Foto: Cropix

DRUŠTVENE mreže brujale su od zadovoljstva što će Zdravko Mamić, bombarder iz maksimirske šume, (barem jednu) noć provesti u zatvoru! Da, stvarno je za mnoge zadovoljština što će ta spodoba prenoćiti u ćeliji, ali, pogledamo li hladne glave, nažalost, i to je samo još jedna od perverzija ovog društva i pravosuđa.

Naime, ako Mamić nije trebao završiti u zatvoru u stotinama drugih prilika u kojima je vrijeđao ne samo zdravu pamet već i civilizacijske dosege, onda nije trebao ni sad.

Za vrijeđanje na nacionalnoj osnovi možda možeš biti legalno i legitimno priveden u policiju na obavijesni razgovor, ali potencijalni ostanak u pritvoru preko vikenda običan je cirkus i zloporaba sustava. Ako postoji zakonska osnova, čovjeka se privede, ispita i pusti, zatim ga se (eventualno) pozove ne sud te ga se osudi ili ga se oslobodi prema slovu zakona.

 Makar se radilo i o Zdravku Mamiću, ne može me radovati to što je netko odlučio kaznu izvršiti prije suđenja. Razmislite, netko je unaprijed odlučio da će ga ostaviti u ćeliji! U Hrvatskoj, nažalost, pritvor služi kao kazneno sredstvo, kazna koju ti mogu dosuditi po diskrecijskim kriterijima. Može trajati godinama, samo ako to netko odluči! To je ništa drugo nego u posljednje vrijeme ne više puzajući, već skokoviti povratak policijske države.

Manipulacija pritvorom služi i kao sredstvo moći u rukama pojedinaca, kao prijetnja i sredstvo ucjene, jer ti 'oni' mogu uništiti život samo ako to požele. Mamić je sve to možda po nekoj božjoj pravdi i zaslužio, ali sutra će na redu biti netko tko nije, pa zato treba tri puta promisliti prije nego što se podrže ovakve sumnjive odluke koje imaju mnogo dalekosežnije posljedice na naše društvo nego što je uklanjanje jednog opasnog klauna s nogometne i medijske scene.

 Mamića je trebalo javno osuditi na svim razinama (posebice na razini HNS-a), možda ga, ako doista postoji zakonski temelj, treba poslati i na sud, ali njegov pritvor je samo pobjeda policijske države. I ništa više. Osim što je Mamić dobio još jedan prilog lovačkoj priči o svojem hrvatskom mučeništvu.

Ako Mamić nije proveo noć u ćeliji kad je javno prijetio novinarima da će ih 'pojesti mrak', onda nije trebao ni zbog ovoga ispada, koji je u suštini samo verbalni delikt, bez obzira na međunacionalni naboj. Doduše, primijetit će mnogi, ovo mu nije prva noć u pritvorskoj jedinici, no do toga je prvi put bilo došlo tek kad se ispriječio policiji nakon utakmice Dinamo-Malmö.

Mislite li da bi jučer policija došla po njega da meta njegove pljuvačine ovaj put nije bio ministar u vladi Zorana Milanovića?

I da jučer niz predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti, uključujući i predsjednika države, nisu javno izrekli, dakle, prejudicirali, zakonsku kvalifikaciju Mamićevog nedjela! U normalnim državama, to je pritisak na pravosuđe! Premijer je zapravo otišao i korak dalje, mamićevski bubnuvši da je zapravo dobro to što smo čuli, jer je to dokaz kolika je civilizacijska razlika između 'nas' i 'njih', zluporabivši dodatno Mamićev ispad i optuživši cijeli HDZ za šovinizam, iako čovjek formalno uopće nije član te stranke.

S jedne strane imamo opasnog lakrdijaša Mamića, bombardera iz maksimirske šume, a s druge strane imamo uvjerljivo najnesposobnijeg ministra ove vlade, jednako opasnog SDP-ovog talibana, bombardera s Markovog trga, Željka Jovanovića, utoliko opasnijeg što zapravo ima tri osjetljiva portfelja, u kojima je u godinu dana uspio napraviti golemu štetu, a cjelokupno hrvatsko društvo vratiti tri koraka unatrag. Povezati njegovu nesposobnost s njegovom nacionalnošću javno je mogao samo neuračunljivi Zdravko Mamić, ali dodatna šteta nastala je u trenutku kad smo svi zbog njegovog napada morali ustati u obrani nesposobnog ministra.

Mamić je ovim Jovanovića, ministra kojeg je odavna trebalo smijeniti, učinio praktički nesmjenjivim. Ako je do sada postojala i mrvica sumnje, sad je potpuno jasno: što god napravio, koliko god dobro ili loše radio, Željko Jovanović past će tek kad/ako padne i Zoran Milanović!

Politika Plus/Ivan Hrstić
(preneseno u cijelosti uz dozvolu autora)