine, kada se dolazak krize u Hrvatsku već osjećao iako je vlada Ive Sanadera to zdušno poricala, prihodovna strana proračuna iznosila je 116,1 milijardi kuna, a potrošeno je 118,6 milijardi.

U 2009. godini, kada se Hrvatska našla na prvom ozbiljnom udaru krize, prihodovna strana proračuna iznosila je 110,6 milijardi kuna. Radi se, dakle, o brojci koja je i dalje znatno veća od projekcije za 2012. godinu, a koja je 2009. bila katastrofalna jer je bila okruglih 14 milijardi manja od tadašnjih projekcija. 2009. godina je ujedno i razdoblje zadnjeg ozbiljnog rebalansa, kojim su troškovi smanjeni za sedam milijardi kuna.

Manje smo trošili kad je BDP rastao za 5,8 posto

Hrvatski BDP 2007. godine rastao je za 5,8 posto. Proračun se iste te godine punio otprilike jednakim tempom koji se predviđa u 2012. godini, a trošili smo 6,5 milijardi manje nego što ćemo potrošiti u 2012. Zadnja godina u kojoj je Hrvatska ostvarila rast BDP-a bila je 2008. BDP je te godine rastao za 2,4 posto, proračunski prihodi iznosili su 8,5 milijardi više nego što će iznositi u 2012. godini, dok je potrošnja bila veća samo za jednu milijardu.

Liniću i Milanoviću stoga možemo predložiti samo da u ruke uzmu kalkulator i izračunaju uzroke tako drastičnog rasta potrošnje s obzirom na pretkrizno razdoblje. Dobar dio će, sasvim sigurno, otpasti na otplaćivanje nagomilanih kredita koji su često uzimani i po vrlo nepovoljnim uvjetima. Međutim, ostatak troškova može se vrlo lako eliminirati rezanjem "uhljebljenih" kadrova u državnoj upravi i javnim firmama, kao i čišćenjem npr. registra branitelja.