Foto: Index

DINAMU i Zdravku ne samo da je u Lijepoj našoj, a i šire, ponestalo trenera, pa na grotesknom maksimirskom katapultu, zvanom i trenerska klupa, jedan drugog smjenjuju Branko Ivanković i Krunoslav Jurčić, Dinamu i Zdravku sve očitije nedostaje i Mamića. Još barem tri na vlas ista Zdravka i Dinamo ne samo da bi, kao i sada, ponosno svijetlio kao hrvatsko poduzetničko čudo i najveći europski nogometni izvoznik, nego bi barem jednog od trojice Zdravka velikodušno mogao ustupiti premijerskom kabinetu da poduči sve te nesposobne premijere i ministre kako i sa 5.000 kuna plaće on može imati ono što si samo neki od njih mogu priuštiti tek s plaćom od 20-ak tisuća kuna.

"Recite, molim vas, koje nekretnine posjedujete?", upitala je ne tako davno sutkinja na zagrebačkom Kaznenom sudu Zdravka Mamića nakon što je rekao da mu je plaća u Dinamu 11.000 kuna. Odmah je dometnuo da je u klubu prijavljen i prima plaću samo zato da bi zdravstveno osigurao svoje dvije kćeri. Četiri godine ranije na istom je sudu rekao da mu mjesečna plaća u Dinamu iznosi 5000 kuna. I tada je naglasio da ne bi uzeo ni to da mu nije do zdravstvenog osiguranja djece.  Pa sad recite da Mamić ne zna biti i vjerodostojan. 

"Čujte, gospođo sudac, što bih ja sada vama trebao nabrajati sve svoje nekretnine!? Vrijednost ovog spora umnogome je manja pa nema potrebe za tim", lakonski je zaključio, nenavikao na pitanja unatoč svim silnim pressicama koje je održao.

"Gospodine Mamić, koje sve nekretnine posjedujete?", ponovila je pitanje sutkinja.

"Kuća na Tuškancu..., pa to vam je dovoljno."

"Gospodine Mamiću!", oštro ga je upozorila "gospođa sudac". 

"Što ja znam? Što ću ja sad tu nabrajati!?"

"Dobro, gospodine Mamić, na koliko procjenjujete vrijednost svojih nekretnina?", preinačila je sutkinja pitanje.

"Otkud znam?“" zdvajao je nogometni menadžer čija je nepokretna i pokretna imovina senzacionalno uvišestručena, gle čuda, upravo u godinama u kojima je srastao s Dinamom, kao da mu ga je majka s mlijekom još na grudima predala.

"Gospodine Mamiću!", inzistirala je „gospođa sudac“ na odgovoru, dok je jedan sjedokosi odvjetnik mrmljao u bradu da je nevjerojatno da netko tko je prije desetak godina bio podstanar kod buduće supruge, kako se svojedobno ispovjedio u Gloriji, danas ima toliko da  ne zna što sve posjeduje.  

"Mmmm, cirka 10 milijuna eura", progovorio je Mamić.

"Pokretnine, koje pokretnine posjedujete?", slijedila je nova provokacija sa sudačkog stola, a ispitivani Z.M. počeo je glasno uzdisati, gledajući uokolo sudnicom, sad već opasno na rubu da nabije i taj sud, pa i zapisničarku, i taj jutjub i sve te dušmane i mrzitelje svega hrvatskoga.

"Pa dajte, molim vas, kakve sad pokretnine...", uzrujao se Mamić, okrećući se prema publici koje nije bilo, baš kao što je već godinama nema ni na velikim, a kamoli na malim tekmama nekoć ponosnog i gospodskog kluba za kojeg se navijalo i kojeg se voljelo.

Da, tri na vlas ista Zdravka Mamića u Dinamu rasteretila bi brata i sina ovog jedinog nam Zdravka. Brat kupuje, sin prodaje, a Zdravko zbraja, množi i oduzima. Uz pomoć bilježničkih ureda, garde odvjetnika, ljudske pohlepe, vojske plaćenika, jalovog pravosuđa i impotentnih institucija sustava, familija Mamić je u Dinamu uspostavila državu u državi i danas joj sve Jovanovićeve inspekcije mogu staviti soli na rep. Sad kad je već sve i posisano i oprano i  posloženo i presloženo tri puta, u zemlji u kojoj je korupcija institucionalizirana, pljačka legalizirana, bivši premijer u zatvoru, stranke i ministri pod istragama, u zemlji u kojoj je istina laž, a laž istina, u kojoj je najmasovniji i najpopularniji sport otuđen, a jedan od dva najslavnija kluba uzurpiran, odnarođen i prezren, državna inspekcija, čak ako u Maksimir i nije stigla s figom u džepu kao mnoge inspekcije dosad, u svakom je slučaju stigla barem pet godina prekasno. Mamić uostalom već zna, prije nego li je javnosti itko išta obznanio, da ni Jovanovićevi inspektori nisu pronašli ništa kompromitirajuće za njegov klub, pa je, onako bezgrješan, bacio sto i prvi kamen, prekjučer je pogodio sto i prvog novinara, jučer je smijenio sto i prvog trenera, upravo na kaznenom sudu vodi sto prvu i sto drugu parnicu, ovaj je put  u ringu s malo "jačim igračima" nego li su novinari, u jednom je sučelice ministru Željku Jovanović, u drugom je odvjetnik Ivica Crnić. 

Nemalo je onih koji misle da bi nakon ovih teških parnica Mamića put iz sudnice napokon mogao odvesti izvan nogometa. Barem onog nogometa  pod okriljem institucija kakve su Dinamo i Hrvatski nogometni savez. Mogao bi lijepo u miru sesvetskog gaja, a tamo čak ima i navijačku podršku, doduše nešto ga košta, ali Bože moj, sve danas košta, tamo bi dakle mogao u Radniku, klubu koji je ionako pod njegovom kontrolom i upravo ga sprema za ulazak u Prvu HNL,  okajavati svoje grijehe iz Dinama, premda će se teško rehabilitirati za sve svoje izdaje i poniženja navijača, ali i prijatelja i suradnika. Prvo one sportske izdaje, jer uvijek, ali baš uvijek u više od desetljeća vladavine Dinamom tog ordinarnog menadžera, uvijek je u sukobu interesa između sportskoga pothvata i profita stradao sportski rezultat. I drugo, ljudske izdaje, jer što je drugo nego ljudska izdaja kad netko skrivajući se iza HHO-a, Fife, Uefe, i još kojekakvih udruga, prokazuje i proganja svoju navijačku tribinu, u konačnici i svoj klub i svoju zemlju. To nije samo izdaja, to je veleizdaja.  

Devedesetih je godina prošlog stoljeća u Maksimiru bio popularan navijački pjesmuljak "oj Canjuga Zlatko, je...t ću te slatko, je..t ću ti ženu, a i majku njenu". Tu je pjesmu i  s navijačima na stadionu, ali i na izvanstadionskim dernecima predvodio "podstanar" Zdravko Mamić, huligan koji, da citiram današnjeg Mamića, ne poštuje vlastitu državu. Kada je u Maksimiru bio s druge strane barikada nije mario za čast i osjećaje tuđih žena, majki i djece, ni kada je početkom devedesetih preko plota protjerivao tadašnjeg predsjednika Dinama Josipa Šoića, ni kada je predvodio verbalni masakr ionako omraženoga Canjuge. Danas pak taj bivši odmetnik s tribina preko leđa svoje majke, žene i kćeri zaziva navijačku milost, zaziva milost onih koje je izdao. On pak nema ni milosti ni sućuti ni za koga tko bi makar za milimetar ugrozio njegove interese i opstojnost u Dinamu. Amputirat će trenera za trenerom dok ne amputira kompletnu hrvatsku nogometnu struku, amputirat će tribinu po tribinu od Maksimira do Splita, pretvarajući stadione u zonu sumraka, amputirat će na ovaj ili onaj način i sportske rivale. Nitko si nikad u nogometnom svijetu, ni u Barceloni, ni u Bayernu, Realu, Manchester Unitedu, pa ni na nogometnom divljem istoku, nije dopustio reći: "Jamčim vam da ću deset puta zaredom biti prvak." A Mamić jest. I za to mu ne trebaju ni Ivanković, ni Jurčić ni Čačić. U vrućici novog ludovanja obećao je i deveti i deseti naslov prvaka: "Pa sve ako bude trebalo i da ja budem trener, ako bude trebalo da i ja budem u svlačionici!", objavio je Zdravko da nakon Zorana na klupi, ili možda uz njega, može sjediti još jedan Mamić. On, glavom i bradom. 

Kažem ja, a ne Vaha, usfalit  će tih Mamića u Maksimiru, premda je glavni među Mamićima ispalio neki dan da će ako treba kupiti i novi Dinamo. Kao da je ovaj, nekad naš, a sada samo njegov, Dinamo kupio. Ma koliko Zdravko o sebi mislio najbolje, Dinamu ne bi pomogla ni tri Zdravka Mamića, ali jedan Mamić – nikada kriv, a jedina konstanta svih posrnuća, zabluda i promašaja u Maksimiru - bio bi sasvim dovoljan da razjebe i tri Dinama.