Ilustracija: Shutterstock

OGORČENI roditelji učenika petih razreda OŠ Oton Iveković poslali su pismo medijima povodom, kako navode, problematičnog desetogodišnjaka u OŠ Oton Iveković čiji teror traje, tvrde, godinama. Traže i ostavku svih koji su radili na slučaju. Pismo prenosimo u cijelosti:

"Odgovor i zahtjev za smjenu ministra i podjelu otkaza

 MOŽE VAS SVE SKUPA BITI SRAM!

zahtijevamo da dužnosnici u nadležnim institucijama podijele otkaze svima koji su radili na predmetu navedenog desetogodišnjaka, a potom i sami podnesu ostavke radi interesa djece i djelatnika te dobrobiti obrazovnog sustava.

Već četiri godine intenzivno "najveći"  stručnjaci "rade" na iznalaženju rješenja i načina školovanja dotičnog učenika, koji za sve to vrijeme na sve moguće i nemoguće načine maltretira druge učenike, nastavnike i nas roditelje bez ijedne izrečene sankcije ili odgojne mjere!

U ove četiri godine, a pogotovo ovu zadnju, ništa, ali baš ništa nisu uspjeli smisliti i smisleno zaključiti da bi pomogli dotičnom učeniku, a pogotovo ne našoj djeci.

Sav teret ostavljen je na nama roditeljima da bespomoćno gledamo kako naša djeca svakodnevno doživljavaju gadosti. Sve smo to trpjeli nadajući se i vjerujući djelovanju sustava.

Sad nam je dosta.

Djeca svih petih razreda OŠ Oton Iveković  napuštaju nastavu i tražimo odobrenje upisa u drugu školu, ako nastavite s daljnjom torturom i terorom nad našom djecom. Nakon ove sprdnje sustava svoju zadovoljštinu ćemo potražiti i na sudu.

Jer su i svi roditelji i djelatnici koji su se na bilo koji branili u ove četiri godine, bili tuženi od strane oca dotičnog učenika.

Ministar nama dodjeljuje socijalnog pedagoga?!
 
Zadnja pljuska i sprdanje s odgovornim roditeljima je odluka ministra da NAMA dodijeli socijalnog pedagoga radi edukacije i prevencije nasilja u školi.

Nama koji smo se godinu dana borili s nasiljem, niti jedno naše dijete nije neprimjereno reagiralo i uzvratilo. Zar doista mislite kako nama i našoj djeci treba poduka još djelotvornije trebamo podnositi sve oblike nasilja.

PA STVARNO GOSPODINE MINISTRE I UVAŽENI SAVJETNICI SVAKA VAM ČAST!

Svog socijalnog pedagoga slobodno zadržite u Ministarstvu da Vama i vašim savjetnicima održava radionice o prevenciji jer su Vam i više nego potrebni. Nama su naša iskustva dovoljna. Nasilje svakodnevno proživljavamo i ne susrećemo se s njim samo u literaturi, a mi nemamo ovlasti da ga spriječimo.

Naša djeca su primjereno odgojena i ponašaju se u skladu s normama civiliziranog društva, poštuju sva pisana i nepisana pravila ponašanja Konvencija o zaštiti prava djeteta podrazumijeva i njihova prava, a mi njihovi roditelji po istoj, a i po svim drugim propisima zakonski smo odgovorni to im i omogućiti.

Nemamo ništa protiv školovanja dotičnog učenika, ali ova sredina više za njega nije prihvatljiva zbog nastalog animoziteta. Neizostavno tražimo i ni pod koju cijenu ne odustajemo od zahtjeva sigurnog i kvalitetnog školovanja za našu djecu. To je minimum koji nam zakonski dugujete.

Vaša opravdanja i izlike da ste sa svoje  strane i razina nadležnosti učinili SVE, daju zaključiti kako bi za sve bilo bolje da niste učinili NIŠTA, jer rezultat tog vašeg truda je poražavajući. Gori bi jedino bio pokolj u školi.

Vašim "iznimnim trudom" uspjeli ste jedino uništiti razum i toleranciju do sada odgovornih roditelja i natjerati nas preko svih granica snošljivosti i tolerancije.

U zadnju godinu dana mi roditelji smo uložili nadljudske napore da bismo spriječili ozbiljne incidente i preuzimanje zakona u svoje ruke, jer vi niste učinili ništa za zaštitu psihičkog i fizičkog zdravlja kako naše djece tako niti svojih djelatnika.

Osobni asistent je svakodnevno bio žrtva fizičkih nasrtaja šakama i nogama, pljuvanja i verbalnog nasilja pred našom djecom, od čega nisu bili pošteđeni ni drugi djelatnici škole.

Naša djeca su bila žrtve verbalnog, psihičkog, fizičkog nasilja i svakodnevnog ometanja redovite nastave.

Sad nam je vrlo jasna poruka, da je za sigurnost vaših pozicija, potrebna tragična posljedica vrlo izvjesnog ponašanja dotičnog učenika.

Ali žrtvovati našu djecu da budu poligon za iživljavanje frustracija i odgojne zapuštenosti,

TO VIŠE NEĆEMO DOZVOLITI.

Pokušali smo Vam dati dovoljno vremena i mogućnosti da to riješite putem struke i zakona nauštrb svog zdravlja, zdravlja i sigurnosti naše djece.

Da ste pokazali imalo razuma, poštovali biste osnovan zahtjev roditelja dostavljen u prvom podnesku iz travnja. Kako se pokazalo ispada da je isti bio jedini stručan i primjenjiv za dotičnog učenika uz primjenu drugih mjera obiteljsko pravne zaštite.

No Vi ste htjeli testirati nas, našu strpljivost i spremnost na žrtvovanje vlastite djece.

Već godinama preko pedeset obitelji trpi nasilje i nema mira zato što vi ne radite svoj posao i samo se loptate s nadležnošću. Jedno dijete je žrtva vlastite obitelji i odgojno je uništeno, a vi se pozivate na propise bez da je ikom od vrlih mozgova i stručnjaka palo na pamet da ih mijenja jer su neučinkoviti. U jednoj godini se promijeni ustavni zakon, a vi ne možete običan provedbeni akt.

Sve ste to trebali znati iz službenih izvješća škole i nadležnih institucija. I manje od navedenog bi bilo dostatno za poduzimanje ozbiljnih odgojnih sankcija te mjera obiteljsko pravne zaštite. Ali svima vama ništa od toga nije dovoljno.

Vaš alibi za neučinkovitost ne može biti zakonska osnovica. Do sada su vrli stručnjaci već trebali znati (od trenutka kad se problem pojavio prvi put) da su istu trebali mijenjati i prilagoditi trenutnim potrebama i stanju u školama.

U više navrata od nas roditelja, koji smo pokazali iznimno razumijevanje i dobru volju, sad tražite nekakve potpise i alibi za svoju neučinkovitost i neznanje. Naše odbijanje je strateška odluka svih roditelja upravo zbog izbjegavanja incidentnih situacija i sprječavanje izlaganja bilo kojeg roditelja i djeteta meti i iživljavanju oca istog učenika.

Na žalost upoznati smo i više nego dovoljno s načinom komunikacije dotične obitelji i s problemima koje su imali drugi roditelji te smo odlučni da nitko od nas više neće biti njihova žrtva.

Posebno se moramo osvrnuti na rad gđe. Mile Jelavić "pravobraniteljice za zaštitu statističkih podataka o zlostavljanju djece", da se vrati svom jedinom poslu pripreme godišnjih statističkih podataka za Sabor, jer njen Ured nije pokazao nikakvu inicijativu niti prijedlog za pomoć sve ove godine, posebno ne u zadnjoj godini kada se intenzivno održavaju sastanci svih institucija po tom predmetu.

Stoga zahtijevamo otkaze i ostavke, možda će onaj tko vas zamijeni znati promijeniti ili primijeniti zakonske propise.

Škola je mjesto nulte tolerancije na nasilje.

Ne izazivajte više reakcije roditelja jer bi mogle u potpunosti izmaknuti kontroli, a vi ste za to odgovorni.

Kad razum ustupi mjesto revoltu i strahu za vlastito dijete, posljedice mogu biti samo loše za sve!

                                                                   Roditelji svih 5-ih razreda OŠ Otona Ivekovića


Pozivamo sve roditelje djece u osnovnim školama da nam daju potporu, jer su institucije zorno pokazale da ne mogu spriječiti nasilje u školi i zaštititi našu djecu.

Pozivamo sve prosvjetne radnike da nam se pridruže kako bi napokon i sebi osigurale sigurne uvjete rada.

Svi smo mi žrtve nesposobnih institucija"

Jelavić: Nažalost, pravobraniteljici zakon ne dopušta donošenje rješenja, zabranjivanje, naređivanje i kažnjavanje

Index je iz Ureda pravobraniteljice za djecu zatražio komentar navedenog slučaja:

"U potpunosti razumijemo ljutnju i ogorčenost roditelja. I sami smo izrazito zabrinuti zbog propusta i oklijevanja obrazovnih institucija i institucija socijalne skrbi u zaštiti ovoga djeteta. Doslovno tumačenje zakona pokazalo se u ovom slučaju neučinkovitim te se u međuvremenu izgubilo iz vida sâmo dijete, što se vidi iz drugostupanjskog rješenja Ministarstva socijalne politike i mladih i odbačaja kaznene prijave protiv roditelja. Naime, u tom su slučaju procedura i forma stavljeni u prvi plan, pri čemu se zanemarilo dijete (dječaka) i njegove potrebe.

Posve je razumljivo da roditelji druge djece, koja su pogođena navedenim problemom, žele žurne i učinkovite odluke kojima će se zaštititi sigurnost njihove djece te negoduju i zbog navodne `neučinkovitosti` pravobraniteljice za djecu. Nažalost, pravobraniteljici zakon ne dopušta donošenje rješenja, zabranjivanje, naređivanje i kažnjavanje. Zakon od nje traži praćenje i sustavnu zaštitu djece, do koje se dolazi i postupanjem u pojedinačnim slučajevima. Primjerice, Ured pravobraniteljice za djecu je u ovom slučaju uputio više od dvadeset prijedloga, upozorenja i preporuka za djelovanje Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport, centru za socijalnu skrb, policijskoj upravi, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, Agenciji za odgoj i obrazovanje, školi i roditeljima, no nažalost, bez uspjeha jer njezine preporuke nisu obvezujuće.

Nema sumnje da je nužno poduzeti odlučnije korake kako bi se konačno pomoglo dječaku. Što god bilo uzrok njegovom ponašanju, možemo ga smatrati i pozivom u pomoć. Potpuno nam je neshvatljivo da, ni nakon što se više godina zna za problem, još uvijek nitko ne zna kakve probleme ima dijete, koji su njihovi uzroci i kako se oni mogu ublažiti ili riješiti, jer njegovi roditelji ne dopuštaju da se to utvrdi. Zato je potrebno hitno poduzeti sve da se utvrdi što je uzrok djetetovom neprilagođenom ponašanju i pružiti mu adekvatnu pomoć, bilo  osiguravanjem terapije ili osiguravanjem sigurnije i poticajnije okoline, uključujući i hitnu provjeru adekvatnosti roditeljskog postupanja u obitelji dječaka.

Pravobraniteljica za djecu
Mila Jelavić"