Foto: MORH

PRIJE četiri godine Hrvatska je ušla u Sjevernoatlantski savez i tako ispunila jedan od najvažnijih vanjskopolitičkih ciljeva. Četiri godine kasnije pokazalo se da širom Jadrana nisu nikle NATO-ove baze kao i da naši vojnici nisu ginuli boreći se u nekim tuđim ratovima.

Hrvatska je cijenjena članica Saveza, a najveći je 'benefit' poboljšanje odnosa sa saveznicima, posebno SAD-om. Na summitu u Strasbourgu i Kehlu prije četiri godine obilježeno je 60 godina Sjevernoatlantskog saveza i primljene su dvije nove članice, Hrvatska i Albanija. Svečanosti su prisustvovali tadašnji premijer i predsjednik Hrvatske, Ivo Sanader i Stipe Mesić.

"Mislim da je svima poznato da Hrvatska kao nova članica i kao lojalna članica, mora sudjelovati u obrani bilo koje članice ako bi njen teritorijalni integritet bio doveden u pitanje, a u svim drugim akcijama Hrvatska će sudjelovati samo prema svojim mogućnostima i prema odluci svoje Vlade", pojasnio je tada Mesić.

Prema svojim mogućnostima i prema odluci svoje Vlade u Afganistan smo tako do sada ukupno poslali 1500 hrvatskih vojnika. Sada je u ISAF-u 21. hrvatski kontingent koji ima nešto manje od 220 pripadnika. Sa svakim idućim kontingentom smanjivat će se za 50 do 70 sudionika, sukladno izlaznoj strategiji NATO-a prema kojoj se savezničke snage povlače do kraja 2014. godine. Sasvim sigurno, slanjem vojnika u Afganistan mala je Hrvatska dobila političke bodove kod saveznika, posebno SAD-a, a vojnici HV-a dobro iskustvo.

Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić kaže da je Hrvatska vrlo cijenjena članica saveza. "NATO ne znači svima isto, ovisi o geopolitičkom položaju i veličini zemlje", dodaje Pusić.

"Što se Hrvatske tiče, s obzirom na našu lokaciju i veličinu, za nas je članstvo u NATO-u jedan vrlo važan doprinos našoj stabilnosti i sigurnosti. Nadam se da nam nikad, ni na koji način neće trebati što se nas samih tiče", zaključuje Pusić.