Foto: Hina, HRT

ZBOG svega što je otkriveno o Branku Šegonu, pomoćniku ministra financija Slavka Linića, nije dovoljno da ode samo on. Jasna je politička i moralna odgovornost Slavka Linića kao i same Vlade Zorana Milanovića nakon što se pokazalo da je kredit HBOR-a tvrtki Facta Vera samo vrh ledene sante. Podsjetimo, HBOR u kojem je šef Nadzornog odbora ministar Linić dodijelio je 2012. godine kredit u iznosu od čak 31 milijun kuna njegovom pomoćniku. Kredit je odobren na 17 godina, uz poček od 4 godine i 13 godina otplate, s kamatnom stopom od svega 3 posto za 5 milijuna kuna te 5,74 posto za dio od 26,4 milijuna kuna. Prva rata Šegonu dolazi na naplatu 2017. godine, a dotad mora plaćati kamate - za koje duguje HBOR-u skoro 160 tisuća kuna!

Tko će zatražiti reviziju kredita? Tko će otkriti odgovorne osobe koje su odobrile kredit i kazniti ih? Hoće li Šegon morati vratiti novce? Pitanja su to na koja ćemo u narednim danima tražiti odgovor.

Kredit Šegonu odoborila je Uprava HBOR-a kojom već dvadesetak godina šefuje Anton Kovačev. Uprava odgovara Nadzornom odboru na čijem je čelu Linić. Prvotno je ministar Linić rekao da ne zna ništa o tom kreditu, da bi nakon sjednice Nadzornog odbora HBOR-a ustvrdio kako je sve bilo po zakonu. Kriminalistička policija upala je u HBOR svega dan nakon te izjave. Šef HBOR-a Anton Kovačev kao i sam ministar Linić potvrdili su kako kriminaliste zanima samo Šegonov kredit.

Revizija svih Šegonovih odluka!

Vlada Zorana Milanovića mora što prije otvoriti pitanja revizije svih odluka pomoćnika Šegona, posebno u slučajevima predstečajnih nagodbi. Naime, da se Kukuriku koalicija držala zakona, Šegon nikada ne bi prošao sigurnosnu provjeru i ne bi nikada postao pomoćnik ministra Linića.

Protiv Šegona i dalje su aktualni izvidi MUP i USKOK-a temeljem kaznene prijave koja je propitivala kako je obitelj Šegon došla do 60 milijuna kuna vrijedne imovine. Provjera traje od siječnja 2010. godine, a nije okončana ni do danas unatoč tri požurnice MUP-a i traženjima USKOK-a jer se Porezna uprava oglušila. Iako su neki znali za sumnjivu Šegonovu prošlost, on je ustoličen kao drugi čovjek Ministarstva financija!

"U sadašnjem zakonu postoji odredba koja predviđa da svi koji stupaju na dužnost moraju biti sigurnosno provjereni. Kada bi provodili taj zakon u najboljoj vjeri i u smislu kako je pisan, naša bi Vlada počela funkcionirati tek oko Uskrsa", rekao je Milanović u travnju 2012. godine potvrđujući da mnogi nisu prošli sigurnosne provjere. Najavio je i izmjene tog zakona, no do danas ih nema.

Afera Pomoćnik otkrila je da postoje povlaštene osobe i tvrtke koje Porezna uprave ne dira. Inspektori su po nalogu Porezne uprave tijekom godine zatvarali i pečatili ugostiteljske objekte i druge radnje i za najmanju sitnicu, a problem je nastao kada su krenuli u nadzor fiskalizacije i obračunavanja PDV-a u pizzeriji "Da Vinci" u vlasništvu tvrtke Tempore kada je utvrđen nepravilni obračun PDV-a. Ispostavilo se da je riječ o tvrtki obitelji Šegon.

Provjeriti koliko je novca isisano iz države u predstečajnim nagodbama!

Afera Pomoćnik dokazala je i kako pojedinačni slučajevi sumnjivih predstečajnih nagodbi nisu bili izolirani slučajevi već model vladavine Šegona i Linića. Naime, Ministarstvo financija ima diskrecijsko pravo bez kriterija nekome oprostiti 70 posto duga, nekome 30 posto, a nekome ništa. Šegon je predsjednik Savjetodavnog vijeća Ministarstva financija koji odlučuje o tijeku Predstečajnih nagodbi!

Index je pisao o nizu sumnjivih predstečajnih nagodbi koje se vežu uz imena Šegona i Linića. U predstečajnoj nagodbi za Taxi Cammeo, država je oprostila 7,5 milijuna kuna odnosno pola duga. Preostali iznos ide na otplatu na 60 mjeseci uz kamatnu stopu od 4,5 posto godišnje uz poček od jedne godine. Za vrijeme predstečajne nagodbe Cammeo je kupio 175 novih automobila, a oproštene su im i kazne za nezakonit rad.

Sumnjiva je i predstečajna nagodba firme TOZ Penkale gdje su vlasnici tvrtke do većeg broja glasova, odnosno tražbina došli preko navodnih jamstava tvrtki kćeri u slučaju bankarskih kredita. Prema dokumentaciji koju smo objavili o tim jamstvima ništa nisu znale ni banke, odnosno nitko ih o tome nije obavijestio. Unatoč kaznenim prijavama Ministarstvo financija odobrilo je predstečajnu nagodbu. Za slučaj Penkala interes je pokazao i DORH i to temeljem prijave.

Europapress Holding Ninoslava Pavića koristila je jamstva tvrtki kćeri da iznos osporenih tražbina ne bi prešao 25 posto jer bi se u tom slučaju predstečajna nagodba prekinula. Tako je i prvotni dug s pola milijarde narastao na 1,7 milijardi kuna kada su se dodala jamstva tvrtki kćeri. Prema toj dokumentaciji ispada da su Pavićeve tvrtke sami sebi najveći dužnici i vjerovnici. Sporno je i produženje rokova za predstečajnu nagodbu EPH koje je osobno potpisivao Šegon te plaćanje jamstva za dva skupocjena Mercedesa tvrdeći da su mu nužni za poslovanje.

Sudac Mislav Kolakušić koji je preko predstečajnih nagodbi Dalekovoda i Industrogradnje upozorio na nelogičnosti te nezakonitosti ubrzo je uklonjen nakon što je od Ustavnog suda zatražio ispitivanje ustavnosti Zakona o predstečajnim nagodbama.

Bratu dubrovačkog gradonačelnika Andre Vlahušića oprošteno je 4,5 milijuna kuna. Tvrtka VIAM ima manje od 20 zaposlenika, a javlja se kao podizvođač na radovima u Gradu Dubrovniku. Tajna uspjeha ove male tvrtke mogla bi se kriti u samom nazivu tvrtke VIAM koja označava kraticu "Vlahušić, Ivo, Andro, Mladen", a koju vodi Mladen Vlahušić, brat dubrovačkog gradonačelnika Andra Vlahušića. Linić i njegov zamjenik Boris Lalovac su u izvrsnim odnosima s Vlahušićem. Kao jamstvo da će vratiti ostatak duga Mladen Vlahušić je napisao da imaju budućnost zbog budućih ugovorenih radova u Gradu Dubrovniku!?

Tvrtki Magma Goranka Fižulića otpisano je preko 50 milijuna kuna, a dobro je prošao i IGH Jure Radića kojem je država otpisala kamate na 24 milijuna kuna duga.

Kontroverznom Zadraninu Renu Sinovčiću u predstečajnoj nagodbi oprošteno 53 milijuna kuna dugovanja, od čega 5,6 milijuna otpada na porezni dug. Postoje, međutim, osnovani razlozi za sumnju da je dobar dio dugovanja Sinovčićevog Voxa, iskazanih u predstečajnoj nagodbi, zapravo fiktivan s obzirom da se kao najveći dužnik pojavljuje Dalibor Zebić, Sinovčićev prijatelj i dugogodišnji trener NK Zadra koji od Voxa potražuje 12 milijun kuna. I ovdje postoji veza sa Šegonom, koji Sinovčića poznaje još otkad je 90-ih godina kao direktor firme Nautilus Zdenka Zrilića vodio pregovore oko privatizacije Zadranke.
 
Šegon je sudjelovao u dvije nagodbe na području Korčule, gdje i sam ima poslovnih koristi. U tim slučajevima on se trebao izuzeti, a ako već nije, onda mu je to morao narediti njegov šef Linić. No, nije.

Sada je nužno ispitati sve odluke pomoćnika Šegona i doznati koliko je štete naneseno Hrvatskoj. Hoće li Vlada Zorana Milanovića to učiniti ili ćemo čekati godinama dok ne saznamo koliko je novca nestalo u pljački države za vrijeme vladanja SDP-a?