Foto: Siniša Uštulica, Ilustracija Index

SA ŽENAMA je nemoguæe razgovarati. Jedno sam vrijeme mislio da je to samo dok su u PMS-u, no izgleda da je taj PMS neizlječiv, odnosno, postao je imun te je njegovo djelovanje moguće i tijekom dužeg razdoblja.

U praksi to izgleda ovako. Ako pitaš nešto; zašto pitaš, što ti sad ne odgovara, sad se ne slažeš, reci odmah, nemoj šutjeti, radije priznaj... a postavio sam najobičnije pitanje. Znači, da pojednostavim... u trenutku kad mi je nešto palo na pamet, ili mi nije bilo jasno, ne sjećam se više o čemu je bila riječ, bez razmišljanja sam poslao poruku. Kad odjednom... bujica neviđenih potpitanja, vrijeđanja, prijetnji uslijedila je u moj inbox. Ako pak ne pitaš ništa; zašto ne govoriš, reci mi svoje mišljenje, što tebe to ne zanima, vidim koliko si uključen, tebi je svejedno, tebe baš briga za sve što se događa... i onda na kraju; vidiš to me živcira kod tebe, što ne kažeš ništa. - Molim?! Opet, molim?! I onda se čudite što su frajeri izgubljeni. Poanta je da smiješ govoriti samo kad curama odgovara. Ako njima u tom trenutku iz samo njima poznatog razloga nešto ne paše, bolje šuti. Jer ćeš naje... i zbog sebe, i zbog onog lika kaj ju živcira u prometu, i zbog one kuje iz ureda koja trača cijeli dan, i zbog one glupače koja je u subotu vani prolila piće po njenoj torbici... i šta ti sad imaš još me tu zaje... oko ovog ili onog? - Oprosti neću više nikad! Ma neću k... Slušaj ti sad mene!

Ako ti šaljem poruku, znači da me zanimaš. U protivnom, ne bih ti slao poruku. Ne, tu nema nikakve skrivene prijetnje, jednostavno ako ti pošaljem poruku da te želim vidjeti ili šta radiš (karikiram, ne bih ti nikad slao poruku što radiš jer mi je to kretenski, ni sam ne volim dobivati poruke takve vrste), znači da me zaista zanima(š). Ne, ne zanima me ni ona frendica, ni tvoja frendica, ni netko peti, zanimaš me ti, sad u ovom trenutku. Zato sam ti se i javio. Ako nešto pitam, znači da me zanima. Jer ili ne znam ili ne znam pa zato pitam. Iako su, da budemo iskreni, rijetki trenuci kada nešto ne znam (ovo govorim u ime svih frajera, većinom su žene te koje ne znaju pa pitaju... ajde sad sve u glas recite: šovinisti! Tako je, bravo!). Ali naravno, ona zato kaže da sve zna! Citiram: ne kažem da sam najpametnija, ali zato sve znam. Jednostavno sve znam! - U redu je srce, pametna si! - Ne nisam to rekla. Sad će ispast da se hvalim. Ali samo sve znam. - Oke, onda nisi pametna, ali sve znaš. - Ti hoćeš reći da sam ja glupa?! - A? Ne, nego da si pametna, tj. da nisi ali sve znaš jer si pametna, mislim jer sve znaš... možemo razgovarati o nečem drugom? - Ne sad, moram ići! - Jesam rekao nešto krivo? - Ne, samo moram ići. Prekid razgovora. Iste sekunde stiže poruka: razočarao si me. Ne želim biti s nekim tko misli da sam glupa. Čujemo se.

I ne, da se razumijemo, cura nije ni glupa, ni balavica, već fakat pametna djevojka, u kasnim dvadesetim. Ali to je to, trenutno raspoloženje je takvo i s time se moraš pomiriti. Prije sam se znao objašnjavati, pa šta, pa kako, pa nisam tako mislio (u principu, nisam ništa ni mislio) ali sad je samo odj... iako mi bude skroz idiotski da tako uopće moramo razgovarati. I onda mi bude krivo. Pa onda uglavnom niti ne odgovaram da poštedim i sebe i nju nepotrebnih razglabanja koja onda dovode do svađe, a zapravo je sve krenulo od ničeg. I vodi naravno ničemu! No, kad ne odgovoriš onda je problem u tome što se ne javljaš, što ti nije stalo, i ti si naravno kriv... uvijek si ti kriv! I kad kažeš i kad ne kažeš, i kad pitaš i kad ne pitaš, i kad se javiš i kad se ne javiš... djevojke, zar vi stvarno mislite da nama nije pun k... toga?! Konstantne promjene raspoloženja, vječna razglabanja i mlaćenje prazne slame... doveo sam se do toga da nastojim proučavat vaše lice i gestikulaciju u takvim situacijama ne bi li dokučio trebam li nešto reći, pitati ili se povući i praviti da ne čujem. Frustrirajuće, iako to kod nas nećete primijetiti ali jako je frustrirajuće! Začarani krug bez kraja. Kome to treba? Zašto se radije ne bi voljeli, zafrkavali i svašta nešto između.

Koliko ja znam sebe, a vjerujem da su i drugi dečki takvi, mi smo vrlo jednostavna bića. Ne, to ne znači da smo glupi i da nam treba ponavljati i učiti nas nekim stvarima, iako vi to uporno radite. Samo volimo neke stvari raditi na naš način, bez drame, bez kompliciranja... jednostavno. Jednostavno... recite to polako, tihim glasom. Osjećate li mir i spokoj ove riječi? Zašto ju ne bi upotrebljavale češće? Ostavite se onih praznih tekstova šta on kaže, a misli jer gle čuda - dečki misle ono što i kažu.

Nema tu neke velike filozofije, a ni mistike... što se za ljepši spol ne bi moglo sa sigurnošću reći.
Ako mi možemo prijeći preko svih sranja koja se naslušamo s vaše strane, vrijeđanja i sličnih umotvorina koje vaš mozak u neizmjerno kratkom vremenskom roku može producirati, onda svakako možete i vi nas razumjeti. A da ne kažem, da bi bilo lijepo i da se ispričate nakon raznih proljeva negativnost, iako već sad vidim kako kolutate očima. Vjerojatno tražim previše.

Ali zato si ti frende naje... ako se ne ispričaš. I to za svaku pa i onu najmanju, nebitnu glupost koju si možda u šali rekao i više se i ne sjećaš. No, zato se zna se tko pamti sve negativno ali sve dobre stvari i komplimente koje se trudiš naglasiti, toga se naravno ne sjećaju. A, da ne pričam da moraš vagati svaku riječ pogotovo u pismenom obliku jer ukoliko dođe do toga da se rečenica može shvatiti na dva načina, nije potrebno pogađati na koji će ju način žene shvatiti. I oko toga naravno izrežirati cijelu dramu neviđenih razmjera.

Mogao bih ovako unedogled ali ipak na kraju dana najbolje je mirenje. If you know what I mean. Ne možeš s vama, a ne možeš bez vas. Iako, u redu bi bilo da s vremena na vrijeme usporite, stanete na loptu i shvatite da su frajeri tu za vas, a ne protiv vas.

A sad idem poslati ovaj tekst urednici (ž) u redakciju sastavljenu od još mnogo (ž) bez ijednog (m). Cenzuro, smiluj mi se! Dolazim u miru!

Prethodne kolumne Deana Pelića pročitajte ovdje.