Foto: Index

ZVONKO TOULA, bivši predsjednik uprave "Jadroplova", poslao je Indexu otvoreno pismo u kojemu je objasnio sve o Slavku Liniću i slučaju Jadroplov.

Slavko Linić u slučaju Jadroplov - Spletkarenje i etiketiranje ljudi

Spletkarenje i etiketiranje ljudi bez ikakvih argumenata i dokaza  po sistemu rekla-kazala temeljna je karakteristika mog iskustva sa Slavkom Linićem u razdoblju 2000.- 2002. godine. To je način njegovog rada koji sam upoznao u  slučaju Jadroplov.  Detaljno i bez ikakvih problema, takav način rada i štetu koju je zbog toga pretrpjela država mogu dokazati pred bilo kojom relevantnom institucijom. Kada takav čovjek dobije moć, posljedica njegovog obračunavanja sa ljudima su silovanje  istine, ekonomije i  štete koje se mjere milijunima dolara. U slučaju  Jadroplov, Linić je uništavao  ljude i tvrtku. Zbog toga je ovaj slučaj indikativan za funkcioniranje Linića, ali i neznanje koje u Hrvatskoj vlada o brodarstvu u svakoj vlasti do sada.

Direktna šteta koju je svojim  obračunom sa mnom, samovoljnim zadržavanjem 10 milijuna dolara državnih jamstava, nanio Jadroplovu iznosi najmanje 14 milijuna dolara.  Indirektna šteta je prikrivanje enormnog, organiziranog kriminala, čega Linić, pretpostavljam, nije bio svjestan. U to vrijeme, Linić je bio potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo; ja sam bio predsjednik Uprave Jadroplova. Predsjednik uprave sam postao u kolovozu 1999. godine kada je prethodna Uprava koju je vodio Nikša Giovanelli,  krivotvorenjem računa i lažiranjem bilanci, sa gubitkom od 579 milijuna kuna dovela tvrtku pred bankrot.

Smijenili su me jer sam tvrdio da je moja tvrtka krivotvorila račune

Istinito sam iskazao gubitak Jadroplova u iznosu od 579 milijuna kuna i, nakon što su HDZ ova i koalicijska Vlada odbila dati bilo kakvu pomoć Jadroplovu, 2000. godine sam sklopio  Sale & Leaseback  posao u iznosu od 52 milijuna dolara sa jednim od najvećih brodovlasnika u svijetu Peter Doehleom iz Hamburga. Navedeni posao je sklopljen uz brojne opstrukcije od strane Linića i tadašnjeg ministra pomorstva Tušeka. Za predsjednika Nadzornog odbora Jadroplova postavili su Tihomila Rađu, električara iz Splita sa srednjom školom, čovjeka bez  minimuma potrebnog znanja, kvalifikacije i iskustva u brodarstvu. Rađa je trebao biti egzekutor i izravno je surađivao sa Linićem na mojoj smjeni.

Morao sam biti smijenjen zato jer sam kao predsjednik  uprave iskazao istinit gubitak od 579 milijuna kuna i tvrdio da je moja tvrtka – Jadroplov, krivotvorila račune i odštetne zahtjeve kojima je organizirano prevarila Croatia osiguranje za 4,5 milijuna dolara. Prevara Croatia osiguranja je bila potrebna da bi se godinama prikrivali gubici što je u konačnici dovelo do gubitka od 579 milijuna kuna. Morao sam biti smijenjen i  diskreditiran, zato što sam  sudu bio krunski svjedok optužnice protiv bivše Uprave Jadroplova – Giovanelli i Božić, optužene za krivotvorenje računa i prijavu Croatia osiguranja. Giovanelli me proglasio čovjekom Ivića Pašalića postavljenim za predsjednika uprave da bi iz Jadroplova izvlačio novac. O tome je Giovanelli snimio video predavanja održanog za 60 uglednih Splićana i poslao ga Mladenu Bajiću, tadašnjem županijskom državnog odvjetništvu. Iz toga se rađa i nastaje platforma montiranog kaznenog postupka postupak broj K DO 310/00.

Linić i ekipa proglasili su lažnim gubitak!

Družba koju su činili Giovanelli, Rađa, Tušek i Linić, udarili su tamo gdje sam najjači: istiniti gubitak od 579 milijuna kuna, koji sam iskazao i potpisao, proglasili su lažiranim. Osumnjičen sam da sam lažirao gubitak od 579 milijuna kuna i da sa tako uvećanim gubitkom ishodio odobrenje za sklapanje Sale & Leaseback posla kojim sam Jadroplov oštetio za 688 milijuna kuna.   Iza svih kaznenih prijava protiv mene stajali  su Nikša Giovanelli i Ratko Božić, ljudi koji su 2000. godine optuženi za krivotvorenje računa i prijevaru Croatia osiguranja i Tihomil Rađa, predsjednik Nadzornog odbora koji je pisao anonimne kazne prijave.

Indikativno je da tada, u vrijeme kada državom vlada SDP, predsjednik nadzornog odbora nije mogao postati kapetan Ante Roje, bivši generalni direktor Jadroplova,  apsolutni autoritet u moralnom i stručnom pogledu, i zastupnik SDP-a u prvom sazivu Hrvatskog sabora. Nije mogao biti niti potpredsjednik, nego samo član čiju je stručnost  i moralni integritet Linić potpuno ignorirao. Izravno je komunicirao sa Rađom i, svjesno ili nesvjesno, spletkario sa zanatlijom koji je kao predsjednik nadzornog odbora  protiv mene pisao anonimne lažne kaznene prijave i davao lažne iskaze  krim policiji kada je protiv mene pokrenut  montirani kazneni postupak.

Linić me proglasio eksponentom HDZ-a

Skupa sa kapetanom Antom Rojom, bio sam na sastanku kod Linića u veljači 2000. godine. proglasio me eksponentom HDZ-a. Sramotno je što tadašnji splitski SDP s Marjanom Jurjevićem na čelu, već ako nije znao tko i što sam radio ja, sigurno  znao tko je Ante Roje. Šutjeli  su na Rađina podmetanja i medijsku manipulaciju za koju je medijski bio zadužen Željko Rogošić – alijas Marijan Puntarić ili Neven Katunarić. Stvarao je lažne konstrukcije nevjerojatnih razmjera diktiranih od Nikše Giovanellija.

Usprkos svim Rađinim i Linićevim opstrukcijama i kaznenom postupku koji protiv mene kreće 2000. godine, Jadroplov je opstao u vrijeme lošeg tržišta. Do rujna 2002. Godine opstao sam i ja kao predsjednik Uprave. Međutim, 2002. godine, dolazi do najdublje krize  brodarskog tržišta. Svi hrvatski brodari traže pomoć države i Vlada odobrava ukupno 40 milijuna dolara državnih jamstava. Od toga Jadroplovu je dodijeljeno 10 milijuna dolara, moćnoj Atlantskoj plovidbi - također 10 milijuna dolara, Mediteranskoj plovidbi  7,5 milijuna dolara, Uljanik plovidbi 2,5 milijuna dolara itd. Svi navedeni dobivaju tražena državna jamstva, osim Jadroplova.

Linić je mene proglasio kriminalcem

Kako su mediji u tri navrata prenijeli – Nacional i Slobodna Dalmacija, Linić je kao potpredsjednik Vlade RH mene proglasio kriminalcem i odobravanje državnih jamstava uvjetovao mojom smjenom sa mjesta predsjednika Uprave Jadroplova.  Linić  to nikada nije demantirao, dok su me mediji proglasili najvećim kriminalcem u Hrvatskoj koji, osim što je lažirao bilancu, Jadroplov je oštetio za 100 milijuna dolara. Naravno, ako je takav čovjek na čelu tvrtke, država mu neće dati 10 milijuna dolara jamstava. Linić uopće nije htio vidjeti  dokumente i proučiti bilance Jadroplova iz kojih je bilo kristalno jasno da sam naslijedio i istinito iskazao gubitak od 579 milijuna kuna i da tvrtku spašavam od bankrota i nestanka. Umjesto da brod „Šoltu“ prihvati kao osiguranje državnih jamstava i prihvati elaborirana odobrenja resornih ministarstava pomorstva i financija da se Jadroplovu odobri 10 milijuna dolara državnih jamstva, Linić me ucjenjuje – traži moju smjenu za odobrenje državnih jamstva.

Brod „Šolta“ je zbog toga, nakon nevjerojatnog  podmetanja i silovanja ekonomije od strane politike, morao biti prisilno, pod pritiskom banaka biti prodan za mizernih 3,8 milijuna dolara. To je bila najniža cijena tog broda jer je brodarsko tržište tada, 2002., bilo na najnižoj razini. Cijeli koncept kriminaliziranog Sale & Leaseback posla bazirao se na očuvanju flote od sedam brodova među kojima je bila i „Šolta“ od prodaje u vrijeme krize.  Njihova tržišna vrijednost je u vrijeme krize pala sa 150 milijuna dolara na 90 milijuna dolara. Očekivao se umjeren rast tržišta i povrat dijela izgubljene tržišne vrijednosti flote. Vrijeme je kupljeno Sale&Leaseback  poslom kojim su refinancirani hipotekarni krediti koje su banke vjerovnici proglasile dospjelim. Novac od prisilne i nepotrebne prodaje broda  „Šolta“ velikim dijelom su uzele banke. Zbog toga sam smijenjen, a u tisku je uskoro objavljeno da sam pod istragom za 100 milijuna dolara štete koju sam Sale & Leaseback poslom nanio Jadroplovu.

Linić o meni: To treba pomesti

Odmah nakon moje smjene, u Jadroplovu je postavljen predsjednik Uprave koji će šutjeti o organiziranom kriminalu i, umjesto 10 milijuna dolara, odobreno 6 milijuna dolara državnih jamstava. Linićevu ulogu u mojoj smjeni trijumfalno opisuje  egzekutor -predsjednik Nadzornog odbora Jadroplova u intervjuu „Feral Tribuneu“ 21. rujna 2002.: „ Na naš upit je li Toula smijenjen po nečijem nalogu, Rađa tvrdi kako je bilo dosta „neformalnih sugestija“ koje su se ticale Touline sudbine. Svojedobno je Rađa bio na sastanku kod Slavka Linića, potpredsjednika Vlade koji je, govoreći o Touli, bio krajnje decidiran: „To treba pomesti“. Pometen sam i stavljen pod istragu uz nevjerojatnu medijsku kampanju blaćenja.

Tek 2011. DORH utvrđuje da je sve što sam govorio bila istina

Nakon jedanaest godina istrage, u srpnju 2011. godine, DORH donosi odluku o odbacivanju svih dvadesetak kaznenih prijava protiv mene.  Tako je tek 2011. godine utvrđeno da je gubitak od 579 milijuna kuna, koji sam iskazao 1999. godine bio točan i istinit , a Sale&leaseback posao „jedina, pozitivna i najpovoljnija opcija kojom je Jadroplov spašen od stečaja“. DORH u svom rješenju propušta navesti notornu činjenicu da je tim poslom ostvarena za državu zarada od 1,3 milijarde kuna, a ne šteta od 688 milijuna kuna.

Brod „Šolta“, koji je zbog Linićeve ucjene 2002. godine morao prisilno biti prodan za 3,8 milijuna dolara. 2007. godine taj isti brod doseže tržišnu vrijednost od 20 milijuna dolara. Uz zaradu ostvarenu od najma tog broda mogao se otplati kredit od 10 milijuna dolara na temelju državnog jamstva i Jadroplovu, odnosno državi, samo na tom brodu ostati čista zarada od 14 milijuna dolara. Tolika je znači šteta koju je Linić direktno nanio Jadroplovu i zbog toga sam ga, pod imenom i prezimenom prijavio. DORH me nikad nije obavijestio što se dogodilo sa tom kaznenom prijavom, osim da je iz Splita proslijeđena u Zagreb.

 Linić je kao gospodar života i smrti hrvatskih tvrtki

Očito, Linić je kao gospodar života i smrti hrvatskih tvrtki , ali i ljudi zaposlenih u njima, mogao raditi što je htio. U Jadroplovu je napravio sve najgore što jedan političar može napraviti: uništavao je ljude koji su otkrili i prijavili kriminal i nanio najmanje 14 milijuna dolara štete samoj tvrtki.  Zbog toga sam ga kazneno prijavio. Javno sam ga u Novom listu pozvao na sučeljavanje, neka jednom nešto objasni i izađe sa argumentima. Zbog njegove bahatosti i neznanja  o brodarstvu jedanaest godina sam nosio aureolu jednog od najvećih kriminalaca u Hrvatskoj i građana drugog reda samo zato što sam otkrio kriminal, iskazao istinitu bilancu i državi zaradio 1,3 milijarde kuna. Pozivam ga i sada na sučeljavanje argumentima, jer ono što je napravio u Jadroplovu, nije samo problem SDP-a, nego i ove države i njenog siromaštva.

Garnitura koja je postavljena u  Jadroplovu nakon moje smjene izgubila je novih 1,15 milijardi kuna, dok Giovanelli nikad nije procesuiran za gubitak od 579, milijuna kuna.  Možda će ova priča pomoći i članovima SDP prilikom odlučivanja na Glavnom odboru u subotu o sudbini Milanovića i Linića. Ako žele dokumente i argumente vrlo rado ću im ih dostaviti. Iako nisam član ni jedne stranke, siguran sam da je premijer Milanović donio ispravnu odluku o smjeni Linića i to ne samo u interesu SDP-a.  Zbog toga se Linić obračunava sa Milanovićem slično kap što se obračunavao sa mnom.

Priča o Jadroplovu još uvijek traje

Priča o Jadroplovu je priča o organiziranom kriminalu kojeg dvadeset godina prikriva politika. Ta priča još uvijek traje, a Vlada bez Linića, može lako da je riješi u roku od nekoliko dana. To je predmet za USKOK. DORH se pokazao nesposobnim da je riješi. S druge strane to je, u prvom redu, morala riješiti država, kao većinski vlasnik još 2000. godine. Tada bi otkrila kako je nastao gubitak od 579 milijuna kuna i spriječila novi gubitak od 1,15 milijardi kuna. Spriječila bi i međunarodnu blamažu države i pravosuđa. U sprječavanju tog rješenja veliku ulogu, ponavljam, svjesno ili nesvjesno odigrao je Linić. Trebao je čitati bilance Jadroplova, a ne slušati organizirani kriminal i ignorirati struku. Krajnja posljedica je ukupni gubitak Jadroplova od 1,7 milijardi kuna.

Zvonko Toula