Zašto se Goran Radman ipak vratio na HRT?
Foto: Damir Krajač/Cropix
"Biste li se vratili na HTV da vas danas pozovu? "Ne bih. Ne volim povratke".
Goran Radman, u intervjuu Jutarnjem listu, srpanj 2008. godine.
TREBALE su proći četiri i pol godine da se Goran Radman ipak vrati na Hrvatsku radioteleviziju.
Saborska većina potvrdila je jučer njegovo imenovanje za glavnog ravnatelja HRT-a, nakon što je predsjednik Ivo Josipović do kraja izgurao njegovu kandidaturu. Radman je ostavio unosan biznis, ugledno mjesto dekana i prije nego što je kandidacijski postupak uopće okončan, spakirao stvari za dolazak na Prisavlje.
U zmajevu gnijezdu
Riječju, za uvaljivanje u zmajevo gnijezdo. Financijski devastirano, programski okljaštreno, kadrovski uništeno. Zašto se Radman odjednom predomislio? Zašto je, skoro pa ničim izazvan, zavolio povratak?
Koliko god je njegov izbor prošao glatko, u javnosti i dijelu medija mogle su se čuti neke kritike na njegov račun.
Nekima je smetala njegova komunistička prošlost. Bio je zadnji predsjednik Saveza socijalističke omladine, primao je Titovu štafetu, postao je direktor Televizije Zagreb zahvaljujući političkom imenovanju. Zbog čega ga je HDZ u šali nazvao Edvardom Kardeljom.
Partijska televizija
Nekima je, pak, ovih dana zasmetala njegova rečenica na predstavljanju pred saborskim odborom kako mu je uzor javne televizije partijska televizija iz šezdesetih i sedamdesetih. Doista neobična tvrdnja čovjeka koji preuzima javnu televiziju u 21. stoljeću, u demokraciji i višestranačju. Kao da je želio najaviti da nas opet čeka jednopartijska kontrola kakva je vladala i u komunističko doba.
Ali to nije imalo utjecaja na njegovo potvrđivanje. Cijela procedura ionako je bila puka formalnost.
Otprilike kao onda kad je Ninoslav Pavić vodio za ruku svog urednika Mirka Galića kod premijera Ivice Račana na pregovore o preuzimanju ravnateljske funkcije na HRT-u.
Josipovićeva preporuka
Danas je Radman opet politički imenovan, ali ono što bi trebala biti njegova najgora preporuka jest činjenica da se za njega najviše zauzimao predsjednik Josipović: osoba koja danas dominira medijima, naveliko šuruje s njihovim vlasnicima, a za sobom vuče aferaške repove koji se vežu uz financijske malverzacije.
Čim se on s toliko žara zauzima za nekog kandidata, valja odmah zazvoniti na uzbunu.
Imajući to u vidu, valja imati na umu drugu komponentu Radmanova imenovanja. A to je njegova menadžerska i poslovna karijera.
Firme i biznisi
Vođenje Microsofta Hrvatska u devedesetima danas su neki skloni proglasiti napuhanim mitom, dok su posebno interesantni podaci o njegovim konzultantskim tvrtkama. Naime, jedna tvrtka u njegovu vlasništvu kao klijente navodi firme u kojima Radman radi ili u kojima ima vlasnički udio.
O tome se u Saboru nitko nije raspitivao. Valja se nadati da za to neće biti potrebe.
Jer Hrvatskoj radioteleviziji nasušno je potreban čovjek koji će je dovesti u red. Sada se vidi da je imenovanje vršitelja dužnosti ravnatelja, a potom i cijele uredničke garniture, na samo šest mjeseci bio nepotreban, možda i stupidan potez, jer će Radman sada dovesti svoje ljude i krenuti postavljati stvari po svom ukusu i afinitetima.
I stoga se postavlja novo pitanje: je li on spreman na ono što ga čeka?
Bježao od politike
Godinama je Radmanovo ime kružilo u političkim krugovima, spominjalo ga se kao poželjnog kandidata za, primjerice, gradonačelnika Zagreba ili predsjednika države ili nositelja neovisne liste ili premijera nekakave stručne vlade i tome slično. Nikad se nije dao izvući iz svog biznisa i sa svog fakulteta.
Iz toga se dalo zaključiti da nema volje, odlučnosti, pa ni hrabrosti, baciti se naglavce u nešto prezahtjevno i preizloženo.
Bacio se na glavu
Ali eto, sada je ipak pristao politički se aktivirati - jer on mjesto ravnatelja televizije i dalje smatra "političkim mjestom" - i pritom se baciti na glavu u nešto tako neizvjesno, riskantno, potencijalno kompromitantno, kao što je HRT.
Javna televizija vapi za teškim mjerama, odlučnim potezima, raščišćavanjem ruševina dvadesetogodišnje političke vladavine, treba joj čovjek s energijom i nadasve hrabrošću da se u to upusti.
Određene predispozicije
Radman ima određene predispozicije: iskusan je, pametan je i politički mudar, otprilike kao Mirko Galić koji je znao plivati sa strujom, nekonfliktan i nekompromitiran u onom smislu da sigurno neće apriori biti odbačen od dijela zaposlenika. Već je najavio da će se okružiti suradnicima koji će obavljati glavninu posla, što znači da će on uvijek biti čist, a drugi će biti uprljani do lakata.
Sve to sugerira nekakvu mirnu tranziciju. No, je li to ono što HRT-u u ovom trenutku treba?
Nakon Tita i Tuđmana, Josipović
Osim toga, ako ga je politika imenovala na političku dužnost, znači li to da će ta politika i dalje drmati Prisavljem? Hoće li se nakon Tita i Tuđmana, grubo rečeno, glancati kult Ive Josipovića? I hoće li Zoran Milanović držati ruke dalje od HRT-a dokle god će televizijski novinari paziti na njegov i na ugled čitave Vlade?
I ono najvažnije: hoće li Goran Radman sa sobom na Prisavlje dovesti i svoj biznis?
U svojoj poslovnoj karijeri novi ravnatelj HRT-a bio je povezan s mnogim tvrtkama i pojedincima čije se poslovanje povezuje s medijima, televizijskom produkcijom, marketingom i povrh svega, zaradom. Nakon što su takve struje posljednjih godina opljačkale HRT do kostiju - preko dampinških cijela oglasnog prostora, preko netransparentne nabave vanjske produkcije, preko korupcijskih pipaka koji su duboko zahvatili program - bilo bi pogubno da se to ponovi pod novim ravnateljem.
Puhati na hladno
Uvjerili smo se već da njegov politički sponzor Ivo Josipović iskazuje posebnu ljubav prema zaradi, sklonost interesnim lobijima i otvorenost prema svakakvim dealovima. Bilo bi dobro da ga Radman barem u tom segmentu razočara.
Ako ništa drugo, preporučljivo je nakon svega puhati na hladno.
Kad se Radman već odlučio na povratak na HRT, neka vodi računa o tome da to ne znači povratak na staro.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati