Foto: Srđan Vrančić / Cropix

KLINAC je ipak pokazao dostojanstvo nakon utakmice i za razliku od suigrača nije trčao žicati dres od još jednih europskih suparnika koji su na Maksimiru tri boda i jednu milju uzeli s pola gasa.

PSG je u tom smislu samo nastavio utabanim putem Porta i Dynama iz ove, te Ajaxa i Reala iz prošle sezone. Treba vam pobjeda od šest razlike? Nema problema, u Ligi prvaka protiv Dinama možete i to, samo poput Lyona, stisnete gas.

Dinamov smisao igranja u LP: Mamić lovi prosce, igrači dresove

Glavna meta u lovu na dres bio je dakako Zlatan Ibrahimović, najveći među krivcima što Dinamo nije primio još par komada, jer iako su i njegove kolege drugo poluvrijeme odradile kao trening, rugajući se s domaćim igračima, Ibra je ipak prednjačio u zajebanciji i žongliranju.

Mučno je to bilo gledati ako ste Dinamov navijač, ali ima li više uopće takvih, možete se zapitati gledajući opet maksimirske tribine, čiju se prazninu više ne može ni nazivati "sablasnom", nego "poslovičnom" ili "uobičajenom".

Ima li Dinamo više navijača?

Ima, ali zagrebačka publika u "civilu" uvijek je bila izbirljiva. Ovaj put s punim pravom: Čemu plaćati pravo bogatstvo u današnje nevrijeme, da budete kulisa u kupoprodajnoj igri dinastije Mamić, pri čemu se kupuje navijačka ljubav, a utakmice LP služe za prodaju igrača.

Zašto gledati najgoru momčad u povijesti Lige prvaka, koji ni godinu dana nakon neslavne titule ne izgleda ništa bolje - štoviše, nakon prva tri kola ima lošiju gol-razliku nego prošle, katastrofalne sezone, a igra je na istoj, najnižoj razini u ovoj konkurenciji?

Mamićev i Čačićev (Jurčićev) Dinamo nikog ne zanima, ne zato što je momčad loša, nego zato što svoju limitiranost u europskim okvirima ne nadoknađuje borbenošću, zalaganjem, time što se trudi i grize. Dinamo je bezidejniji i bezopasniji od svih sudionika Lige prvaka i služi samo da bi Mamić održavao trgovinu na životu.

Čačićeva taktika istaknula Dinamove mane i olakšala PSG-u

Postavljanje iskusnog Tonela, najboljeg Dinamovog braniča, na klupu i Puljićev debi bili su jedna u nizu katastrofalnih trenerovih odluka: Debitant u Ligi prvaka sukrivac je za oba gola suparnika - kod prvog se Menez samo prošetao pored njega, a drugi put je stajao predaleko od igrača.

Dinamo je čak dobro počeo: Disciplinirano u obrani, dobrom kontrolom prostora, ali bez zadnjeg pasa prema naprijed, ali tada se pokazalo zašto je Zoran Mamić prije utakmice "pred milijunskim auditorijem" nekoliko puta rekao da je nezadovoljan trenerovim izborom taktike - bez napadača i sa sedam, osam igrača natrpanih oko centra, Menez, Bodmer i društvo jednim su potezom nekoliko puta izlazili pred Kelavu u kontrama "tri na dva", a iz jedne takve su i poentirali.

Dinamo nije izgubljen samo u Ligi prvaka, nego i u prostoru

Osim što je momčad bez napadača osuđena na propast, ako, poput Dinama, ima obranu koja dokazano ne može izdržati pritisak, pa je već samim tim pogrešno postavljena, logično je pitati, kako tako zgusnuta sredina i obrana mogu suparniku omogućiti toliko kontri? Dinamovom protivniku dovoljno je povezati tri dodavanja i eto ga pred golom.

"Napad" Dinama? Sammir je glumio Fabregasa iz Španjolske kao "lažni napadač", a tužno je bilo gledati kako s dva suigrača dođe na 30-ak metara od PSG-ova gola i onda preda loptu jer je pred vratim nema kome dodati. Pomoći bokova nije bilo - Ibanez je bio među najgorima na terenu, a za Vrsaljka se ne može reći kako je "potonuo", jer je na površini i visini održavan samo zahvaljujući nebuloznim novinarskim pričicama kako po njega samo što nije došao Arsenal s bjanko čekom.

Tržišno potentni i igrački impotentni

Navedene bočne, kao i Brozovića, forsira se kako bi se prodali, dok se Tonela, Bišćana, Leku, Pokrivača više nikome ne može uvaliti i zato su gurnuti u zapećak, a Dinamo se u Ligi prvaka sramoti s neiskusnima i igračima koji kvalitativno ne odskaču ni u HNL-u.