KAD SAM s jednim svećenikom razgovarala što misli o akciji “U ime obitelji” rekao je da iz principa u Hrvatskoj ne podržava ni jednu akciju koja počinje sa U. To me potaknulo da upitam sebe i vas koliko nas zapravo ima koji ne podržavamo ni jednu akciju u Hrvatskoj koja počinje sa U? Svi moji prijatelji i znanci užasnuti su urlikanjem razularene gomile koja je u Zagrebu za vrijeme nogometne utakmice dizala ruku na naci pozdrav.

Njihovo se divlje glasanje moglo čuti i u Splitu. Smrt Srbima! Smrt Židovima! Smrt Ciganima! Smrt pederima! Smrt različitima! Smrt krivomislećim Hrvatima! Većina analitičara pa i naš vrli premijer trenutačno stanje u Hrvatskoj ne drži dramatičnim. To što nam Katolička crkva kroji pravila života njemu, premijeru laičke države, čini se normalnim.

Svi građani, bez obzira na vjeru ili nevjeru, odvajaju lovu da bi hrvatski katolički svećenici lupali ritam našim životima koji sve manje vrijede. Sto kuna svima nam je mislena imenica. Vatikan određuje tko će u Hrvatskoj crknuti od gladi a tko u crkvenom audiju voziti svoga dečka.

Dečkoljupcima se plaće ne smanjuju. Oni ne plaćaju porez. Nemaju fiskalne kase. Hrvatski liječnici uzalud vape do neba i skreću pažnju na katastrofalno stanje u našim bolnicama i svoj status. Dok medicinske sestre na Rebru, najboljoj bolnici u Hrvatskoj, objašnjavaju bolesnicima da imaju pravo na pola litre čaja dnevno katoličkim svećenicima u hrvatskim bolnicama ne pada na kraj pameti da stupe u štrajk. Zbog manjka čaja, lijekova, zavoja, rublja, vlažnih zidova, skupih kemoterapija…

Čim više mrtvih tim bolje po njih. Plaćaju se mise zadušnice, govori nad otvorenim grobom, ni jedno zvono u Hrvatskoj ne zvoni badave kad netko od nesretnika krene Bogu na istinu. U Rijeci se trenutno zvonjava naplaćuje šezdeset kuna. Fiskalna kasa? Račun?

Učitelji nemaju pravo na nadoknadu putnih troškova. Oni koji iz Rijeke putuju u Delnice rade da bi mogli plaćati autobusnu kartu.

“U ime obitelji” i dalje jaše. Komesarka napada sve i svakoga a nikako da nam objasni odakle joj viletina, zašto zarađuje na ubijanju budućih Hrvatica i Hrvata, gradila je bez građevinske dozvole… Kako to da nikome ne polaže račun grešnica širokoga spektra? Gdje su “institucije sistema”? Boje se gospođinog Boga? U Hrvatskoj se ni popovi ni političari Boga ne boje jer u Njega ne vjeruju.

Da ne kradi? Da ne zgriješi bludno? Da ljubi bližnjega svoga… Da im Isus danas stane na put i krene govoriti kako je grijeh zatirati sve potrebito i siromašno oko sebe nabili bi ga na neoliberalni kapitalistički kolac.

U kakvoj mi to zemlji živimo?

Sirotani koji imaju posao rade od osam ujutro do deset uvečer, imaju “pravo na službeni mobitel” tako da dnevno mogu raditi dvadeset i pet sati. Ako se na bilo koji način suprotstave svojim osobnim nacićima završe ili u ludnici ili na ulici. Državi ne pada na kraj pameti krenuti u kontrolu mučenja građana države Hrvatske od strane većih ili manjih “investitora”.

Naša nam djeca dolaze doma izmasakrirana robijanjem a nama koji smo odrastali u nekom drugom vremenu pada na pamet da uzmemo stvar u svoje ruke i razvalimo glave svim tim “menedžerima” i “menedžericama” koji se prema našoj djeci ponašaju poput esesovaca prema Židovima.

Užasnuta sam. Užaasnuuuaata sam! U kandžama smo bešćutne države i katoličkih talibana koji se opušteno valjaju u zlatu, laži, licemjerju i bludu. Ne ponavljam se da bi mi bilo lakše. Želim iskoristiti mrežu svih mreža da bih doznala da li je moguće da većina građana i građanki u mojoj zemlji diše poput žene sa osmijehom dupina i čeličnim čavlom umjesto srca?

Ili su to ipak samo oni koji ne vole pedere? Ili su to ipak samo oni koji ne vole ateiste? Ili su to ipak samo oni koji mrze “komunjare”? Ili su to ipak samo oni koji mrze drugačije? Ili su to ipak samo oni koji mrze sve one na kojima prstom upiru zapjenušana gospođa i raspomamljeni popovi?

Ako u Hrvatskoj živi većina koja želi zatrti sve krivomisleće netko bi nam to morao reći. To se može izračunati. Oko mene takvih nema. Okružena sam luđacima?

Pitam vas koji me čitate, kako dišete? Jeste li za hrvatski fašizam? Ako niste, javite se. Možda nas ima? Možda možemo nešto učiniti? Možda još nije kasno? Ako nas ima smijemo li crknuti bez krika i bijesa? Ako vas ima… Javite se. Imenom i prezimenom.

Ako ste Hrvati, javite se. Ako ste Srbi, javite se. Ako ste Mađari, javite se. Ako ste Talijani, javite se. Ako ste Nijemci, javite se. Ako ste katolici, javite se. Ako ste pravoslavci, javite se. Ako ste agnostici, javite se. Ako ste ateisti, javite se. Ako ste Cigani, javite se. Ako ste nogometaši, javite se. Ako ste pederi, javite se. Ako ste zdravi, javite se. Ako ste bolesni, javite se. Ako šepate, javite se. Ako ste slijepi, javite se. Ako ste gluhi, javite se. Ako ste mladi, javite se. Ako ste stari, javite se. Ako ste u najboljim godinama, javite se. Ako ste ljudi, javite se. Potpišite se IMENOM I PREZIMENOM.

Bojite se? Oni su opaki. Umlatit će vas. Udavit će vas. Ubit će Boga u vama. Pobit će vas. Glađu. Mržnjom. Režanjem. Nekim novim referendumom. Ako imenom i prezimenom danas vrisnete protiv hrvatskog fašizma izgubit ćete život?

Vi ste stvarno zajebanti ako ovo držite životom.

Vedrana Rudan, rudan.info