Foto: AFP

"MI NIKAD ne odustajemo, mi idemo dalje". Bio je to šlagvort Borisa Tadića na zadnjoj konvenciji Demokratske stranke, na beogradskom Trgu republike.

Nije taj famozni "idemo dalje" jedini razlog zbog kojeg nam se učinilo da slušamo Ivu Sanadera iz 2007. godine. Kompletni Tadićev nastup, način komunikacije s publikom, djelovao je kao da je preslikan iz "handbooka" bivšeg šefa HDZ-a.

Baš poput Sanadera, Tadić se kleo u domovinu i domoljublje. Baš poput Sanadera, upozoravao je na opasnost od kaosa koji će nastati ako državu preuzme opozicija, u ovom slučaju "naprednjaci" Tomislava Nikolića. Baš poput Sanadera, nabrajao je (zlobnici će reći nepostojeće) uspjehe svoje vlasti, obećavajući i novi gospodarski procvat ukoliko ga Srbija ponovo izabere za predsjednika i njegovu stranku postavi na čelo vlade.

Na stranačkoj konvenciji samo prijatelji i rodbina

Sama konvencija, međutim, prije se mogla usporediti s mitinzima koje je HDZ priređivao uoči parlamentarnih izbora 2011. godine. Iako je konvencija usred vrlo toplog i ugodnog dana održana u samom centru glavnog srpskog grada, okupljeni su se pristaše DS-a mogli izbrojati bez većeg problema.

Očito znajući da ne mogu računati na masovni odaziv, "demokrati" su za konvenciju izdvojili tek manji dio Trga republike, kako bi onih 200 do 300 ljudi koji su se na skupu pojavili na televizijskim kamerama izgledali kao - kritična masa.

Međutim, između Sanadera i njegovog HDZ-a i bivšeg predsjednika Srbije ipak postoji jedna bitna razlika: Tadić je birače iskreno pozvao da na predsjedničke, parlamentarne i lokalne izbore izađu u što većem broju. 

Šefu DS-a je jasno da niska izlaznost u ovom slučaju ide u korist njegovom glavnom konkurentu. Nikoliću, u političkom životu Srbije poznatom i kao "Toma Grobar", predviđa se osvajanje najvećeg broja glasova na predstojećim izborima, koji se u Srbiji održavaju u nedjelju 6. svibnja.

Kockanje s budućnošću Srbije

Možda i najbolji indikator tome su sportske kladionice, nadaleko poznate kao izvrsni prognozeri rezultata svih vrsta. Za svakog pojedinog kandidata moguće se tako, uz koeficijent 1.85, kladiti na veći ili manji broj osvojenih glasova.

Nikoliću na ovoj listi kladionice prognoziraju osvajanje 32,50 posto glasova, a Tadiću 30,50 posto glasova. Treći je Ivica Dačić iz SDS-a, bivše stranke Slobodana Miloševića, s 11,20 posto glasova. Za njim slijede Vojislav Koštunica (6,50 posto), Čedo Jovanović (5,50 posto), Jadranka Šešelj (3,70 posto)...

Drugi krug predsjedničkih izbora je, dakle, gotovo siguran, a u njemu će se za poziciju šefa države boriti Tadić i Nikolić.

Formiranje vlade ovisit će o bivšem Miloševićevom zamjeniku

Slični su omjeri i na parlamentarnim izborima, gdje kladionice Nikolićevoj koaliciji predviđaju osvajanje 31 posto, a Tadićevoj 26,50 posto glasova. No, kako se može pročitati u većini srpskih medija, velike su šanse da rezultati dviju najvećih stranaka u konačnici neće biti ni bitni.

I tu dolazimo do posljednje, ključne sličnosti između Tadićevog DS-a i Sanaderovog HDZ-a iz 2007. godine. Vladajuću koaliciju krojit će, gotovo sigurno Dačićev SPS, koji će prema svim indikatorima biti trećeplasirana stranka na parlamentarnim izborima. SPS-u kladionice predviđaju osvajanje 11,80 posto glasova.

Dačićeva stranka će, u ovom omjeru snaga, biti "Tadićev HSS". Upravo o Josipu Friščiću i njegovim "seljacima" 2007. godine je ovisilo formiranje hrvatske vladajuće koalicije. Ukoliko se Dačić, bivši ministar policije, a ranije i Miloševićeva desna ruka, nakon izbora dogovori s Tadićem (i u zamjenu izbori fotelju po vlastitom izboru), Čedo Jovanović i njegov LDP po potrebi će odigrati ulogu koju je 2007. u Hrvatskoj imao HSLS i koalicija će biti kompletirana.