Znamo, ne možemo baš sve svaliti na ovaj sindrom, ali svakoj je ženi jasno da u to vrijeme ne možemo biti dobro raspoložene. Tijela nas ne slušaju, izbijaju nam prištići, najmanja sitnica nas može dovesti do suza… Živčane smo, osjetljive i netolerantne, ali to uopće nismo mi - to su hormoni.

 

 

I najmirnija žena može postati Rambo kada je riječ o dobroj rasprodaji. Znamo da nam možda ne trebaju nove cipele i znamo da bismo mogle ne ući u taj dućan, ali želimo ih, i ući ćemo. I kad vidimo da neka druga cura poseže za zadnjim parom, nećemo joj dozvoliti da pobjedi. Možda zvuči kao da smo lude, ali to radimo kako bismo bile lijepe - za svog dečka (i za sebe, ali ova prva isprika je bolja).

 

 

Nemamo ništa protiv bivše cure našeg dečka, dok god ostaje u svom stanu i ne približava mu se previše. Dopisivanje sa bivšom curom možda djeluje bezazleno, ali od toga nam se diže kosa na glavi i postoji mogućnost da ćemo se jako posvađati. Opet, nismo mi krive - kriva je bivša. I mobilni operater.

 

 

Većina žena voli uživati u lijepo uređenom stanu, a jednom kada je stvarno uredan i čist, većina će žena dobiti mali slom živaca ako ima neurednog dečka. Ako smo cijeli dan pospremale, a on dođe doma i baci zmazane čarape na stolić ispred televizora, ne možemo garantirati da ćemo ostati mirne. I opet - nismo mi, on je.