Foto: Fotomontaža Index

OSTAO je još 71 dan do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!

71. Davor Šuker: Hrvatska - Rumunjska 1:0, osmina finala SP u Francuskoj 1998.

"Poraz protiv Argentine ne treba shvatiti tragično. Nama su najvažnije bile prve dvije utakmice protiv Jamajke i Japana. Mi smo i nakon utakmice s Argentinom teren napustili uzdignute glave. Našoj momčadi se nema što prigovoriti. Jedino mi je žao što je Soldo dobio žuti karton. To se nije smjelo dogoditi". Tako je zborio Ćiro Blažević nakon poraza od Argentine 0:1 u trećem kolu grupne faze svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998.

Rumunjska - prilika generacije

Međutim, taj poraz je bio vrijedan pobjede. Ruku na srce, Rumunjska protiv koje smo morali igrati u osmini finala bila kudikamo lakši protivnik od Engleske koja bi nas čekala da smo nekim slučajem pobijedili Gaučose. "Ovo je prilika koju ne smijemo propustiti", grmio je Ćiro nakon što su Tunis i Rumunjska remizirali i nakon što je saznao da Vatrene u osmini čekaju Hagi, Ilie i ostatak družbe.

Tog dana, 30. lipnja 1998. u Bordeauxu vrućina je bila paklena, možda ne kao protiv Japana par dana ranije, ali je bilo zaista vruće.

Sjajna oba golmana

I na to su se na samom otvaranju bolje prilagodili rumunjski igrači. Ušli su u utakmicu opasnije i svježije. Petrescu i Moldovan su nekoliko puta ozbiljno zaprijetili, ali Ladić je bio nesavladiv.
No, kako je utakmica tekla Hrvati su se već aklimatizirali i polako, ali sigurno počeli preuzimati konce igre. Ipak, kako je u početku Vatrene na životu držao Ladić, Rumunje je spašavao ćelavi golman Stelea.

Prvo je sjajno obranio odličan šut Vlaovića, da bi odmah potom skinuo dobru priliku i Šukeru. Najbolju priliku za Hrvatsku imao je Asanović. Boban je pronašao Šukera koji s korner-crte povratnom loptom gađa natrčalog Aljošu, međutim, Stelea loptu vadi iz samih rašlji.

Asanović: "Vuka sam ja njega, vuka je on mene, ja sam pa, sudac je svira, a eto"

I onda ta, već sad mitska 45. minuta. U kaznenom prostoru Rumunjske naguravali su se Popescu i Asanović. To hrvanje je trajalo dobrih desetak sekundi, a završilo je tako da je hrvatska sedmica završila na zemlji. Na očaj Rumunja, a na oduševljenje Hrvata, argentinsku sudac Castrilli pokazao je na bijelu točku. Zaista kontroverzna odluka, a na sebi svojstven način to je poslije i potvrdio i sam Asanović. Kad su ga pitali je li bio penal, on je sa smiješkom na licu lakonski odgovorio: "A čujte, vukao sam ja njega, vukao je on mene. Ja sam pao, a on je ostao na nogama. Sudac je svirao i to je to''.

Čelični živci Davora Šukera za četvrtfinale i osvetu za Old Trafford

Davor Šuker je uzeo loptu ne sluteći koju će agoniju morati proći i izdržati.
Šuker je ležerno postavio loptu na bijelu točku, pogledao Steleu i zabio u lijevi donji kut. Međutim, erupciju oduševljenja hrvatskih reprezentativaca prekinuo je sudac tražeći ponovno izvođenje najstrože kazne. Naime, Boban je nehotice ranije ušao u kazneni prostor što je i sam poslije priznao:

"Kako sam ja gledao taj drugi jedanaesterac! Bilo mi je gore nego da sam sam pucao", pričao je legendarni kapetan.
Bilo kako bilo, Šuker je morao pucati iznova. Zapravo, mogao je odgovornost na sebe preuzeti bilo tko drugi, pravila jasno to nalažu, ali kad je u pitanju bio Davor Šuker, jasno da se to nije moglo dogoditi. On je uživao u tim dramatičnim situacijama. Opet je postavio loptu, otišao par koraka više unazad nego prvi puta, stao i smirio se. Primio se prstima za vratnu žilu, opipavajući puls i koncentrirao se. Uzbuđenje je bilo na vrhuncu. Neki igrači i većina navijača to nisu mogli gledati. Svi su drhtali osim onoga koji jedini na to nije imao pravo. Šuker je naravno opet zabio. Čak još sigurnije nego prvi put.

S tim se rezultatom otišlo na odmor. A u nastavku je na terenu postojala samo jedna momčad - Hrvatska. Rumunji su se morali otvoriti i to je ostavljalo Vatrenima ogroman prostor naprijed. Prosto je nevjerojatno što je sve par minuta prije kraja promašio mladi Petar Krpan. Samo on je mogao totalno razbiti Rumunje. Ipak, i ovih 1:0 bilo je i više nego dovoljno za veliko četvrtfinale s Njemačkom, reprezentacijom koja je ostala nešto dužna momčadi Ćire Blaževića sa posljednjeg EP-a.

No, o tome ćemo u nekoj novoj epizodi Odbrojavanja.