Foto: Agencija Anadolija

UGLEDNI sveučilišni profesor, jedan od vodećih europskih intelektualaca, književnik i filozof Predrag Matvejević, porijeklom Mostarac, izjavio je u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) kako je plakao dok je slušao o količini zločina koji su počinjeni tijekom međunarodnog oružanog sukoba i udruženog zločinačkog pothvata u Bosni i Hercegovini tijekom stvaranja tzv. "Herceg-Bosne".

Haški sud osudio je nepravomoćno u srijedu Jadranka Prlića i ostale vojne i političke dužnosnike tzv. "Herceg-Bosne" na ukupno 111 godina zatvora zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu na čelu sa hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.

"Živio sam u emigraciji kad su se dogodile strahote u našoj zemlji. U emigraciji smo formirali udruženje `Sarajevo` s pokojnim Faikom Dizdarevićem i dobivali svježe vijesti iz Bosne. Povremeno sam navraćao u različite dijelove bivše domovine, Jugoslavije: Bio sam u Sarajevu dva puta, nakon rušenja Nacionalne biblioteke, u Mostaru, nakon rušenja Starog mosta. Prošao sam od Konjica do Stoca i vidio tolike srušene džamije, minarete napola presječene. Bio sam i u Srebrenici i uvjerio se da je ono što se dogodilo - genocid", kazao je Matvejević, te dodao: "S takvim stavom sam prišao ovim osudama. Zlodjela je bilo, naravno, na svim stranama. Ali, ne isto, ne jednako i ne s istim razlozima. Komentirat ću ovu presudu ne prejudicirajući konačni ishod koji će biti kada bude potvrđena".

Naglasio je kako dijeli mišljenje koje je izrečeno o Franji Tuđmanu i Gojku Šušku. "Oni i njihova politika bili su razlog zbog  kojih sam napustio zemlju i proveo 18 godina `između azila i egzila`. Tako nazivam svoj položaj. Kad sam slušao na televiziji detalje o prvoj presudi i vidio koliko je toga, što je sve učinjeno, moja reakcije je bila tužna. Suze su mi potekle niz lice, pitajući se jesu li, doista, svi ti zločini počinjeni među ljudima koji su do jučer živjeli skupa i imali zajedničku zemlju i domovinu", istakao je profesor Matvejević za agenciju Anadolija.

Napominje da je u kontaktu sa "svojim Mostarcima". "Bio sam u Mostaru sa tadašnjim predsjednikom Italije, Carlom Azegliom Ciampijem, kad su Talijani pomogli da dignemo Stari most. Valja priznati, osim što su džamije napola srušene, da je Saborna pravoslavna crkva potpuno srušena, oštećena je jako i katolička crkva u Mostaru. Išlo se na udar na ono što se naziva svetinjama. Dvije strane Neretve postale su odvojene. I dan danas su odvojene jedna od druge na jedan tragičan način, nepotreban, ružan", tvrdi Matvejević.