Foto: Gulliver Image/ Getty Images

OSTALO je još 90 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!

90. Paul Breitner: Zapadna Njemačka - Jugoslavija 2:0, SP u Njemačkoj 1974

Nakon legendarne majstorice u Frankfurtu Jugoslavija je golom Josipa Katalinskog svladala Španjolce i nakon punih 12 godina posta vratila se na veliku scenu. I to na velika vrata. Od momčadi izbornika Miljana Miljanića očekivalo se puno.

Jugoslavija je tada imala strašnu momčad popunjenu uglavnom igračima Hajduka, Crvene zvezde i mostarskog Veleža koji su tih godina dominirali jugoslavenskim nogometom. I samo otvaranje turnira za Jugoslaviju pokazalo je da ta očekivanja nisu bila bez pokrića. Remi bez golova s aktualnim prvakom svijeta Brazilom predvođenim slavnim Rivelinom i Jarzinhom u utakmici u kojoj su "plavi" dominirali, Jugoslaviju je ubacio u krug najvećih favorita za visok plasman.

Plavi bolji od svjetskog prvaka Brazila

U sljedećem kolu Jugoslaveni su razmontirali egzotični Zair s čak 9:0 što je i danas najveća razlika s kojom je netko slavio na svjetskim prvenstvima (uz dva trijumfa Mađarske 1954. kad su s 9:0 dobili Južnu Koreju i 1982. Salvador s 10:1). U posljednjem kolu odlučujuću utakmicu Jugoslavija je igrala protiv Škotske i bio joj je dovoljan i remi za daljnji plasman, dok su Škoti morali pobjediti (Jugoslavija, Brazil i Škotska su međusobno igrali nerješeno, dok su Brazilci slabašni Zair dobilii s 3:0, a Škotska samo 2:0). Karasi je pogotkom u 81. minuti nade Škota sveo na znanstvenu fantastiku, jer su Škoti u posljednjih devet minuta trebali postići dva gola, a to im nije polazilo za nogom ni u najboljim vremenima škotskog nogometa. Tako je i bilo. Škoti su dali počasni gol tek u 88. minuti preko Jordana i kao najnesretnija momčad prvenstva (pobjeda i dva remija) morali su doma, dok se Jugoslavija autoritativno plasirala u drugi krug u kojem je kao favorit čekala mečeve protiv Zapadne Njemačke, odlične Poljske i Švedske.

Balkanski mentalitet i raspad sistema

I onda se dogodilo ono po čemu je balkanski sport poznat. Dogodio se raspad sistema. Možda je nesreća bila što su Miljanićevi igrači drugi krug otvorili protiv do tada neuvjerljive Zapadne Njemačke ( koja je čak u prvoj fazi natjecanja izgubila od istočnih im susjeda) koja je iz utakmice u utakmicu igrala sve bolje. Jugoslavija je nakon 1954., 1958. i 1962.,opet morala u okršaj s Nijemcima. Osokoljeni nakon sjajnog prvog kruga i prvog mjesta u skupini ispred Brazila, jugoslavenski reprezentativci očekivali su nastavak vrhunskih igara, no to se nije dogodilo.

Golčina najvećeg filozofa među nogometašima

Ekstravagantni ljevičar, Paul Breitner (inače, jedini igrač koji je odbio nastupati na SP u Argentini 1978. zbog vojne hunte koja je tada krvavo vladala Argentinom) potkraj poluvremena prima loptu na oko 30-ak metara od gola Envera Marića, zaobilazi Oblaka i gromovitim udarcem u rašlje zabija za 1:0, a neizbježni Gerd Muller pred kraj samo dovršava posao. Jugoslavija se od tog šoka do kraja turnira nije oporavila. Plavi su izgubili u nastavku i od Poljske i od Švedske te su se unatoč velikim očekivanjima osramoćeni vratili kući.

Poslije kraha u Njemačkoj pisalo se svašta. Postojale su razne špekulacije i teorije zavjere zbog čega je Miljanićev tim doživio krah. Spominjali su se problemi s sponzorima i izvlačile čak i teorije o nekakvom namještanju.

"Nered u našoj momčadi napravili su tvorničari kopački Puma i Adidas. Puma je nudila bogate ugovore ako promijenite kopačke, pa smo tako Dragan Džajić i ja dobili 20.000 maraka, što smo obuli Pumine cipele. Zatim, premije za plasman na Svjetsko prvenstvo, koje su iznosile tada vrlo značajnih 15.000 maraka, nogometni savez nam nije želio isplatiti, jer bi time “prekršili deviznu klauzulu”. Atmosfera je bila grozna, momčad se raspala" prisjećao se Enver Marić, čuveni golman Veleža.

Teorije zavjere

A Hajdukovac Iko Buljan je rekao: ''Istina je da je Miljanić “promiješao” momčad, bilo je puno čudnih stvari. Nismo puštali, nismo lažirali, no iako smo i na papiru bili bolja momčad, glatko smo izgubili. Nitko nam nakon poraza nije rekao ni riječ ".

No, bilo kako bilo, Nijemci su se nakon pobjede nad Jugoslavijom toliko napunili samopouzdanjem, da su preko Poljske, Švedske i u finalu atomske Cruyffove Nizozemske osvojili naslov svjetskih prvaka. A Jugoslavija? Ništa novo i ništa čudno. Ionako su na njemačke "šamare" naviknuli.